Klub SFRJ Forum Indeks Klub SFRJ
Da se podsjetimo ili necem naucimo iz vremena SFRJ
 
 Kako koristiti ovaj Forum?Kako koristiti ovaj Forum?   TražiTraži   Lista članovaLista članova   Grupe korisnikaGrupe korisnika   RSS Feed   RegistracijaRegistracija 
 ProfilProfil   Provjeri privatne porukeProvjeri privatne poruke   LoginLogin 




Titova Garda

 
Otvori novu diskusiju   Odgovori na temu    Klub SFRJ Forum Indeks -> Sjecanja na Tita
Vidi prethodnu temu :: Vidi sljedeću temu  
Autor Poruka
gardista
Pridoslica


Član od: 08 Nov 2008
Komentari: 6

KomentarUpisano: 08 Nov 2008 22:17    Naslov komentara: Titova Garda Citiraj ovaj komentar

pozdrav svima tu na forumu
služio sam Titovu Gardu 1980-81 godine u regrutnom centru u Valjevu
na to vreme imam vrlo tužno sječanje radi smrti našeg Maršala a na samo služenje imam vrlo lepe uspomene ako iko ima da neko nekoga zna da je služio u Valjevu neka se javi
pozdrav iz sr slovenije
Na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Vuk
Administrator foruma
Administrator foruma


Član od: 23 Dec 2007
Komentari: 1528

KomentarUpisano: 09 Nov 2008 18:52    Naslov komentara: Citiraj ovaj komentar

Dobro nam dosao Gardista.
Ja sam vojni rok sluzio 1979-80 tako da sam isto kao i ti bio u vojsci kad je umro nas Marsal Tito.
Valjevo je jedan od gradova u koji svake godine odem pa mi je drago sto si bas tamo sluzio vojsku.
Pozdrav Vuk.
_________________
"Hej, hej Jugosloveni, bračo rođena,
vratite se kući, samo jedna je Jugoslavija.."
www.vuksfrj.se
Na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji e-mail
gardista
Pridoslica


Član od: 08 Nov 2008
Komentari: 6

KomentarUpisano: 09 Nov 2008 20:43    Naslov komentara: Citiraj ovaj komentar

hvala na pozdravu
Valjevo je lep grad mislim svideo mi se mnogo,najviše sam izlazio na korzo kod hotela Narcis pa bioskop pa po koji put preko mosta na Kolubari hehe Peti puk poligon nije mi baš se svideo ali šta je tu je moralo se hehe obišo sam sva okolna mjesta
drugarski pozdrav
Na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Walter
Omladinac


Član od: 28 Jan 2008
Komentari: 52

KomentarUpisano: 10 Nov 2008 07:50    Naslov komentara: POZIV! Citiraj ovaj komentar

Pozivam vas da nam se pridruzite 29.11.2008 u Jajcu ( BIH).
Sto nas je vise, tim bolje.
Drugarski pozdrav,
Valter Wink
_________________
www.sfrj4ever.ch
Na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku Posjeti web-site
Lola60*
Iskusni clan


Član od: 22 Dec 2008
Komentari: 107
Mjesto: Prokuplje SFRJ

KomentarUpisano: 12 Jan 2009 20:20    Naslov komentara: Citiraj ovaj komentar

zvijezda zvijezda Ja sam vojsku služio 1984/85 u Beogradu nedaleko od Titove prave garde , sa svečanim plavim uniformama , belim košuljama i belim rukavicama . Moja kasarna je bila na 500 metara od Titove garde , Drajzerova ulica , kapija br. 5 . Razdvajala nas je samo pešadijska garda koja je svakog dana jurcala po krugu kasarne pod punom ratnom spremom i šlemovima na glavi . Ta moja kasarna je bila puk veze , a pored je bila puk vojne policije . Moj vrhovni komandant je bio pokojni general Petar Gračanin koga sam viđao svakog dana jer tu je bio generalštab prve armijske oblasti , odmah ispod moje kasarne . Mogu da kažem da je Valjevo lep grad i da je najviše stradao za vreme bombardovanja . Na Valjevo su bombe padale skoro 24 sata . Šteta je što ja nisam bio vojnik u Valjevu , nego u Beogradu , koji mi je dosadio i jedva sam čekao da se vratim kući . Beograd je najveća rupa u poslednjih 10 godina i od kada su na vlasti grobari Srbije i Beograd i Srbija su uništeni . To je ukratko ono što sam hteo da kažem i nadam se da ćete da shvatite šta sam hteo da kažem ovim rečima . Drugarski pozdrav . zvijezda zvijezda Wink Razz Smile
_________________
*SOCIJALIZAM JE NOVI SVETSKI POREDAK , UJEDINIMO SE U NOVU SFRJ , proleteri svih zemalja ujedinite se ......+*
www.bojant.blogspot.com www.nkpj.co.nr
www.bojant1.blogspot.com www.skoj.org.yu
www.boki.5forum.net www.crvenazvezdafk.com
Na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji e-mail
milan
Nezamjenjiv clan


