Domene | Spletno gostovanje | Reseller gostovanje | EMAIL gostovanje
SSL certifikati | Spletne aplikacije na klik | Brezplačna spletna stran (Website Builder) | WordPress gostovanje
Spletne strani, brezplačna izdelava in namestitev | Poceni letalske karte | Letalske karte | Poceni hoteli

Anti-Jenki · Legenda Član od: 08 Jan 2009 Komentari: 264

Da
malo promenim temu u ovom tekstu pozabavicu se malo problematikom
uticaja korporacija, neoliberalizma i suvereniteta. Cesto se naime
misli da je problem "korporativnog uticaja" samo problem malih i
nerazvijenih drzava sto naravno uopste nije tacno.

Problem stvoren uticajem korporacija na vlade suverenih drzava danas je
i problem velikih i jakih. Cak su i oni, koji su kao sto svi znamo
izmislili kapitalizam, uvideli da je tu doslo do stvaranja nekakve
para-drzave i da to ne samo da je stetno po interese onoga sto se
lakonski naziva "narodom" nego i da podriva neke najosnovnije principe
suvereniteta (ako podjemo od pretpostavke da je "narod osnovni nosilac
suvereniteta"). I ne samo da su izumitelji kapitalizma uvideli da je
ugrozen suverenitet vec su se ozbiljno zabrinuli da preveliki uticaj
korporacija moze da dovede i do same propasti kapitalistickog sistema,
sto siguran sam niko od njih ne zeli. Upravo zbog toga Obama u
predizbornoj kampanji obecava da ce "isterati lobiste iz Vasingtona" i
to je u svakom slucaju jedan od razloga zbog koga i pobedjuje
republikanca Mc Caina. Republikanci kao partija tradicionalno povezana
sa krupnim kapitalom i interesima lobista nisu imali odgovora na
Obaminu "anti-lobisticku" i "anti-korporativnu" retoriku zbog cega
novembra 2008 i dozivljavaju ubedljiv poraz kako na predsednickim tako
i na parlamentarnim izborima. Naravno ostaje da se vidi koliko je Obama
bio iskren kad je lobistima govorio da pakuju kofere...

Neoboriva je
cinjenica je da danas korporacije vladaju svetom i da podrivaju
suverenitet gde god su prisutne ali isto tako je neoboriva cinjenica i
da postoji jedan veliki otopr prema takvoj politici i da taj otpor ne
dolazi samo od komunjara vec i od onih za koje sigurno ne mozemo reci
da zele propast kapitalizma i uvodjenje socijalizma...

Dobro, znaci sa
jedne strane imamo te mocne korporacije kojima je cilj da drzave budu
sto manje suverene a vlade sto manje samostalne i to je sad borba koja
se vodi, ja bi rekao, na planetarnom nivou i pobednik je jos uvek
neizvestan. Sam kapitalisticki sistem da bi opstao (u nekoj iole
podnosljivoj formi) mora ograniciti moc i uticaj korporacija i moj
licni utisak je da su mnogi kako na Zapadu tako i na Istoku to shvatili
samo naravno nama jos uvek nije nista jasno i samo se mi cesemo po
glavi i pitamo o cemu se tu radi...

Uostalom dok se u celom svetu
preisputuju postulati neoliberalne teorije tako dominatne u zadnjih 30
godina, dok nerazvijene zemlje sve vise kapiraju u cemu je trik sa tzv.
slobodnom trgovinom i dok se sve vise pominju neke davno zaboravljene
teorije (kenzijanizam ponovo dobija na snazi, malo izmenjen naravno a
tu je i sve popularniji protekcionizam) nasi prosveceni balkanski
intelektualci jos uvek pisu ode neoliberalizmu i tapsu slobodnoj
trgovini kao najvecem dometu ljudske civilizacije. U Srbiji su recimo
da bi pokazali svoju odanost principima slobodne trgovine jednostrano
poceli da primenjuju trgovinski sporazum sa EU koji drzavu (a i domacu
privredu) kosta na stotine miliona eura. Kad se osveste bice naravno
kasno (kao i uvek)...

