Klub SFRJ Forum Indeks Klub SFRJ
Da se podsjetimo ili necem naucimo iz vremena SFRJ
 
 Kako koristiti ovaj Forum?Kako koristiti ovaj Forum?   TražiTraži   Lista članovaLista članova   Grupe korisnikaGrupe korisnika   RSS Feed   RegistracijaRegistracija 
 ProfilProfil   Provjeri privatne porukeProvjeri privatne poruke   LoginLogin 




Jugoslavija kakve se sjecamo
Idi na stranicu Nazad  1, 2, 3
 
Otvori novu diskusiju   Odgovori na temu    Klub SFRJ Forum Indeks -> Jugoslavija iz našeg sjećanja
Vidi prethodnu temu :: Vidi sljedeću temu  
Autor Poruka
milan
Nezamjenjiv clan


Član od: 07 Feb 2008
Komentari: 1710
Mjesto: Beograd

KomentarUpisano: 12 Apr 2010 09:56    Naslov komentara: I jos po nesta Citiraj ovaj komentar

Вести
Србија Регион Свет Хроника Друштво Нови грип Економија Култура Мерила времена Сервисне информације Гледаоци репортери Видео

понедељак, 12. апр 2010, 07:00 -> 08:36
Тито очима средњошколаца

Ученици средњих школа имали су задатак да истраже на који начин су појединци видели Тита и његову политику.

Култ Тита из доживљаја обичног човека тема је овогодишњег конкурса "Сусрети с прошлошћу". Ученици средњих школа из целе Србије имали су задатак да истраже на који начин су појединци видели Тита и његову политику.
Изјаве Марије Бошковић, Александра Савића и Јелене Поповић

У својим радовима нису смели да се позивају на већ постојећу литературу, већ су могли да користе само сведочанства Титових савременика.

При помену Титовог имена данас неки ће се сетити радних акција, првомајске параде или старог црвеног пасоша с којим се без проблема путовало. Неки ће се, међутим, осврнути на Голи Оток, задуженост земље и не баш тако чврсто братство и јединство. Култ је, ипак, постојао, а средњошколци су морали да сазнају зашто.

Марија из Београда је истраживала како је Тито изучаван у школама у то доба.

"Tи задаци су се базирали на величање самог Тита, тако да је било врло специфично читати такве саставе с обзиром да су били пуни емоција, за разлику од данашњих који су у потпуности другачији", каже ученица 13. београдске гимназије Марија Бошковић.

Ужичанин Александар Савић сучелио је ставове првоборца и историчара.

"Мени је било интресантно да видим како су људи за један тако кратак период успели да створе јединствену слику о њему да се прочује као изузетна личност за послератну Југославију", рекао је Александар.

Каже да је у раду намерно сукобљавао та два става и обично су били контрадикторни.

Лично искуство Титових савременика средњошколци су морали да уклопе у шири контекст, који је државно-партијски врх стварао годинама око личности Јосипа Броза. Идеја је била да се историја проучава онако како то раде истраживачи.

"Идеја је да, ако не све, онда најбоље радове припремимо за штампу и да то остане као неко сведочанство о томе шта су генерације које су се родиле после Јосипа Броза научиле о њему", каже историчар Јелена Поповић.

Изгледа да је култ Јосипа Броза намучио средњошколце, па је на конкурс стигао само 51 рад. Додела награда најбољима биће одржана крајем маја у Музеју историје Југославије.
1
Na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku
milan
Nezamjenjiv clan


Član od: 07 Feb 2008
Komentari: 1710
Mjesto: Beograd

KomentarUpisano: 17 Jul 2011 22:40    Naslov komentara: Jos se secaju...? Citiraj ovaj komentar

Tekst o srpskom ljubimcu u Časopisu „Auto bild"
Žal za „jugom" u Nemačkoj

Druže se - Ljubitelji „juga", Srbi i Nemci, okupljaju se u Frankfurtu 16. jula. Već osam godina jedan Srbin koji je rođen i živi u Nemačkoj održava nemački sajt o „jugu"
U vreme kada Srbi iščekuju početak proizvodnje novog „Fijatovog" modela, a kragujevački „jugo" pada u zaborav, u nemačkom časopisu „Auto bild klasik" objavljena je priča o „jugiću" na četiri strane.