Član od: 07 Feb 2008
Komentari: 1710
Mjesto: Beograd

KomentarUpisano: 25 Feb 2009 10:20    Naslov komentara: Plavi voz Citiraj ovaj komentar

www.Titov plavi voz gubi svoj peron
Na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku
milan
Nezamjenjiv clan


Član od: 07 Feb 2008
Komentari: 1710
Mjesto: Beograd

KomentarUpisano: 25 Feb 2009 10:22    Naslov komentara: Citiraj ovaj komentar

Crvena zvezda...? pa to je pokret nesvrstanih...petokraka stigla do afrike...???
Na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku
milan
Nezamjenjiv clan


Član od: 07 Feb 2008
Komentari: 1710
Mjesto: Beograd

KomentarUpisano: 23 Apr 2011 08:19    Naslov komentara: ................ Citiraj ovaj komentar

Titu oduzimaju ordenje u Njemačkoj?!
Titu oduzimaju ordenje u Njemačkoj?!
Agencija - 05.12.2010 12:30

U Njemačkoj je podnijet zahtjev da se "najvećem sinu jugoslovenskih naroda i narodnosti" Josipu Brozu Titu oduzme orden koji mu je ta država dodjelila 1974. godine, piše njemački dnevnik "Špigl".

List navodi da je zahtjev za posthumno oduzimanje najvišeg njemačkog odličja za zasluge, koje se dodeljuje samo liderima država, podnio neimenovani građanin, "žrtva neuspjelog atentata jugoslovenskih tajnih službi".

Njemački ministar unutrašnjih poslova Tomas de Majcer primio je tokom prošle sedmice zahtjev za oduzimanje ordena "Saveznog krsta" koji je 1974. godine tadašnji predsjednik Njemačke Gustav Hajneman dodjelio lideru SFRJ Josipu Brozu Titu.

List vjest o podnošenju zahtjeva za oduzimanjem ordena Titu donosi u tekstu koji se bavi istragom njemačkog državnog tužilaštva i Ministarstva unutrašnjih poslova u vezi sa ubistvima Hrvata u egzilu, koja su izvršili pripadnici jugoslovenskih tajnih službi, od 1970. do 1989. godine.

"Špigl" navodi da se trenutno vodi istraga protiv 14 osoba, te da je protiv šest osoba, od kojih su dvije nekada obavljale funkciju oficira obaveštajnih službi, podignuta i međunarodna potjernica.
Na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Vuk
Administrator foruma
Administrator foruma


Član od: 23 Dec 2007
Komentari: 1528

KomentarUpisano: 01 Maj 2011 07:56    Naslov komentara: Citiraj ovaj komentar

Pa od koga je i ne treba da nas iznenaduje.
Kad su Nijemci voljeli Jugoslaviju? Ionako su sve ucinili da zapocne rat 90 tih.
A sto se tice tuzbi trebalo bi njih tuziti za pomaganje terorizmu i mjesanju u unutrasnje svari druge drzave. Samo to sto su pomagali ustasku emigraciju navodi me na zakljucak da su ostali vjerni njemackim idejama iz perioda 1927 - 1945. A orden su dali samo da bi sa sebe otklonili sumnje o pomaganju fasista i nacionalista koji su nastojali srusiti Jugoslaviju. Twisted Evil
Pozdrav Vuk.
_________________
"Hej, hej Jugosloveni, bračo rođena,
vratite se kući, samo jedna je Jugoslavija.."
www.vuksfrj.se
Na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji e-mail
milan
Nezamjenjiv clan


Član od: 07 Feb 2008
Komentari: 1710
Mjesto: Beograd

KomentarUpisano: 10 Jan 2013 17:17    Naslov komentara: za svakog po nesta Citiraj ovaj komentar

http://www.mc.kcbor.net/2010/08/06/tito-medu-borskim-rudarima/
Na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku
milan
Nezamjenjiv clan


Član od: 07 Feb 2008
Komentari: 1710
Mjesto: Beograd

KomentarUpisano: 08 Sep 2014 12:09    Naslov komentara: Najmladji Titov general Citiraj ovaj komentar