E sad, sto se same suverenosti tice tu su stvari
veoma jednostavne. U svakoj funkcionalnoj demokratiji narod bi barem
teoretski trebalo da bude nosilac tog suvereniteta. E sad, ako je
recimo Vuk narod a i Milan i Lolek i Bolek su narod i ako oni kao narod
glasaju za nekakve predstavnike u parlamentima svojih drzava moglo bi
se reci da je tu taj osnovni princip ispunjen. Medjutim ne lezi vraze.
Narodni predstavnici umesto da rade posao za koji su izabrani svoje
duznosti prenose na neku trecu stranu (u nasem slucaju na EU) gde
neimenovane briselske birokrate (koje nas "nosilac suvereniteta" nije
nikada birao niti zna ko su oni uopste) donose regulative i normiraju
sve i svasta, od hrane pa do smrtne kazne. Upravo se tu narusava taj
suverenitet i upravo je to jedan od razloga sto recimo Partija
nezavisnosti Ujedinjenog Kraljevstva trazi "obnavljanje ugleda
britanskog parlamenta".

Neko pedantniji od mene je izracunao je da se
danas 80 posto zakona, propisa, regulativa i normi donosi u Briselu a
samo 20 posto u nacionalnim parlamentima pa stoga nije nelogicno
postaviti pitanje zbog cega su nam uopste i potrebni nacionalni
parlamenti? Zbog cega Vuk, Milan i Lolek i Bolek uopste i izlaze na
izbore i biraju kao bajagi nekakve svoje predstavnike? Zasto recimo ne
ukinemo nacionalne parlamente, drzava ce tu dosta da ustedi a i narod
nece morati da se maltretira izlaskom na izbore...

Postoji tu naravno
jos jedan problem. Sve te norme i regulative Brisel uglavnom pravi tako
da odgovaraju interesima razvijenih drzava (iako i u njima ima otpora
jer se smatra da se preteruje). Te razvijene drzave su tokom decenija
imale neke svoje norme i propise koje su im i pomogle da dodju do tog
stepena na kome su sada i danas kad su se razvili i postali
industrijske velesile ti prvobitni propisi im vise nisu potrebni. Pa
zato izmisljaju nove koji po njihovom verovanju odgovoraju trenutacnom
stepenu njihovog razvoja. Sve je to u redu i ja nemam nista protiv. Ali
mi smeta licemerno nametanje tih novih propisa i regulativa zemljama u
razvoju kao sto su nase. Kako sad isti propisi mogu da vaze u jednoj
super-razvijenoj Nemackoj i u jednoj Bosni koja je juce izasla iz rata
i gde je industrija tek u povoju. Nesto tu nije u redu. Ne kazem ja da
se nema sta prekopirati od zapadnih drzava, naravno da ima. Ali
cinjenica je da danasnje industrijske velesile nisu sledile danasnje
propise (vec neke sasvim druge) i da je stoga nelogicno da se ti
nekadasnji propisi zahvaljujuci kojima su se te zemlje i razvile strogo
zabranjuju zemljama u razvoju. Pa nemojte me sad ubedjivati da je to
normalno! Naravno, kada se neko od nerazvijenih malo pobuni i pokaze
odredjenu dozu "samostalnosti" oni veliki i jaki pocnu da ga ubedjuju
da su danas druga vremena i da malima i slabima na primer industrija
nije ni potrebna ("Trebate se preorijentisati na usluge", tako nam
porucuju zapadni "prijatelji"). Pa zasto se kog djavola nakon Drugog
svetskog rata oni nisu preorijentisali na usluge? Zasto se nama namece
nesto sto ni oni kada su se razvijali nisu postovali? Sve su to pitanja
na koja nasi prosveceni Evropejci i neoliberali nemaju odgovora a
upravo zato sto ih nemaju sve one koji takva pitanja postavljaju
nazivaju retrogradnim i primitivnim nacionalistima i sovinistima.
Balkanska posla, sta drugo reci...

milan · Nezamjenjiv clan Član od: 07 Feb 2008 Komentari: 1710 Mjesto: Beograd

http://www.marx.org/srpshrva/archive/lenjin/1916/10/imperijalizam-rascep-socijalizma.htm

Lolek i Bolek · Patriota Član od: 05 Feb 2009 Komentari: 471

"Nitko ne zna kada i kako,no poklonili smo privatnim centralnim i poslovnim bankama naše pravo na stvaranje novca i time im omogućili da na nama zarađuju i profitiraju kreirajući novi novac bez ikakve podloge doslovce iz ničega,a da nama ostavljaju javna i privatna zaduženja u zamjenu za koja nam je pruženo jedno veliko ništa a i gore od toga.

U situaciji u kojoj se nalazimo,u kojoj su banke te koje umjesto država stvaraju novac, političari nam ne mogu pružati ništa drugo osim praznih obećanja i lažnih nada; iako kao nacije proizvodimo vrijednosti,ostavljeni smo na milost i nemilost bankama koje nas za njih nagrađuju novim zaduženjima.