Fanovi kragujevačkog „sramotno malog auta", Srbi i Nemci, u tekstu su nazvani hrabrim ljudima koji imaju „ozbiljnu strast".
Sramotno mali auto i njegovi fanovi

U reportaži je data i kratka istorija kragujevačke fabrike uz napomenu da je imala serijsko ugrađivanje električnog krova na kabrioletu pre najboljih nemačkih proizvođača. Borbu da se „jugo" ne zaboravi, a u medijima ne predstavlja kroz viceve, u Nemačkoj vode njegovi verni fanovi. Oni za 16. jul najavljuju i okupljanje u Frankfurtu.
- Ajmo još jedan „jugo" vic! Ah, nećemo. „Jugo" vicevi su kao da neko leži na zemlji a drugi ga šutiraju. To rade kukavice - stoji u tekstu.

Božo Jović (36), Srbin rođen u Nemačkoj, nezvanični lider ljubitelja „juga" van Srbije koji već osam godina redovno ažurira sajt o „Zastavinim" vozilima, kaže da je priču o „jugu" za nemački list najpre hteo da odbije.
Ozbiljna strast i životna energija
„'Jugo', zar to nije bila ona komedija od maloga auta iz ranih 90-ih godina? Ko to danas još vozi? Čudno, ali stvarno postoje ljudi koji namerno voze 'juga'. Ko pogleda iza 'jugo' viceva pronaći će ozbiljnu strast i životnu energiju" - piše, između ostalog, u „Auto bildu".

- Pozvao me je novinar „Auto bilda" videvši naš sajt. Hteo sam da odbijem jer su ranije o „jugu" pisali podsmešljivo, ali nadjačala je potreba da branim fabriku koja je pravila moj auto. Obećali su mi da će saslušati nas koji vozimo „juga" - kaže Božo, koji je jednom u životu bio u Kragujevcu. U „Zastavi", naravno.

Iznad nadnaslova „Jedan sramotno mali auto i njegovi fanovi" i naslova „Ko uopšte voli jugo", stoji i tekst „Hajde da zamislimo da na haubi nema Y nego VW. Ovaj auto bi imao mnogo ljubitelja". Onda sledi citat Bernda Hubiča, vlasnika „juga 65".
- Ja sam zanatlija, auto mi mora biti pouzdan i trebaju mi velika zadnja vrata. A „jugo" mi se i sviđa. Kupio sam ga za 200 evra i vozim ga čitave godine. Ovde u Nemačkoj „jugo" je kratko bio u ponudi, nije imao vremena da se pokaže jer je svetska politika uništila tu priču. Za tako malu cenu „jugo" je ovde mogao da postane pravi hit - kaže u tekstu Hubič.

Božo Jović, koji nikada nije živeo u Srbiji, kaže da nije pasionirani obožavalac „juga" tek onako, bez pokrića, i da je to dokazao registrujući auto u Nemačkoj.
Nemci još voze „jugo floride" i kabriolete

- Znamo svi da je Nemačka zemlja koja ne trpi loša vozila. Kad sam mog „juga" ovde u Nemačkoj vozio na tehnički pregled, svi u hali su stali! Došli su da gledaju. Pratili su proceduru, testiranje... Posle 45 minuta, inženjer mi je pružio ruku i zahvalio. Pitao sam ga zašto. Odgovorio je da kada bi svako došao s tako sređenim autom, on bi imao najbolji posao na svetu. Dobio sam papire i prijavio „juga" u Nemačkoj. Putovao sam njime u Švajcarsku, Austriju, Sloveniju, Hrvatsku i Srbiju - navodi Božo Jović.
U Minhenu se okupili i ljubitelji „fiće"
U Minhenu su se nedavno okupili i članovi Kluba ljubitelja „fiće". Nagradu za najneobičniji model dobio je Nemac Ričard Vagner iz Berlina. Jedan Srbin je svojim ljubimcem u Minhen stigao iz Rume. Pažnju učesnika i publike koja je posetila ovu manifestaciju privukao je „fića" sa „suzukijevim" motorom, koji ima 101 konjsku snagu i postiže brzinu od 205 kilometara na čas.
On kaže da je i tekst o „jugu" i sajt o „jugu" i okupljanje „jugo" fanova njegov način da zadrži u pamćenju kragujevačka vozila i radnike koji su ih pravili.