U 76 godini života u Trstu je 29. jula 2012. preminuo najmlađi Titov general Marko Strunje. Bio je godinama specijalni obaveštajac Beograda koji je po nalogu Josipa Broza izveo 78 narodnih revolucija i afričke zemlje uvodio u svet nesvrstanih. Umro je a da nije dočekao da mu država podari vojnu penziju, koju je, kako je smatrao Marko Strunje, potpuno zaslužio.
O tome je pisao dr Zoranu Stankoviću, dok je ovaj bio ministar odbrane, a kabinete Borisu Tadiću, predsedniku Srbije:
Gospodo, ja sam general Marko Strunje iz Trsta. Rođen sam 1934. u Šibeniku. U armiju sam otišao sa 12 godina. Bio sam Titov oficir za specijalne zadatke punih 12 godina. Potom sam bio politički prognanik SFRJ i JNA punih 15 godina i 4 meseca. Na temelju priče i dokumenata, koje Vam dostavljam i postojećih propisa, molim Vas gospodine ministre da mi se prizna status oficira JNA i status političkog zatvorenika, kako bih mogao da rešim svoj penzijski staž, na šta kao general armije imam!
Da bi objasnio ko je on Marko Strunje je napisao kratsku biografiju, u kojoj je prvi put javno priznao da je bio tajni i poverljivi oficir Josipa Broza za specijalne zadatke.
Dete sam železničara iz okoline Šibenika, koji je dosta putovao starom Jugoslavijom, tako da sam ja rođen 1934. u Vinkovcima. Tu me zatekao rat i mobilizacija, iako sam bio maloletan. Tada sam prvi put čuo za Tita. Posle rata, nije bilo druge nego da postanem oficir. Vojnu Akademiju sam završio kao pitomac u Puli i Beogradu, a potom sam kao mladi komunista poslat u SSSR na Višu vojnu akademiju Gorki. U ovoj čuvenoj akademiji, koju je završio i Josip Broz, školovan sam za vojnog obaveštajca. Kao pitomac specijalne akademije iz Gorkog, ja sam odabran da sa grupom diplomaca budem gost u oktobru 1952. na svečanosti kada je Staljin proglašen za generalisimusa. Prijemu nas pitomaca kod Staljina organizovan je u Kremlju. Sa mnom je na prijemu bio general Peko Dapčević, u svojstvu izaslanika maršala Tita. Staljin je bio nizak, nabijen, markantnih brkova i veđa i hladnokrvnog ponašanja. Ušao je u salu i prošao pored nas. Pozdravio nas je pogledom. Nije se rukovao ni sa kim. Onda je Staljin održao kratak govor o oficirskoj časti i požrtvovanju za narod i otadžbinu. Hvalio je SSSR, ali sam ja, uvek nestašnog duha, šapnuo generalu Dapčeviću: »Nije on vidio Dalmaciju!«
U svojoj životnoj ispovesti koju mi je dao general Marko Strunje je prvi put govorio o svom političkom i obaveštajnom radu:
Taj šapat u vreme govora Josifa Visarjonoviča u Kremlju nije promakao generalu Zukovu, sekretaru Staljinovog kabineta, koji me kaznio sa 8 dana vojničkog zatvora, jer »niko ne sme da priča dok drug Staljin govori«. Samicu sam izdržao u akademiji Gorki, iako, je u njoj bilo ledeno hladno. Još gore je, međutim, bilo to što sam po povratku u Beograd morao da idem kod vrhovnog komandanta na raport. Tito je bio obavešten da sam ja uvredio druga Staljina. Odveli su me kod Tita 11. marta 1953. u njegov kabinet na Terazijama. Peko Dapčević je pred Titom vikao da sam osramotio armiju i Jugoslaviju. Tito mu je, međutim, rekao da je u redu: »Ponosan sam što imam takve ljude. Peko, neka drug kapetan bude uvek na raspolaganju mom kabinetu« – rekao mi je Josip Broz.
tito-cercil