U situaciji u kojoj naši politički predstavnici moraju za naš rad,trud i znoj moliti banke da nam u zamjenu za njih izmisle i stvore nove nepostojeće dugove jednim klikom po kompjuterskoj tipkovnici,potpuno je jasno da politika nije ništa drugo nego obična kurva uvijek gladna novca,pardon,novih zaduženja.

Zaboravi barem malo na svađe,pusti barem par dana Dinamo i Hajduk negdje sa strane, ko šiša predsjedničke kandidate i sve ostale pizdarije,u ovom trenutku je jedina misao koja ti treba strujati po glavi osvajanje monetarne suverenosti i financijske neovisnosti,ona dva najvažnija pojma koje su onako slučajno zaboravili debelim masnim crnim slovima upisati u prve redove prvih članaka Ustava i Konstitucija.

U ovoj cirkuskoj predstavi,kroz iluzije i mađioničarske trikove su se čarobnim štapićem na kompjuter

u računala u svrhu pokušaja spašavanja potonulog bankarskog imperija pojavile brojke toliko velike da ih ne znaš ni napisati,i ne bi bilo ništa loše u tome da se pored njih nisu pojavili plusevi i minusi,minusi kao tvoji novi dugovi,a plusevi kao novi izvori sredstava za banke.

Činjenica da se trilioni dolara mogu tako lako umnožavati,a niti jedna usrana minuta tvog rada nikako i uz najbolji trud, mora da te barem zagolicala kad je mene,moram ti to priznati,skroz na skroz pojela.

Naučili smo da kroz ovakav novac prisilno jedan drugome od malih nogu postajemo neprijatelji,konkurenti da se radvajamo i da se međusobno mrzimo.

Pošten i efikasan monetarni,novčani sustav može međutim na nas uticati i potpuno suprotno,može nas spajati i stvarati nova prijateljstva,ujedinjavati.

U slučaju da te prije nitko sa time nije upoznao a ja dobro znam da nije radom i trudom,umjesto siromaštva,obmana,bijede i ratova mogu se graditi bogatstva,istine i blagostanja.

U niti jednom sustavu i sistemu nema iskrene i nadasve dugotrajne sreće dok lažemo sami sebe,onog trenutka u kojem postanemo iskreni prema sami sebi,postat ćemo iskreni i prema drugima.

E pa prijatelju,stigao je i taj dan,došao je i taj trenutak,kucnuo je i taj čas sad ili nikad!"

http://cromalternativemoney.org/index.php/en/media/news/lijek-za-financijsku-krizu-je-ekonomska-suradnja.html
_________________
KIM JONG IL:"AKO SMO JAKI UVEK ćEMO BITI U PRAVU,AKO SMO SLABI UVEK ćE NAS PROGLAšAVATI ZA KRIVCE!"

Lolek i Bolek · Patriota Član od: 05 Feb 2009 Komentari: 471

"Naši čelnici su nas razočarali.

Naši čelnici nas razočaravaju.

Naši lideri će nas i dalje razočaravati.

"Nema problema",kličemo.

"Nastavite nam pričati ono što želimo čuti.

Recite nam kako će na kraju ipak sve završiti dobro".

Zato što još uvijek živimo na Zemlji iluzija.

Ali sve slabijih i prozirnijih iluzija jer pukotine u armiranim zidovima "normalnosti" sve više i više prijete.

Imamo ekonomiju koja koristi imaginarni novac za stvaranje imaginarnog progresa.

Vodimo ratove financirane imaginarnim nacionalnim kreditnim karticama.

Raspolažemo nacionalnim energetskim politikama u cijelosti temeljenim na imaginarnim tehnologijama i resursima

Naša imaginarna politika imaginarnih klimatskih promjena će vjerojatno od nas zahtijevati masovnu migraciju na imaginarni planet.

Kucnuo je čas da si postavimo neizbježno pitanje,tko će istupiti korak naprijed i povratiti smisao i zdrav razum našim životima?

Tko će nam ponuditi pravo vodstvo neophodno da se izvučemo iz ove ludnice iluzija u koju se pretvorila naša kultura?

Ako neće biti naši vođe ti koji će nas voditi prema boljoj budućnosti, tko će onda to biti?

Vodstvo može značiti mnogo stvari,ali pravo vodstvo,ono koje nam je potrebno je ovo: sposobnost usklađenja ljudske sfere s biofizičkom stvarnošću.

Suprotno zajedničkom mišljenju proširenom među intelektualcima naše civilizacije,biofizičku stvarnost ne definiraju ljudi.