- Tužno je što su se mnogi Srbi tako lako odrekli „juga" i svojih vozila, da je za tri godine, od kada je sa traka sišao poslednji „jugo", on skoro zaboravljen. Da imam priliku, ljudima u „Fijatu" bih rekao da nam vrate „juga". „Folksvagen" nije ugasio ni „seata", a ni „škodu". „Reno" se obogatio „dačijom". Izvodljivo je da se uzme platforma „pande" i od nje napravi novi, moderni „jugo". Imaju milion mogućnosti - poručuje Božo.
Okupljanje ljubitelja „juga" u Nemačkoj, najavljeno za 16. jul u Frankfurtu, nije prvo ali će biti najveće. Doći će, osim Srba iz Nemačke, i tri Nemca iz Frankfurta koja voze „juga", zatim Nemica koja vozi „jugo floridu" i još jedna Nemica koja ima dva „jugo" kabrioleta. Jović kaže da mnogo vozača širom države ima „juga", a da će na okupljanju biti i vlasnici „stojadina" i „fiće" sa nemačkim tablicama. Fanovi „Zastavinog" „juga" i ostalih vozila okupiće se da razmene iskustva i delove, a Božo Jović obezbedio je za skup i medijsku podršku, da nastavi podsećanje na „juga" koji je nekada pravila „Zastava".

Marija Raca, Kragujevac
Na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku
milan
Nezamjenjiv clan


Član od: 07 Feb 2008
Komentari: 1710
Mjesto: Beograd

KomentarUpisano: 22 Sep 2011 09:38    Naslov komentara: YU, niko je se neseca, ne voli, a, svi malo malo pa uuupsss Citiraj ovaj komentar

http://www.pressonline.rs/sr/kolumne/story/176538/Jugoslavija.html
Na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku
milan
Nezamjenjiv clan


Član od: 07 Feb 2008
Komentari: 1710
Mjesto: Beograd

KomentarUpisano: 09 Nov 2011 19:06    Naslov komentara: Isli su pre vremena.. Citiraj ovaj komentar

http://www.timemachinemusic.org/2011/03/ljubisa-racic-formula-4-isli-smo-prije-vremena/http://www.timemachinemusic.org/2011/03/ljubisa-racic-formula-4-isli-smo-prije-vremena/
Na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku
milan
Nezamjenjiv clan


Član od: 07 Feb 2008
Komentari: 1710
Mjesto: Beograd

KomentarUpisano: 05 Mar 2012 11:34    Naslov komentara: Citiraj ovaj komentar

enzionisani general-pukovnik JNA Blagoje Adžić (80) preminuo je 1. marta u Beogradu.
Za načelnika Generalštaba JNA imenovan je 1989. godine i na toj funkciji bio je do februara 1992.
Adžić je rođen u Pridvorici kod Gacka 1932. godine, a nakon završetka trećeg razreda industrijske škole, završio je Školu za aktivne oficire veze 1953. godine, kao i školu stranih jezika JNA. Adžić potom pohađa i završava Višu vojnu akademiju „Frunze" u Sovjetskom Savezu, zatim Ratnu školu JNA i Školu opštenarodne odbrane.
Vojni analitičar Aleksandar Radić navodi za Press da je Blagoje Adžić tokom svoje karijere više puta bio u nemogućoj misiji.
- Srpska vojska je bila razapeta, s jedne strane je nestajala dotadašnja država, a s druge strane je postojala potreba da se nešto učini. Lako je sada, nakon dvadeset godina, biti general posle bitke. U tom trenutku je počinjao građanski rat i treba razumeti svu konfuziju koju je to vreme nosilo. Vojska je u nedostatku rešenja, kada je Adžić bio na čelu Generalštaba, preduzela ono što je mogla. Izdala je direktivu po kojoj su angažovane snage kako bi deblokirale kasarne. Vojska je pokušavala da učini nešto što je stvaralo drugačiju sliku na terenu, a kasnije se u praksi pretvorilo u veliku katastrofu, koja je predmet međusobnih optužbi ljudi na različitim političkim pozicijama u vojnom sistemu - smatra Radić.
Adžić je, inače, bio pretposlednji načelnik GŠ JNA.
Na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku
milan
Nezamjenjiv clan


Član od: 07 Feb 2008
Komentari: 1710
Mjesto: Beograd

KomentarUpisano: 12 Feb 2013 18:07    Naslov komentara: Secanja Citiraj ovaj komentar

Rijeka – Zagrepčanin Robert Martinović Purger i Šibenčanin Elvis, koji bi bez problema pobedio na takmičenju Prislijevog dvojnika u Vegasu, često sviraju staru stvar Dina Merlina „Moj je život Švicarska”. Osim dobre melodije, Elvis i Purger, poručuju još mnogo toga.