Tada sam prvi put video Tita. Bio je nizak, punačak, ali pokretljiv i šarmantan čovek. Što je najvažnije Josip Broz je bio visoko obrazovan obaveštajac, iskusan političar i svetski državnik, koji je umeo da napravi politički spoj Moskve sa Vašingtonom. Tito je to uradio tako što je SSSR i SAD okrenuo protiv dve kolonijalne sile Francuske i Velike Britanije. -Rezolucija Informbiroa, povodom koje su se Staljin i Tito posvađali 1948. godine, na primer, bio je politički trik kojim su Broz i Visarjonovič očistili Jugoslaviju od raznoraznih političkih frakcija i potom gurnuli FNRJ kao komunističkog džokera Zapadu u zagrljaj. Josip Broz sve sam smislio, jer je Tito bio mozak Kominterne, čak je i sam inicirao Rezoluciju IB. Uostalom i sam Milovan Đilas je u svojoj u knjizi Druženje s Titom pisao da je «Broz pripremao sukob sa Moskvom». Da je Staljin zaista hteo da ukloni Tita, on je mogao preko svojih špijuna, a najveći je bio Ivan-Stevo Krajačić, da ga ubije. Tako su Staljin i Tito 1948. od Jugoslavije napravili Trojanskog konja, koji je preko srpskih žrtava ušao u kapitalističko društvo – tvrdio je Marko Strunje.
I ovaj Titov saradnik bio je kao i maršal nizak, okretan, ali tih i gotovo neprimetan čovek. Pravio je svoju karijeru diskretno i sa puno poverenja u komunističku vlast:
Kad sam se vratio u Beograd kao kapetan od 1953. do 1955. bio sam na dužnosti političkog komesara u 11. odredu torpednih čamaca Jugoslovenske armije. Potom sam do 1958. bio u Generalštabu JA, odakle sam prebačen u Savezni sekretarijat za spoljne poslove, odnosno u specijalno odeljenje za nesvrstane zemlje. Načelnik ovog tajnog Odeljenja za formiranje i organizovanje nesvrstanih zemalja, kakav je bio njegov pun naziv, bio je ambasador Veljko Vlahović – otkriva general Marko Strunje.
Od njega saznajemo kako je Josip Broz ušao u svet nesvrstanih početkom šezdestih godina prošlog veka:
Broz je smislio da komunizam treba da menja svet nerazvijenih, da ih oslobađa kolonijalizma i uvodi u socijalizam. Taj zadatak je Kominterna sebi postavila na svom drugom kongresu 1921. godine, ali sve do 1947. nije bilo uslova da se on realizuje. Tek posle rata Josip Broz je određen od strane Kominterne da sprovodi program 100 godina razvoja socijalizma u svetu. Staljin i Hruščov su podržavali tu Titovu ideju, čak toliko, da sam se ja uverio da je Beograd bio mozak Moskve i mozak komunizma. Broz je od 1922. do 1924. godine u Moskvi završio Akademiju NKVD, dobio sovjetsko državljanstvo i čin generala-lajtnanta. Koliko je Josip Broz tridesetih godina prošlog veka bio jak kao vojni obaveštajac i politički komesar videlo se i po činjenici da je Tito doveo i Staljinu namestio opasnog Beriju za šefa sovjetske tajne policije KGB.
Istovremeno, međutim, 1923. Amerikanci su u vreme predsednika Vudo Vilsona usvojili program 100 godina razvoja kapitalizma, koji je imao za cilj promenu sveta. Kada su iza rata Amerikanci krenuli da osvajaju, ali i ruše Evropu, Tito im je u ime Moskve ponudio plan borbe protiv kolonijalnih sila. Francuska je držala pod kontrolom 33 države, a Ujedinjeno britansko kraljevstvo čak 72 zemlje. Amerikanci su prihvatili Titovu ideju i zato je Broz postao miljenik Vašingtona.
tito-u-americi
Samo uz podršku Moskve i Vašintona, malo poznati predsednik Josip Broz Tito uspeo je da postane svetski državnik. Uostalom, kako drugačije objasniti uticaj Josipa Broza na afrička plemena i male azijske zemlje, koje su u saradnji sa Jugoslavijom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka, izlazile u svet kao samostalne države. E, takav genije, Josip Broz je meni poverio zadatak da 78 država oslobodim kolonijalizma. Politička skrivalica za to bio je Pokret nesvrstanih zemalja – priznao mi je general Strunje.
Termin ”Nesvrstani” je prvi skovao indijski premijer Džavarhalal Nehru tokom svog govora 1954. u Kolombu, Šri Lanka. U svom govoru, Nehru je opisao pet postulata koji su korišćeni kao vodilje u kinesko-indijskim odnosima, a koje je prve smislio ondašnji kineski premijer Žu Enlai. Nazvani Pet principa miroljubive egzistencije ili Pančšil, ovi principi će kasnije poslužiti kao osnova Pokreta nesvrstanih.