Nju definiraju Zemlja i zakoni prirode.

Nepoštivanje prirodnih zakona donosi posljedice.

Mi Ljudi trebamo gospodarsku politiku koja će uskladiti naš model proizvodnje i potrošnje s našim stvarnim potrebama,ograničenim prirodnim resursima i sposobnošću ove planete da apsorbira otpad.

Naši lideri su nas razočarali politički.

Nisu učinkovito priopćili limite biofizičke stvarnosti široj populaciji,time su naštetili našim dugoročnim interesima.

Naši lideri su nas razočarali ekonomski.

Nisu uspostavili model proizvodnje i potrošnje koji može trajati više od nekoliko generacija.

Nametnuli su nam upravo potpunu suprotnost održivog gospodarstva i upropastili budućnost.

Naši lideri su nas razočarali moralno.

Nisu ni ispoljili,a niti promicali najbolje strane ljudske prirode:umjerenost,velikodušnost,ljubav dobrotu,ljubaznost,opraštanje i miroljubivost.

Umjesto toga, promicali su i slavili najgore tendencije naše vrste:proždrljivost pohlepu,mržnju,sebičnost,sukobe i osvete.

Konačno,naši lideri su nas razočarali duhovno.

Pokrenuli su industrijske sustave bez duše,otuđili su nas od zemlje i naših bogova i svetinja.

Udaljili su nas jedne od drugih.

Presjekli su naše duhovne povezanosti i privezali nas za industrijsku mašinu o kojoj nam sada ovisi opstanak.

I sada radimo,radimo,radimo..."

Isisavajući iz nas dostojanstvo,čovječnost i dušu,parazit-korporacija je pretvorio naše vitalne funkcije potpuno ovisne o njemu,izgubili smo naše najvažnije sposobnosti.

Drogiramo se njegovim novcem-dugom, lažnom edukacijom i informacijama,fosilnim gorivima,naša tijela i umovi su bolesni, naša "odgovarajuća" tehnologija je uglavnom spremna za odbacivanje mišićno tkivo nam se pretvorilo u masno,postali smo bezdušna i ravnodušna stvorenja,naše zajednice su podijeljene,naši resursi iscrpljeni, naša planeta na izdisaju.

Uštipni se probudi se,stigao je trenutak promjena.

Veliki zadatak je pred nama,ali ne i nemoguć.

I količine i kvalitete koje su nam potrebne su tu pred nama.

Neće se pojaviti prinčevi na bijelim konjima da nas spase, moramo se osloboditi sami.

Svatko od nas treba postati vođa samog sebe i preuzeti kontrolu nad svojim životom.

Naš budući lider?

Ti i ja...

Mi ljudi,biti ćemo sutra lideri ti i ja postat ćemo vođe samih sebe slobodni, konačno,onda možemo počet raditi na velikoj obnovi za ozbiljno.

Mi ljudi smo sutrašnji lideri,počevši od odmah!

Osloboditi se možemo isključivo na jedan način,oslobađanjem ovisnosti o novcu-dugu.

Pred nama su samo dva izbora.

Možemo se prepustiti ekonomistima,i onim najcjenjenijim u ovom trenutku poput profesora Nouriel Roubinia ovdje upecanog na zabavi Romana Abramovicha koji svojim prodavanjem maglovite nauke,poput ostalih pokušava sakriti prave uzroke aktualne globalne financijske krize,crne rupe koja nas je požderala i koja nas upravo vari.

Nova javna svrha ekonomskog sustava mora biti:

Omogućiti svima da imaju koristi od fer i efikasne razmjene proizvoda i usluga i odražavati ono čime svako od nas doprinosi i ono što svatko od nas uzima iz zajedničkog bogatstva.

Da bi mogli izgraditi novi novčani sustav s novom svrhom njegovog korišćenja,prvo moramo shvatiti zašto nas je stari novčani sustav kao vrstu doveo do samoubojstva.

Moramo shvatiti da monetarni sustav utječe na naše ponašanje na svim razinama, osobnoj,porodičnoj,lokalnoj,nacionalnoj i globalnoj.

Do sada je internacionalna globalna elita bankara putem izdavanja novca kao duga kroz kontrolu svake novčanice u opticaju kontrolirala i svaki aspekt naših života,te doslovce određivala svrhu našeg postojanja i kao time neslobodnih pojedinaca i kao time nedemokratskih društvenih zajednica s katastrofalnim rezultatima.