Riječani su nekada zaista imali takav život. Bili su Švicarska na Jadranu i oni koji pamte ta stara, prokažena vremena, sećaju se kako je u doba socijalističke Jugoslavije, dohodak jednog običnog trudbenika Riječkog, po stanovniku, bio jednak prosečnom stanovniku zemlje mog ručnog sata.

– Sve ti je ovo sa našim bajnim republikama otišlo u… – pričaju četrdesetsedmogodišnji Purger i četrdesetdvogodišnji Elvis, dok Splićanin Miro, boem i Dalmoš, od one stare sorte, kao da je izleteo sa kastinga za nastavak „Velog mista”, pojednostavljuje ono što svirači ne govore direktno:

– U Jugi smo bili carevi, sada smo beda – šeretski se smeje Splićanin, koji sa gitaristima iz Zagreba i Šibenika, luta ulicama multietničke Rijeke. U Zagrebu, Purgeru nema života. Ni Elvisu u Šibeniku.

Potom, da bi me uverili kako su savršeno ozbiljni u svom jugonostalgičarskom dertu, kreću sa svirkom. Najpre dokazuju kako je Bora Čorba i dalje poželjan na Jadranu, urlajući „Pogledaj dom svoj, anđele”. Potom pevaju Olivera Mandića:

– Poludeću, poludeću… – nastavljaju oni sa Oliverovim refrenom, privlačeći Riječane koji su se okupili u strogom centru, proslavljajući nastupajuće maškare.

Čak je i na štandu, ispred nekoliko komada lakog oružja, jedan od veterana hrvatske vojske, nekako nežno uzdahnuo na pomen bivše Jugoslavije. Član je „kompanije za zaštitne i isteražne delatnosti”, sa suptilnim nazivom „Pretorijanska garda”. Ali pretorijanac rmpalija, nešto viši od dva metra i nešto krupniji od Švarcenegera, osvrnuo se oko sebe, uočio da ga niko ne posmatra i priznao da se „nekada živelo kako dolikuje čoveku”.

Vri na gradskoj pijaci, među tezgama, u onom deli Rijeke koji zasipa velika plima, pa se poslednjih meseci događa da se od snage mora, podiže tlo. Ili se tako bar čini Slavici Marić, penzionerki poreklom iz Knina, koja viče mušterijama, dovikuje se sa komšijama na tezgama – brbljivim Makedoncem i ćutljivim Albancem – savršeno se uklapajući u polifoniju koju stvaraju Purger, Elvis i ulični orkestri što najavljuju karneval. Od morskih plodova do paradajza, od rikula do maslina, prelivaju se boje voća i povrća, savršeno se uklapajući u arhitektonsko bogatstvo kojim dominira barokni gradski toranj sa satom – čuvena „ura”.

Penzionerka Slavica i dalje kuka nad svojom teškom sudbinom. Bila je spremačica, živi od penzije od 180 evra. Bilo je dovoljno da kažem da dolazim iz Beograda, pa da započne sa uobičajenim ritualom prodavaca na pijaci. Ajme meni, što bi rekao Splićanin Miro, ovaj siromašni svet bi oživeo maršala, prišio bi mu još jednu zvezdicu na epoleti, „samo nek u more pobaca novobogataše i one koji su se obogatili na narodnoj nesreći”.

– Dok je bilo Juge, nije bilo tuge – setno će Slavica, a potom se javlja na mobilni telefon, istovremeno razgovarajući sa mušterijama.

U kancelariji Vidoja Vujića, župana Primorsko-goranske županije, svakako da nije zvanična politika pustila suzu za Jugom, za kojom transparentno i sa popriličnim revolucionarnim nabojem tuguju Purger, Elvis, Miro i Slavica. Međutim, kada slušam župana Vujića, koji govori kako je propala riječka industrija, kako se ljudi masovno učlanjuju u političke partije da bi se zaposlili u javnom sektoru, kako nikome ne pada na pamet da radi kod privatnika – ako ga baš muka ne natera – i kako je natalitet takav da će za pedesetak godina jedva biti i Hrvata i Srba, pitam se, gde sam to ušao: kod hrvatskog ili srpskog političara.