Poreklo Pokreta nesvrstanih se može pratiti do konferencije održane u Bandungu, Indonezija, 1955. Svestke nesvrstane nacije su izrazile svoju želju da ne budu uvučene u ideološke sukobe Istoka i Zapada u Hladnom ratu. Bandung je bio značajna prekretnica za razvoj pokreta kao političke organizacije. Šest godina kasnije u septembru 1961, uz veliku zaslugu Josipa Broza Tita, održana je prva zvanična konferencija Pokreta nesvrstanih. Uz Tita i Nehrua, drugi istaknuti svetski lideri koji su učestvovali u stvaranju Pokreta nesvrstanih su bili Gamal Ambdel Naser, predsednik Egipta, i Sukarno, predsednik Indonezije.
Moj položaj je u specijalnom Titovom odeljenju za kolonijalne države i njihove kolonije bio je jako specifičan. Račune za ostvarenje zadataka, koje sam dobio lično od Veljka Vlahovića, a ponekad i od Josipa Broza, polagao sam samo Titu. Koliko sam dobro radio vidi se i po tome što mi je Tito 1968. godine dodelio čin generala JNA i uveo me u program specijalnih obaveštajnih i politički tajnih misija– pohvalio se general Marko Strunje.
Prva moja misija je bila stvaranje narodnog pokreta Mau Maua u Keniji 1960. godine. U Keniju sam ušao kao poslovni čovek i vrlo brzo se približio doktoru Džomo Keniati, koji je bio čovek u godinama, ali veliki intelektualac i vrlo poštovan narodni tribun. Rekao sam mu rekao da će mu Moskva i Vašington pomoći politički i finansijski, ako ujedini kenijska plemena i podnese zahtev engleskim vlastima za autonomiju kulture i za formiranje lokalnih organa vlasti. Da bi se kenijska plemena, koja su imala svoje vođe i koja su govorila različitim jezicima, ujedinila morali smo da privolimo poglavice, da ih podmitimo novcem i obećanjima, da će imati mnogo veću vlast, kada Kenija postane narodna država. Zadatak Moskve je bio da politički podrži narodni pokret Mau Mau, a Vašingtona da tajno finansira rad doktora Džomo Keniate. Čim su se kenijska plemena ujedinila i podnela zahtev za autonomiju, Englezi su to i uhapsili doktora keniatu. Bio je ukupno 7 godina u zatvorima. Zato 1963. nije trebalo mnogo para i vremena da se narodni pokret Mau Mau digne na noge i obori britansku vlast. Dr Džomo Keniata je izabran prvo za premijera, potom za ministra spoljnih poslova, a 1964. i za predsenika Kenije.
U Gani sam tajne dogovore imao sa vođom pobune Kvamom Nukrumahom, koji je krajem pedesetih češće bio po zatvorima, nego na slobodi. Kvama Nukrumaha sam nagovarao da pravi političke izgrede, jer je za njegov pokret bilo bolje dok je on bio u tamnici. Svaki put kada bi Englezi uhapsili Nukrumaha demonstracije radnika i inteligencije Gane su bile sve burnije i sve jače. Tada sam u Gani upoznao Nukrumahovog rođaka, koji se zvao Kofi Anan. Kao Nukrumahov rođak, koji mu želi dobro, Anan ga je savetovao da napusti politiku, dok sam mu ja naredio, da čim izađe iz zatvora, proglasi nezavisnu državu Ganu. Ali uz obećanje da će dobiti podršku SSSR-a, SFRJ i SAD. Tako je i bilo. Da bi sklonio Kofija Anana, njegov rođak Kvama Nukrumah ga je kao novi lider Gane poslao da bude predstavnik Gane u OUN. I Kofi Anan je tamo ostao 40 godina i postao generalni sekretar, a Nukrumah je umro – poverio mi se Marko Strunje.
Josip Broz Tito je pomogao Afrikancima da se organizuje prvi Panafrički kongres, kada je u centru pažnje bila situacija u Južnoj Africi. Tada sam upoznao Nelsona Mandelu, koji je bio politički zatvorenik. Tito nije znao sa Mendelu. Ja sam Nelsonu Mendeli spasao život. Britanci su se spremali da likvidiraju Mendelu, ali sam ja obavestio Tita o tome i on je napisao Rezoluciju o slobodi naroda u Južnoj Africi i prosledio je u Ujedinjene nacije. Za tu rezoluciju je glasalo 128 država članica OUN. Posle ovakve političke pobune celog sveta Britanci su prebacili Mandelu u zatvorski apartman, koji je imao dve sobe i biblioteku. Imao je specijalno obezbeđenje. U tom zatvoru Nelson Mendela je mogao dva puta mesečno da se viđa sa svojom ženom Vini. Živeo je kao gospodin, ali se kasnije prodavao kao politički robijaš. Dao sam Nelsonu Mendeli 4,5 miliona dolara za njegov pokret, a on se potom prodao Britancima.