Kad radnom čovjeku posao direktno ovisi o neshvaćanju,onda je upravo nevjerovatno koje razine može dostići ljudska glupost.

Kad čovjek od sebe radi ovcu,onda je to nadasve tužno.

http://www.youtube.com/watch?v=oCRE9qOgbug&feature=player_embedded

http://cromalternativemoney.org/index.php/en/media/news/nova-ekonomska-politika-u-sebe-vjerujemo-amen.html
_________________
KIM JONG IL:"AKO SMO JAKI UVEK ćEMO BITI U PRAVU,AKO SMO SLABI UVEK ćE NAS PROGLAšAVATI ZA KRIVCE!"

Lolek i Bolek · Patriota Član od: 05 Feb 2009 Komentari: 471

NE POLITIČARIMA!

Ko se opredijeli za laž,mora da ima dobro pamćenje.

Kao što Lobaczewski ističe u njegovoj knjizi,postoji određena zabuna između Psihopatije i Antisocijalnog Psihološkog Poremećaja ili Sociopatije.

Robert Hare naglašava da postoji veliki broj psihopata koji su također i “anti-socijalni”, međutim,postoji i veliki broj onih koji nikada nisu kalasificirani kao anti-socijalni ili sociopate!

Drugim riječima oni mogu biti doktori,odvjetnici,sudije,policajci,kongresmeni,predsjednici korporacija koji otimaju od siromašnih i daju bogatima,pa čak i premijeri i predsjednici država.

“Psihopatija,prvobitno definirana po Cleckley-u (1941) nije ograničena samo na umješanost u ilegalne aktivnosti već obuhvata i takve karakterne osobine kao što su manipulativnost,neiskrenost,egocentričnost i nedostatak krivice.

Ove karakteristike naći ćemo ne samo kod kriminalaca nego i kod supružnika,roditelja, šefova,odvjetnika,političara,da nabrojimo samo neke.

Naše istraživanje zastupljenosti psihopatije među akademskom populacijom sugerira da bi možda 5% ili više od ispitivanog uzorka moglo biti karakterizirano kao psihopate,te da velika većina ispitanika pripada muškom rodu (više od 1 na 10 muškaraca,dok je kod žena ta brojka - 1 na 100).

Psihopatija dakle može biti karakterizirana kao ispoljavanje tendencije prema dominaciji i hladnoći.

Wiggins (1995) daje sažetak svih prijašnjih raznovrsnih istraživanja u kojem indicira da su takve individue sklone ljutnji i iritaciji,te da jako naginju iskorištavanju drugih.

Obično su ovakve osobe arogantne,manipulativne,cinične,egzibicionistički nastrojene,u potrazi za senzacijama,makijavelijanski tipovi,osvetoljubivi i zainteresirani samo za svoju korist.

Dok sebi pridaju ljubav i važnost,smatrajući se visoko vrijednim,drugima ne pridaju tu istu ljubav i status i vide ih kao nedostojne i bezvrijedne.

Ovakva karakterizacija je sasvim u skladu sa svim karakteristikama psihopatije koje se obično navode.

Naše istraživanje pokušavalo je odgovoriti na neka osnovna pitanja koja se odnose na strukturu psihopatije u tzv. ne-forenzičkim okolnostima.

I tu se vraćamo na Cleckley-ev (1941) originalni naglasak na psihopatiju kao karakternu osobinu ne samo među kriminalcima već i među uspješnim članovima našeg društva.

Ono što smo zaključili je slijedeće:

(a) Psihopatiju indicira kombinacija dominantnih i hladnih interpersonalnih karakteristika
(b) Psihopatija je prisutna u društvu u većoj mjeri nego što se to misli
(c) Psihopatija se rijetko preklapa sa drugim poremećajima ličnosti

Osoba koja može preuzeti odgovornost za 4,5 milijona sudbina,

DALI MOŽE BITI BEZ PSIHIČKIH POREMEČAJA ?

Ja nebi mogao preuzeti tu odgovornost!.

Njihovo glatko samopouzdanje funkcionira kao jedan natprirodni magnet za normalne ljude koji čitaju knjige za jačanje svog samopouzdanja ili traže pomoć psihologa da bi bili sposobni za neopterećenu interakciju s drugim ljudima.

Psihopat za razliku od njih,nikad ne pati od neuroza,ne sumnja u sebe,nikad ne osjeća duševnu bol i tako liči na ono što “normalni” ljudi žele biti.

Čak i kada nisu previše aktivni, psihopate su uvijek “magnet za žene”.

Cleckley-eva početna hipoteza je da psihopat pati od dubokog i neizlječivog afektivnog defekta.