Nekada smo živeli u srećnija vremena, sada životarimo u istovetnom modelu tranzicije koja večno teče. Industrijski giganti su nestali, poput „Torpeda”, hrvatske fabrike traktora, ili čuvene konfekcije RIO, koja je izvozila, možete misliti, odela u Italiju, a ono što je preostalo, nosili su društveno-politički radnici Hrvatske. I najveća hrvatska luka tone u krizu, i ona se sa izgubljenim fabrikama i brodskim kontejnerima nalazi na terminalu uspomena onog gubitničkog sveta sa pijace, ili sa korzoa pod urom, kojima se često podsmevamo… Valjda zato, jer nas podsećaju na vremena kada smo bili normalni.

Na terasi „Skaj bara”, sa čijeg krova se vidi panorama Kvarnerskog zaliva, ćaskam sa biznismenom Zlatkom, Srbinom iz opštine Viškovo, koja se prostire na brdu iznad Rijeke, o fenomenu tuge za Jugom. Zlatko je suviše pragmatičan da bi ga doticala ta iracionalna nostalgija. On posluje sa Slovencima, održava veze sa Beogradom, koketira sa poslovnim ljudima severa Italije, ali priznaje kako ga svaki iole obavešteniji došljak u Rijeku, čim zine, upita za neke od omiljenih toponima iz ju-mitologije: gde se nalazi fudbalski stadion „Kantrida”, šta li je sa levim krilom Rijeke Damirom Desnicom i voze li se i dalje moto-trke – ili se možda snimaju vesterni – na opasnom Grobničkom polju.

Oni mlađi, pitaju samo jedno: „Da li je Severina i dalje u Rijeci ili se vratila mužu, u Srbiju.”
Na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku
milan
Nezamjenjiv clan


Član od: 07 Feb 2008
Komentari: 1710
Mjesto: Beograd

KomentarUpisano: 26 Apr 2013 15:07    Naslov komentara: neizbrisivo secanje Citiraj ovaj komentar

Ko je bio dobar pre rata...“

Nikola Lakić (53) stoji pred ruševinama svoje nekadašnje kuće u Kašiću kod Zadra. Nakon što je granata tokom rata razorila njegov rodni dom, pobegao je na Kosovo. U Hrvatsku se vratio 2006. kada mu je Vlada obnovila kuću. U njoj, međutim nije bilo ni struje ni vode. „Nismo nikad imali problema. Ko god je bio dobar pre rata, dobar je čovek i danas“, kaže on o svojim hrvatskim komšijama.
Na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku
milan
Nezamjenjiv clan


Član od: 07 Feb 2008
Komentari: 1710
Mjesto: Beograd

KomentarUpisano: 26 Apr 2013 20:44    Naslov komentara: i ja i on i Vuk smo iz YU Citiraj ovaj komentar

Crying or Very sad Crying or Very sad Crying or Very sad

milan: komentar modifikovan dana: 26 Apr 2013 20:45; prepravljeno ukupno 1 puta
Na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku
milan
Nezamjenjiv clan


Član od: 07 Feb 2008
Komentari: 1710
Mjesto: Beograd

KomentarUpisano: 26 Apr 2013 20:44    Naslov komentara: i ja i on i Vuk smo iz YU Citiraj ovaj komentar

http://www.youtube.com/watch?v=oRkzW2zMV04

Crying or Very sad Crying or Very sad Crying or Very sad
Na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku
milan
Nezamjenjiv clan


Član od: 07 Feb 2008
Komentari: 1710
Mjesto: Beograd

KomentarUpisano: 25 Nov 2013 19:27    Naslov komentara: pisder Vreme Citiraj ovaj komentar

Na sedamdesetu godišnjicu Drugog zasedanja AVNOJ-a, 29. novembra, Ison će prići tako blizu da postane najsvetlija kometa viđena u našem veku

Ako se vozite nekuda van grada, u hladnom novembarskom praskozorju, pre nego što Sunčeva svetlost osvetli horizont, a zvezde sasvim iščeznu, ovih dana češće nego ikada pre, u urvinama kraj puteva, na brežuljcima i svakojakim mračnim mestima, možete videti astronome kako ogrnuti kabanicama, ćebadima i šalovima, stoje i čekaju smrznuti kraj svojih osmatračkih skalamerija na tronošcima. Naime, hiljade i hiljade astronoma amatera, kako onih sa običnim durbinima tako i onih naoružanih Njutnovim reflektorima, strpljivo čeka da u kratkom vremenskom prozoru pred svitanje ulovi zvezdu sezone – kometu Ison, za koju se već govori kako je najuzbudljiviji astronomski događaj našeg doba.