Pričao mi je i o tome kako je kao obaveštajac funkcionisao i u bivšim francuskim kolonijama:
U francuske kolonije sam, na primer, ulazio kao Luj, sa francuskim pasošem, a u britanske kao Luis, sa engleskim pasoše. Oslobodio sam tako i Togo. Tito je tajno obaveštavao francuskog predsednika Šarla de Gola šta se dešava u Africi. Nije tačno da general Šarl de Gol nije voleo Tita i da ga nije primao. Broz je čak tri puta bio kod Šarla de Gola. Ja sam dva puta bio sa njima. Kao oficir na specijalnom zadatku ja nisam smeo nikad javno da budem u blizini lidera narodnih pokreta, niti da se slikam. Uostalom, još kao pitomac akademije u Gorkom učen sam da budem neuhvatljiv i nevidljiv.
Bio je i u Boliviji, Kolumbiji i Brazilu. Trebalo mu je dva meseca da 1962. dođem do prvog plemena Kuduku u Boliviji.
Tu sam ostao 3 meseca, taman da naučim jezik i dogovorim »revoluciju«. Prošao sam 132 države sveta. Nikad nisam bio gost, a kao obaveštajac, nikad nisam imao tumača. Kada sam na granici Angole i Namibije, u koj usam hteo da uđem ilegalno, nagazio na minu leteo sam 40 metara kroz vazduh i pao na neko drvo. Posle sam tri noći spavao pod drvetom zajedno sa lavovima. Tu me je ranjenog našla angolska patrola i spsala da me lavovi kad ogladne ne pojedu.
Bio je tri puta ranjen u Africi. Imao je devet operacija ruke i šake, ali nije uspeo da je spase. Dugo nije mogao da zatvori šaku.
Imao sam para koliko mi je bilo potrebno. Potkupljivao sam i narodne tribune, ali i činovnike lokalne kolonijalne vlasti. Pokret nesvrstanosti su Amerikanci plaćali još od 1949. godine. Prve pare za nesvrstane od Amerikanaca je tražio i dobio Svetozar Vukmanović Tempo. Reč je bila o 7 milijardi dolara, koje smo dobili mi u Jugoslaviji, a onda smo taj novac delili zemljama, u kojima smo dizali bune i revolucije. Preko Tita je išla i tajna američka pomoć SSSR-u. Koliko ja znam, SAD su za razvoj nesvrstanih, SFRJ i SSSR-a, preko Josipa Broza dali, bez ikakvog zahteva, bez ikakvog dokumenta, ukupno 39 milijardi dolara. Uz to dobijali smo američko žito iz Teksasa, koje nam je dolazilo u solunsku luku. U Solunu su se menjala dokumenta i Tito je žito slao ili u Moskvu ili u Kairo, gde je on hteo – svedočio je Strunje.
tito-ce-gevaraTito i Če Gevara
On je, kako priznaje imao i važnu obaveštajnu ulogu u svetu nesvrstanih na Kubi, gde je susreto sa legendarnim Če Geveralom, kog je procenio kao veliku neznalicu:
I na Kubi je izvedena narodna revolucija. Nije to bio ni komunizam, ni socijalizam. Kastro nije hteo ni da čuje reč socializam, a kamo li nešto drugo. Tek posle raketne krize 1962. Fidel Kastro je prihvatio socijalizam. Jedini koji je voleo socijalizam bio je Ernesto de Če Gevara, ali nisam znao kako da mu verujem, kad je doktor Če bio totalna pijanica. On je zagovarao i komunizam i socijalizam, a da uopšte nije znao šta je to. Da bih ga naučio nešto o socijalizmu ja sam Ernestu dao dve radničke knjige, koje sam objavio u Boliviji, o stvaranju komunizma u svetu. Če je to pročitao i preko noći postao ideolog socijalizma. U stvari, Ernesto de Če Gevara se borio na sve načine protiv američkog kapitalizama. CIA se dugo dvoumila da li da ubije Če Gevaru, jer se bojala da će postati idol mladih u SAD ili da ga puste da umre od tuberkuloze i alkoholizma. Kad je doktor Če krenuo u Boliviju, neko u Americi se unervozio i naredio da ga CIA ubije.