Ukoliko zaista bilo što osjeća,onda su to emocije najpovršnije vrste.

U stanju je učiniti što god želi,rukovođen najobičnijim hirom,zato što ga posljedice tog istog čina koje bi ispunile običnog čovjeka sramotom samo-prezirom i neugodnošću, nikada ne muče.

Jedan istraživač,Alan Harrington, ide toliko daleko da tvrdi da je psihopat novi tip čovjeka kojeg su iznjedrili pritisci modernog života.

Naravno, prevaranti i hoštapleri su uvjek postojali ali u prošlosti glavna preokupacija je bila usmjerene a na identifikaciju neuspješnih a nikad na identifikaciju psihopata.

Sada se to promijenilo.

Sada nam prijeti super–sofisticirana moderna varalica koja zna što radi i radi to tako dobro da nitko ni ne primjeti.

Da,psihopate vole svijet biznisa.

Poenta je u tome da,po svemu sudeći, novu masku trezvenosti za psihopatu podjednako predstavlja trodijelno business-odjelo,isto kao i razbojnička maska i pištolj.

Harington kaže:

Danas imamo psihopatu u viđenim krugovima,on više nije gubitnik.

’On citira Williama Krasnera,kada kaže:

’Psihopate jako dobro prolaze u beskrupuloznim poslovima prodaje jer za njih predstavlja posebno zadovoljstvo izvuči se sa takvim nečim a nemaju nikakvu savjest u vezi sa svojim klijentima’.

Naše društvo koje postaje sve više materijalističko,te je „uspjeh po bilo koju cijenu“, postala krilatica mnogih businessmen-a.

Tipični psihopat cvijeta u ovakvoj okolini i obično je viđen kao “business-heroj“.

Lobaczewski se bavi problemom psihopatije i njenog znatnog doprinosa makrosocijalnom zlu

Njenoj sposobnosti da se ponaša kao jedna siva eminencija u pozadini osnovne strukture našeg društva.

Ono što je vrlo važno je činjenica da ovakav jak utjecaj dolazi od relativno malog dijela čovječanstva.

Preostalih 90% ljudskih bića nisu psihopate.

A ovih 90 % ljudi dobro znaju da nešto nije u redu!

Problem je što jednostavno ne mogu to jasno identificirati,ne mogu točno naslutiti o čemu se radi.

I zato što to nisu u stanju,oni misle da ne mogu ništa učiniti u vezi s tim,da je to jednostavno tako i da je to možda način kojim bog kažnjava ljude.

Ono što se u stvari zaista događa, kako će nam Lobaczewski opisati u ovoj knjizi,to je da psihopate,kao virulentni patogeni organizmi unutar tijela,napadaju tamo gdje smo najslabiji i cijelo društvo biva gurnuto u situacije koje neizbježno dovode do tragedije i užasa velikih razmjera.

Film Matriks,dodirnuo je mnoge baš zbog toga što daje primjer mehanističke klopke u kojoj se ljudi mogu naći zarobljeni,klopke iz koje je nemoguće pobjeći,zbog toga jer misle da svatko iz njihove okoline mora biti isti kao i oni – emotivno,spiritualno ili u bilo kojem drugom pogledu.

I to samo zato što neko “izgleda kao čovjek“.

Robert Canup u svom radu Socijalno Sposobni Psihopata,daje nam primjer kako psihopate imaju utjecaj na preostali dio ljudskog društva,navodeći tzv. ‚legalni argument’. Legalni Argument je temelj našeg društva.

Uvjereni smo da je nešto sofisticirani princip društvene pravde.

A to nešto je u stvari jedan veoma lukavi trik nametnut normalnim ljudima od strane psihopata,kako bi ih bolje kontrolirali.

Razmislite malo o tome:

Legalni argument zasniva se na principu da je onaj tko je najspretniji u korištenju pravne strukture s ciljem da bi ljude uvjerio u nešto,istovremeno i onaj kome vjerujemo.

Ovaj ’legalni argument’ je postepeno nametnut kao dio naše kulture i kada on napadne naše privatne živote,mi nismo ni svjesni dinamike koja se ovdje dešava

Evo o čemu se tu zapravo radi.

Ljudska bića su naviknuta smatrati da i druga ljudska bića – u najmanju ruku - nastoje činiti ispravne stvari,“biti dobri, pošteni i pravični”.

I tako,vrlo često niti ne zastanemo da bismo se upitali da li je osoba koja je ušla u naš život zaista “dobar čovjek”.