Ova blještava novembarska zvezda dolazi iz duboke svemirske daljine, daleko, daleko iza Neptuna i granice Sunčevog sveta. U drevno doba, pre više miliona godina, kometa Ison je krenula na put iz Ortovog pojasa, praktično međuzvezdane zone kojom pljubav zaleđeni objekti, potencijalne komete koje će samo prohujati kroz naš zvezdani sistem. Zarobljena Sunčevom gravitacijom, Ison je kao i njena sabraća iz Ortove zone privučena ka našoj zvezdi ne na eliptičnu, već na takozvanu hiperboličnu putanju – na orbitu koja nije zatvorena. Ima i onih kometa koje dolaze iz bližeg porodilišta i koje, sasvim jednako kao planete, periodično kruže oko Sunca, prolazeći svako malo po nebu.

No, Ison je jedinstveni događaj u našem svetu – ovaj ledeni kamen prečnika pet kilometara u unutrašnji deo Sunčevog sistema sada stiže prvi put i potom odlazi niz hiperbolu, tako da se nikada više neće vratiti. U međuvremenu, Ison će na zemaljskom nebu napraviti nezaboravnu predstavu za više generacija. I mada oštrooki ranoranioci, naoružani amaterskim teleskopom, već sada mogu da je vide pri horizontu, na sedamdesetu godišnjicu Drugog zasedanja AVNOJA, 29. novembra, Ison će prići tako blizu Suncu da verovatno postane najsvetlija kometa viđena u našem veku.

Ovu repaticu nazivaju Ison po opservatoriji ISON u kojoj je otkrivena (International Scientific Optical Network), ali i na brojne druge načine – novembarskom; prazničnom, budući da prolazi nakon Dana zahvalnosti u SAD; kometom Nevski-Novičonok, po astronomima koji su je otkrili; kao i C2012 S1, što joj je kataloški naziv. No, bez obzira na ime, njen prolazak već izaziva izuzetnu pažnju i kod onih koji više vole toplu sobu, od osmatračkih mesta – pokrenuto je na stotine blogova na kojima ljubitelji astronomije prate status komete, njene slike već vrve na Tviteru i Fejsbuku, samo je NASA otvorila dvadeset sajtova posvećenih raznim aspektima ovog nebeskog tela.

U međuvremenu, sve što je čovek napravio, a gleda ka nebu, pokušava da uhvati i snimi Ison: svemirski teleskopi Habl i Spicer, opservatorije na balonima, sonde koje drugim poslom putuju svemirom, roveri na Marsu i, naravno, sva sila konvencionalnih zemaljskih opservatorija među kojima je, na primer, i srpska stanica na Vidojevici, ali i pomenuti brojni astronomi amateri.

Mada uzbuđenje još nije preplavilo i domaću javnost (a dogodiće se kako se novembar primiče kraju), svetski mediji su se uveliko uključili u lov na kometu Ison. Deo žute štampe je već najavio objekat koji će biti pet puta svetliji od Meseca, deo je demantovao, dajući umerenije procene, ali svi ozbiljniji mediji izveštavaju o najsvetlijoj kometi koju ćemo za naših dana videti kako promiče, survava se ka Suncu i potom, u zavisnosti od sudbine koja je zadesi, odlazi u nepovrat.

ZVEZDE SA DUGOM KOSOM: Kometa poput Isona je oduvek bila nešto uzbudljivo. Tako su tokom istorije trajno ostale zabeležene razne komete, neke od njih i na kultnim umetničkim delima. Jedna od najpoznatijih predstava komete nalazi se na čuvenoj tapiseriji koja predstavlja bitku kod Hejstingsa i Halejevu kometu na nebu. Ista ova kometa se takođe javlja i na slici Bogojavljenje, koju je napravio slavni firentinski slikar Đoto. On je kometu video 1301. godine, a u njegovu čast je kosmička sonda za istraživanje Halejeve komete nazvana upravo "Đoto".

Ustaljeni naziv za ovakve objekte, kometa, reč je grčkog porekla i označava "dugu kosu", sugerišući zvezdu sa repom, odnosno puštenom kosom, kao što to čine i drugi lokalni nazivi, poput zvezde repatice u srpskoj tradiciji. Za komete se znalo u praistoriji, a posmatračima neba su dobro poznate od 240. godine pre nove ere. No, budući neobična pojava, komete su ne samo uzbuđivale Zemljane nego često izazivale i strah.