Poslednja njegova misija je bila da napravi revoluciju u Zapu i Zanu, odnosno u Angolu, Zimbambveu i Namibiju. Pokret nesvrstanih je počeo sa 16 država na konferenciji 1961. u Beogradu, ali je za samo 15 godina narastao na blok od 128 država.
Josip Broz Tito je bio otac pokreta nesvrstanih. To je bila politička i planetarna sila, koju ni Rusi, a ni Amerikanci nisu podnosili. Zato su rešili da unište pokret nesvrstanih. Rusi su to radili podmićivanjem prosovjetskih zemalja, Kube ili Egipta, a Amerikanci omekšavanjem Indije i Alžira. Kada je Tito krajem sedamdesetih to osetio predao je vođstvo nesvrstanih Indiji i povukao se iz pokreta – pričao je Strunje.
I nagašavao:
Ja sam 12 godina bio Titov zaštitni kišobran. Nije Broz mogao nigde u svet da krene, a da ja to nisam znao šest meseci pre putovanja. Poznavao sam Broza kao rođenog oca. Imao je srčani udar u Kairu 1964. godine za koji niko nije smeo da zna. I mogu reći da Tito nije bio diktator. Znate kako je Broz meni naređivao? Ovim rečima: »Kad bih druže Marko ja bio na Vašem mestu, ja bih uradio tako« A kad je bio ljut govrio je: »Majku mu božju, pa šta to radite?«
Kako je tvrdio Broz je u njega ima dosta poverenje.
Tito mi je pričao da je njegov sukob sa Aleksandrom Rankovićem 1966. godine bio zapravo kraj rata između Edvarda Kardelja i Leke, koji se vodio od 1953. Te godine su se, naime, Kardelj i Ranković, pred Titom, posvađali oko granica na Kosmetu i oko statusa Albanaca u Srbiji. Kardelj je počeo da vređa Rankovića da je neobrazovani šnajder. Leka je izvadio pištolj i zapretio mu da će ga ubiti. Tada je Kardelj skočio na Rankovića, pištolj je opalio i metak je posle rikošeta pogodio Kardelja u petu. Taj napad Kardelj nikada nije oprostio Rankoviću i onda mu je 1966. namestio aferu prisluškivanja i političku likvidaciju, koja je izvedena na Brionima.
tito-rankovic
Broz mi je kao prijatelju poklonio 1968. godine tabakeru, zlatni sat i neke porcelanske figure. Kada sam uhapšen, sve su mi uzeli, da se ne bih hvalio kako mi je Tito prijatelj. Kad je Tito umro, bio sam u Italiji. U to vreme umrla mi je i majka, a ja nisam smeo da joj dođem na sahranu – priznaje u svojoj ispovesti Marko Strunje.
Najmlađi Titov general je osam puta hapšen kao sumnjiva osoba i obaveštajac:
Problemi sa mnom i političkim vrhom Jugoslavije su nastali 1970. godine, u vreme 4. konferencije nesvrstanih u Lusaki, kada sam se sukobio sa Stanetom Dolancom, Titovim miljenikom. Dolanc je u to vreme bio glavni pisac Titovih govora i na konferenciji u Lusaki je Brozu napisao, blago rečeno, referat o političkim problemima u Hrvatskoj. Reagovao sam i rekao Titu da taj govor nije primeren jednoj svetskoj konferenciji. Dolanc kritiku nije prihvatio, nego je Broza obmanuo da sam ga ja vređao. Tito mi je rekao da će sa mnom razgovarati kada dođem u Beograd. To mi je ličilo na pretnju, kao kad ljut otac nemirnom sinu kaže, da će se njih dvojica obračunati kada dođu kući.
Ali, te 1971. godine, posle 2. konferencije samoupravljača u Sarajevu, Tito me prekorio da ja kao Dalmatinac branim hrvatske nacionaliste i ne razumem da je Stane Dolanc želeo da ukori Miku Tripala i Savku Dapčević-Kučan. Posledica je bila ta što je mene Veljko Vlahović pozvao 20. maja 1972. da hitno iz Gane dođem na sastanak u Beograd. Čim sam sleteo, uveče oko 23 sata, uhapšen sam i priveden u vojni zatvor u Batajnici. Sutradan mi je pukovnik Panić saopštio da sam osumnjičen za veleizdaju i da sam kao oficir JNA suspendovan.