Kada dođe do sukoba,automatski preuzimamo gore spomenuti ‘legalni argument’ i podrazumjevamo da je u bilo kojem konfliktu jedna strana djelimično u pravu,na jedan način kao što je i druga strana djelimično u pravu,na drugi način.

Podrazumjevamo da možemo formirati mišljenje koja je strana uglavnom u pravu a koja uglavnom u krivu.

Zbog naše naviknutosti na norme ‘legalnog argumenta,’čim dođe do nekog konflikta, automatski ćemo pretpostaviti da istina leži negdje između dvije zavađene strane.

Ovdje bi nam moglo pomoći malo matematičke logike.

Pretpostavićemo da je u razmirici jedna strana nevina,poštena i da govori istinu. Sasvim je očevidno da laganje ne čini ništa dobro nevinoj osobi.

Koje laži nevina osoba može izgovoriti u tom slučaju?

Jedina mogućnost je da prizna da je nešto učinila .

S druge strane,za onoga tko je kriv laganje može donjeti samo korist.

On može izjaviti da ‚nešto nije učinio’ i optužiti drugoga za takvo djelo.

Kada dobar lažov majstorski izvrne istinu,nevina osoba će izgledati jako loše,naručito ukoliko je nevina osoba poštena i priznaje svoje greške.

Osnovna pretpostavka da istina leži negdje u sredini između dvije zavađene strane,u stvari,uvijek daje prednost strani koja laže.

Ovo neminovno rezultira prednošću na strani onih koji lažu odnosno,psihopata.

A sam čin davanja svjedočanstva pod prisegom nije ništa drugo nego farsa.

Ukoliko je osoba lažov,ništa joj neće značiti prisega da će govoriti istinu.

S druge strane prisega ima snažan efekt na iskrene svjedoke.

I opet,prednost je na strani lažljivca.

Dakle osnovna postavka je da psihopate imaju jasnu prednost nad ljudskim bićima sa razvijenom savješću i osjećajima.

Izgleda da su savjest i osjećaji povezani sa apstraktnim konceptima ’budućnosti’ i ’drugih’.

Ovdje se,u stvari, radi o ‘prostorno-vremenskim’ konceptima

Možemo osjećati strah,saosjećanje,tugu, itd.zato što smo u stanju zamišljati apstraktne koncepte,zamišljati budućnost na osnovu naših vlastitih iskustava iz prošlosti,kao što možemo zamišljati ‘koncepte događaja’ na milion različitih načina.

Možemo sebe vidjeti u tim zamišljenim događajima iako su oni izvan nas i to u nama izaziva određene osjećaje

Ne možemo učiniti nešto što će nekog povrijediti, zato što možemo zamisliti kako bi bilo da to netko učini nama,tj. kako bismo se mi tada osjećali.

Drugim riječima,u stanju smo se sa drugim individuama identificirati ne samo prostorno (nego i u vremenu).

Izgleda da psihopate ovo nisu u stanju.

Za njih je ’zamišljanje’ u smislu povezivanja slika između sebe i drugih nemoguće.

Naravno,oni mogu imitirati osjećaje ali jedini stvarni osjećaji koje oni izgleda imaju su osjećaji “predatorske gladi” za onim što žele.

Tako oni osjećaju potrebu/želju kao ljubav i ukoliko im je ovo uskraćeno,oni će reći da nisu voljeni.

Štoviše,ova perspektiva kroz potrebu/želju pretpostavlja da je jedino “glad” psihopata stvarna,a sve što se nalazi izvan psihopate nije stvarno,osim ukoliko to nije pogodan material za konzumaciju od strane psihopate.

“Može li se to iskoristiti i može li mi to nešto omogućiti?”jedina su pitanja o kojima psihoate razmišljaju.

Sve ostalo podređeno je tim pitanjima.

Ukratko,psihopata je predator.

Ukoliko se prisjetimo kako izgleda interakcija predatora i njegovog plijena u životinjskom carstvu,možemo dobiti određenu sliku šta se nalazi iza “maske razumnosti” koju nosi psihopata.

Kao što životinjski predator razvija sve moguće taktike za vrebanje plijena,njihovo odvajanje od krda,približavanje i onemogućavanje njihovog otpora,tako i psihopata konstruira sve moguće načine kamuflaže-riječima i svojim izgledom, ažima i manipulacijama,ne bi li što bolje asimilirao svoj plijen.

Ukoliko osoba sa vrlo infektivnom bolesti preko posla dolazi u kontakt sa velikim brojem ljudi,doći će do epidemije.