Danas je prilično jasno kako su komete deo Sunčeve porodice. Njihova periodičnost i kruženje oko zvezde sasvim su jasni, ali sve do 18. veka posmatrači na Zemlji ni za komete koje imaju zatvorenu eliptičnu putanju, poput Halejeve (vidi okvir), nisu znali da li je tu reč o različitim telima ili o jednoj istoj kometi koja se iznova pojavljuje nakon niza godina.

I onda je 1682. ovu kometu posmatrao mladi engleski astronom Edmond Halej, koji se tada selio u gradić Izlington, gde će se iste godine oženiti. Halej će dugo pamtiti neobičnu pojavu na nebu. Dvadeset tri godine kasnije on će prvi objasniti da je telo koje je video, kao i nebeske pojave iz 1531. i 1607, predstavljaju jednu istu kometu. Odbacujući sasvim Aristotelovo objašnjenje da su komete svetleće pojave u atmosferi, Halej dobro zapaža da je reč o nebeskim telima koja kruže oko Sunca po istom zakonu gravitacije kao i planete. I prvi izračunava period njenog pojavljivanja.

Halej tako izračunava da se ova kometa iznova pojavljuje približno svake 76. godine, a da male promene u tim periodima izazivaju gravitacioni uticaji planeta na njenom putu kroz Sunčev sistem. Na osnovu toga on predviđa da će ponovo biti viđena 1758. godine, a njegova se prognoza ispostavlja kao tačna. Halej ne dočekuje njen novi dolazak, ali kometa dobija ime po njemu. Tri veka kasnije, o kometama se zna zaista mnogo, bez obzira na to da li su na eliptičnim putanjama kao Halejeva, ili prate hiperbolu poput Ison komete. No, uzbuđenje oko njih ipak nije splaslo. Naprotiv.

REP IZ SVEMIRA: Kometu Ison su pre više od godinu dana, 21. septembra 2012, otkrili beloruski astronom Vitalij Nevski i ruski astronom Artjom Novinčonok koristeći pomenuti reflektorski teleskop ISON sa ogledalom od 40 cm (teleskopi inače mogu biti refraktori, kao durbini, ili reflektori, teleskopi sa ogledalom). Od tada je kometa snimljena na čitavom nizu instrumenata. Dolazeći čak iz Ortovog pojasa, pored Marsa je prošla 1. oktobra na rastojanju od 10,8, a Zemlji će najbliže prići na rastojanju od 64 miliona kilometara.

No, u međuvremenu će se opasno približiti Suncu, na svega 1,2 miliona kilometara. Zbog toga će buknuti snažnim sjajem koji se najavljuje još otkad je otkrivena, i to će trajati sve do kraja novembra. Videće se golim okom jasno, u to nema nikakve sumnje.

Komete su same po sebi mračna mesta. Jezgro komete, sačinjeno od leda i prašine, obično je veličine od nekoliko do nekoliko desetina kilometara. Jezgro je izuzetno tamno, što ga, kao i kod drugih kometa, čini odličnim apsorberom Sunčeve energije. Dok prilazi unutrašnjem delu Sunčevog sistema, kometa, telo do tada ledeno, brzo se greje i led koji sadrži se pretvara u gas, koji u prostor oko jezgra sa sobom odnosi i čestice prašine. Tako ispušta i svoj rep.

Kometa i njen rep sjaj duguju svetlosti Sunca, koja se rasejava na ovim česticama, ali i gasu koji pobuđen Sunčevim zračenjem emituje karakteristične boje. Kometa Ison već ima zelenkasti sjaj, koji otkrivaju veličanstveni Hablovi snimci. Svaka kometa u blizini zvezde gubi deo materijala od kog je sazdana i ostavlja trag prašine koji nastavlja da se kreće sličnom putanjom. Tako, svake godine u maju i oktobru Zemlja preseca trag koji ostavlja Halejeva kometa, a na nebu se ukazuju – meteori. No, sudbina Isona je mnogo neizvesnija. Moguće je da će na ovaj način izgubiti deo svog sadržaja, ali i da će prilazak Suncu okončati na ikarovski način – samosagorevanjem. Postoji više scenarija. Ako doživi sudbinu kometa LINEAR iz 2000. i komete Elenin iz 2011, Ison bi mogla da se dezintegriše pod dejstvom Sunčevog zračenja i pre 28. novembra, pre nego što stigne do najbliže tačke Suncu. Drugi scenario je da u tački najbližeg prolaska, kad njena temperatura poraste na više hiljada stepeni, dođe do smrti komete – mada deluje da ovakav pakao malo šta može da preživi, stenje od koga je Ison sačinjen neće potpuno ispariti, ali kometa može izgubiti na masi. Poslednji i, po mnogima, najverovatniji scenario je da kometa preživi "bliski kontakt" sa zvezdom i nastavi put ka ledenim prostranstvima svemira, umanjena, ali i dalje postojeća.