U zatvoru sam proveo 11 meseci u izolaciji. Bio sam izložen i torturi zbog moje, navodne, veze s hrvatskim rukovodstvom i katoličkom crkvom. Nisam osuđen, nego sam pušten da odem kući, u Šibenik, da bi me u mom rodnom gradu na moj 40 rođendan 10. aprila 1973. opet uhapsili. Cilj je bio da me ponize i kazne, ali na neobično drastičan način. Dok sam bio u zatvoru, država me razvela od moje žene i oduzela mi moju decu. Tukli su me pet puta dnevno, tako sam smršao na 40 kilograma. Tek kada sam doturio pismo Titu i naveo šta mi sve rade, moj slučaj je preuzeo Okružni sud, koji me u septembru 1973. i pustio privremeno na slobodu. To sam iskoristio da preko Italije i Švajcarske pobegnem u Ameriku. Lečio sam svoje rane na Universitetskoj klinici u Bruklinu 8 nedelja.
tito
Za to vreme sud u Šibeniku je raspisao poternica za mnom preko Interpola, koja je bila zavedena pod tajnim brojem – KIO 114/74. Čim sam, međutim, 1977. došao natrag u Evropu, uhapšen sam u Austriji. Proveo sam 167 dana u zatvoru u Insbrucku, ali sam uspeo da ubedim Austrijance da sam ja politički izbeglica i da dobijem politički azil.
Sa austrijskim pasošem sam prešao u Trst, gde sam se oženio i nastanio. Italijani su me po nalogu Interpola hapsili tri puta 1978. i 1982. godine, ali su me potom puštali, jer sam u međuvremenu dobio italijansko državljanstvo. I kada sam mislio da je sve prošlo 1988. godine sam kao italijanski sindikalni radnik pošao u Ljubljanu, ali su me 28. septembra Slovenci uhapsili i odmah sproveli u šibenski zatvor. Dva dana kasnije sam oslobođen svih optužbi i pušten na slobodu, s obrazloženjem da je moj slučaj zastareo i da je protiv mene obustavljen progon. Nikada niko u Jugoslaviji nije odgovarao za moj progon kao veleizdajnika u vojsci – podsećao me general Marko Strunje.
I naglasio:
Na osnovu svega što sam učinio za Jugoslaviju, koja je u vreme Tita bila svetski priznata zemlja, smatram da imam pravo da regulišem svoj status visokog oficira i zato od ministra odbrane generala Zorana Stankovića tražim da me primi samo pet minuta, da mu objasnim kako da mi kao Titovom oficiru da vojnu penziju. Na taj način bi me ministar odbrane SCG rehabilitovao i učinio ravnopravnim građaninom Srbije i Crne Gore – rekao nam je na kraju svoje ispovesti Titov obaveštajac za specijalne zadatke i general Marko Strunje iz Trsta.
Pokret nesvrstanih se po završetku Hladnoga rata borio da pronađe novi smisao svoga postojanja. Novi fokus članica je produbljivanje ekonomske saradnje među zemljama u razvoju i očuvanje nezavisnosti u odnosu na najjače centre moći. Zemlje naslednice Jugoslavije su pokazale malo interesovanja za Pokret nesvrstanih od raspada zemlje, a 2004. Slovenija je, zajedno sa Maltom i Kiprom, prestala da bude članica pokreta kada je stupila u Evropsku uniju. Malta i Kipar sada imaju status posmatrača kao i zemlje proistekle iz raspada Jugoslavije. Kandidatura Bosne i Hercegovine za punopravnim članstvomu u devedesetim je odbijena, a jedina Evropska punopravna članica je Belorusija.
Poslednje godine 21. veka Marko Strunje je provodio zvanično kao predsednik Komiteta za kulturu i turizam u Trstu, a nezvanično kao specijalni savetnik vlada mnogih nesvrstanih zemalja. Bio je u Namibiji i Bocvani da ih pripremi za naredne Konferencije nesvrstanih država. Pokušavao je da pomogne Srbiji da povrati svoje pozicije kod nesvrstanih. U tome ga je iznenadna smrt sprečila.
Na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Pokaži ranije komentare:   
Otvori novu diskusiju   Odgovori na temu    Klub SFRJ Forum Indeks -> Sjecanja na Tita Vremenska zona: CET (Evropa)
Stranica 1/1

 
Idi na:  
Ne možete ostavljati nove komentare u ovom forumu
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
Ne možete prepraviti vlastite poruke
Ne možete obrisati vlastite komentare u ovom forumu
Ne možete glasati u anketama foruma


MojForum.si - brezplačno gostovanje forumov. Powered by phpBB 2.