Na isti način,ukoliko je osoba na poziciji političke vlasti psihopata,on ili ona će izazvati epidemiju kod ljudi koji suštinski nisu psihopate.

Lenjin je uvek bio pun takta,blag i ljubazan,ali ga je istovremeno karakterisao oštar, nepopustljiv i brutalan stav prema političkim protivnicima.

Simptom:

Astenzija,Fiksacija i stereotipi

Nikada nije dopuštao ni najmanju mogućnost da bi oni i minimalno mogli biti u pravu,niti da bi on sam i minimalno mogao grešiti. -

Patološki egoizam

Često je nazivao svoje oponente piljarima,lakejima,slugama,ćiftama,agentima ili podmitljivim Judom,koji se može kupiti za trideset zlatnika. - Paramoralizam

Nije pokušavao da uveri svoje oponente tokom diskusije.

Nije razgovarao s njima,već s onima koji su prisustvovali diskusiji,da bi se narugao i kompromitovao svoje suparnike. -

Opčiniteljstvo i svest o njegovom dejstvu

Nekada su takvi svedoci bili samo nekoliko ljudi nekada hiljade delegata kongresa, nekada gomile čitalaca dnevnih novina. - Nedostatak samokritike

Dal vas ovo gore možda asocira na naše vođ,predsjednike stranaka ili možda premijera!?

ONI KOJI MANIPULIRAJU SU MANIPULIRANI

STRANKE su kao i sekte,skupina istomišljenika,podobnika,samo što danas nose odijelo i kravatu,a ne kapuljaće.

Zamislite,takvi nam ljudi vode zemlju,donose zakone,u rukama imaju sve poluge vlasti,SUDSTVO,POLICIJU,VOJSKU,ZDRAVSTVO,ŠKOLSTVO.

http://www.2012-transformacijasvijesti.com/MEDIJSKE%20LAZI.htm
_________________
KIM JONG IL:"AKO SMO JAKI UVEK ćEMO BITI U PRAVU,AKO SMO SLABI UVEK ćE NAS PROGLAšAVATI ZA KRIVCE!"

milan · Upisano: 31 Dec 2014 12:20 Naslov komentara: Srecna nova godina 2015

Svim Jugoslovenima, svim narodima i narodnostima na tlu SFRJ, srecna nova 2015 godina, negujmo nase YU odnose,postovanje i prijateljstva, pravimo biznise medju nama,bez obzira na danasnje, vestacke,tajkunske izmisljene drzavice, jednostavno, Jugoslavija je svaka stopa zemlje na kojoj je noga Jugoslovena i ostalih naroda i narodnosti, postovalaca te drzave. Ko se poslednji smeje, najsladje se smeje.. Twisted Evil
.............................................................................................................................................
Što god mislili o zemlji koje više nema, malo ko bi mogao poreći da je to bila ozbiljna država, čiji je nastanak imao svoje racionalne razloge. O tome svedoči i sveopšti napredak tokom pet decenija njenog postojanja – dinamičan privredni rast, visok nivo socijalne sigurnosti građana, zanemarljivo niska stopa kriminala i korupcije, dosledna politika nacionalne i verske ravnopravnosti, otvorenost i prijateljski stav prema drugim narodima i kulturama, poštovanje i negovanje antifašističkih tradicija. Tome takođe treba dodati i činjenicu da je u predvečerje raspada spadala u red srednje razvijenih zemalja.
Imajući sve to u vidu, površna bi bila ocena da je jugonostalgija tek puki pogled kroz ružičaste naočari. Bliže je istini da je selektivno ljudsko pamćenje s razlogom u prvi plan izvuklo one kvalitativno bitnije aspekte sopstvenog života i uporedilo ih sa današnjim. To je bilo dovoljno da kod nemalog broja građana stvori realno utemeljen sentiment prema danima spokojstva i sigurnosti u zajedničkoj zemlji.

Domene | Spletno gostovanje | Reseller gostovanje | EMAIL gostovanje SSL certifikati | Spletne aplikacije na klik | Brezplačna spletna stran (Website Builder) | WordPress gostovanje Spletne strani, brezplačna izdelava in namestitev | Poceni letalske karte | Letalske karte | Poceni hoteli

Domene | Spletno gostovanje | Reseller gostovanje | EMAIL gostovanje
SSL certifikati | Spletne aplikacije na klik | Brezplačna spletna stran (Website Builder) | WordPress gostovanje
Spletne strani, brezplačna izdelava in namestitev | Poceni letalske karte | Letalske karte | Poceni hoteli