SUDNJI DAN: Skorašnja posmatračka istorija pamti slučajeve, kao što je udar komete Šumejher-Levi u Jupiter, da komete mogu biti i opasne, ako ste zle sreće da im se nađete na putanji baš kad naiđu. Na sreću, prolazak Isona je ne samo bezopasan nego još nije pokrenuo nikakvu veću zabrinutost, mada ništa nije isključeno s obzirom na to kako čovek obično dočekuje komete. Pre teorije Edmunda Haleja ljudi su se lakše prepuštali verovanju da repatica na nebu najavljuje skoru propast sveta, a zabeležena su i povremena prateća spaljivanja veštica, mada ne tako česta kako obično zamišljamo Srednji vek.

Komete su i u moderno doba umele da izazovu masovni strah – jedna velika histerija oko kometa dogodila se pre samo sto godina. Naime, 1910. u gradiću Juvisy-sur-Orge, južno od Pariza, astronom i spiritista Kamil Flamarion iz svoje nadaleko čuvene opservatorije objavljuje da rep dolazeće komete sadrži otrov koji će pobiti živi svet na Zemlji. Bila je to uzbudljiva godina – nakon što se u januaru na nebu pojavila takozvana Dnevna kometa, koja se 17. januara mogla zapaziti i golim okom po danu, u aprilu je blizu Zemlje prošla čuvena Halejeva kometa. Budući da je to bio prvi prolazak ove komete pored Zemlje otkad je izmišljena fotografija, tada su načinjene i njene prve slike, a obični ljudi i astronomi su je posmatrali sa oduševljenjem.

Međutim, tada načinjena spektralna analiza je pokazala da rep komete sadrži cijanogen, izuzetno otrovan, bezbojan gas, a Flamarion je tvrdio da će ovaj gas u atmosferi uništiti sav živi svet. Pošto je širom Francuske bio poznat kao autor brojnih popularnih knjiga, Flamarion je zvučao dovoljno ubedljivo i njegove najave su mnogi ljudi shvatili sasvim ozbiljno. Zavladala je masovna histerija. Dok je rep komete na nebu ostavljao spektakularnu sliku, ljudi su živeli u panici, masovno su kupovali gas-maske, a opšta paranoja je dovodila i do zatvaranja u sanatorijume.

Kometa Ison nije nikakva, čak ni teorijska opasnost po Zemlju. Ison dolazi u miru, ali u ogromnoj neizvesnosti za svoju sudbinu – za nepostojeće Isonce bi zapravo Zemlja trebalo da bude objekat koji najavljuje stvarni smak sveta. Pokrenuta iz Ortovog pojasa u vreme nastajanja prvih čovekolikih predaka, prešla je milione i milione kilometara ledenog prostranstva kako bi "vatreni dodir" Sunca doživela na sceni koja je gotovo u Zemljinom dvorištu. U međuvremenu, ovde se razvila nezanemarljiva civilizacija sa milijardama očiju koje motre i koje će Sudnji dan komete gledati u direktnom prenosu. A kad sve prođe, astronomi i kamermani će spakovati tronošce. I spustiti zavesu.
Na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Pokaži ranije komentare:   
Otvori novu diskusiju   Odgovori na temu    Klub SFRJ Forum Indeks -> Jugoslavija iz našeg sjećanja Vremenska zona: CET (Evropa)
Idi na stranicu Nazad  1, 2, 3
Stranica 3/3

 
Idi na:  
Ne možete ostavljati nove komentare u ovom forumu
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
Ne možete prepraviti vlastite poruke
Ne možete obrisati vlastite komentare u ovom forumu
Ne možete glasati u anketama foruma


MojForum.si - brezplačno gostovanje forumov. Powered by phpBB 2.