 |
Klub SFRJ
Da se podsjetimo ili necem naucimo iz vremena SFRJ
|
| Vidi prethodnu temu :: Vidi sljedeću temu |
| Autor |
Poruka |
muzaferija
Pionir
Član od: 24 Sep 2009
Komentari: 37
Mjesto: kr sutjeska
|
 Upisano: 25 Nov 2009 00:27 Naslov komentara: Vladimir Perič Valter brani Sarajevo |
 |
|
Rođen je u Prijepolju, u Srbiji. Posle završene osnovne škole, upisao se u Trgovačku akademiju. Zbog lošeg materijalnog stanja, bio je prisiljen da se sam izdržava i školuje. Posle završene Trgovačke akademije, odlazi u Beograd na Visoku ekonomsko-komercijalnu školu. U vreme kada je bio na službi u Hipotekarnoj banci u Sarajevu, od 1940. godine postao je član Mesnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije za Sarajevo. Pre toga je aktivno učestvovao i radio u naprednom radničkom pokretu.
Kada su sile Osovine okupirale Jugoslaviju, Valter je nastavio ilegalno da radi u Sarajevu, da bi ubrzo stupio u Majevički NOP odred, čiji je komandant postao krajem 1942. godine. Otišao je, zatim, u Zenički NOP odred, koji se u početku pročuo po mnogim uspešnim akcijama. Valter je bio i komandant udarnog bataljona u Šestoj istočno-bosanskoj brigadi.
Početkom 1943. godine, upućen je na ilegalni rad u Tuzlu. U ovom gradu, i pored izuzetno teških uslova rada, uspešno je izvršavao sve zadatke.
U leto 1943. godine, rukovodstvo NOP Jugoslavije je uputilo Valtera na ilegalni rad u Sarajevo. Tamo je postao sekretar Mesnog komiteta Partije. Kao iskusan borac i dobar poznavalac prilika u ovom gradu, učinio je mnogo da oživi ilegalni pokret. Davao je značajnu pomoć partizanskim jedinicama koje su delovale u okolini Sarajeva. Organizirao je mrežu partizanske obavještajne službe. U nekoliko navrata, Specijalna policija pokušavala je da otkrije i uništi i legalne punktove i sarajevsku organizaciju u celini. To joj, osim retkih slučajeva, nije polazilo za rukom. Valter je još za života postao legenda, kao jedan od najiskusnijih i najhrabrijih obavještajaca narodnooslobodilačkog rata. Hrabar, veoma inteligentan, pronicljiv i sposoban borac, svaki put je nadmudrivao neprijatelja. Nekoliko puta je po specijalnim zadacima odlazio na slobodnu teritoriju i u Vrhovni štab NOVJ.
Gotovo do kraja rata, do 6. aprila 1945. godine, stajao je na čelu svih akcija ilegalne organizacije u Sarajevu. Poginuo je u završnim borbama za oslobođenje grada.
Valter je s grupom boraca čuvao električnu centralu koju su ustaše htele da unište prilikom povlačenja. U ovim borbama, minobacačka granata prekinula je životni put Vladimira Perića. Ostala je legenda o neustrašivom i odvažnom obavještajcu Valteru.
Za narodnog heroja proglašen je 24. jula 1953. godineSlika
_________________
 |
|
| Na vrh |
|
 |
milan
Nezamjenjiv clan
Član od: 07 Feb 2008
Komentari: 1710
Mjesto: Beograd
|
| Upisano: 25 Sep 2011 11:16 Naslov komentara: oslobodjenje Beograda..*vise rasna,nacionalna vojska* |
|
|
...Neprestano smo susretali Ruse. Išli su u većim i manjim formacijama, pješke, na konjima, u kolima, kamionima, oklopnim automobilima i tenkovima. Čitava ta rijeka išla je na frontu. Vojnici su bili sve prije nego elegantni. Uniforma mnogih među njima bila je nadopunjena ili nadomještena dijelovima neprijateljske opreme. Barem svaki drugi imao je posve poderane cipele. Sami vojnici bili su konglomerat najrazličitijih rasnih tipova, od Nordijaca s lanenom kosom i plavim očima do Mongola s visokim jagodicama, uskim očima i žutom puti.
Ali se vidjelo, da s njima nema šale. Usprkos odrpanosti i neurednosti, nije moglo biti sumnje o njihovoj velikoj izdržljivosti i fizičkoj otpornosti. Osim toga, njihovo je oružje blistalo od čistoće. Pobudili su u meni utisak, koji ne mogu točno opisati: da su to neobično iskusne, samopouzdane i prekaljene trupe, navikle da se same, i to vješto, brinu za svoje potrebe.
***
Preko mosta bezglavo je jurila prava bujica vojnika: topovi, vozila, konji i pješadija. Uperivši na njih svoje dalekozore, opazili smo, da su to Nijemci, što se u neredu povlače na drugu stranu rijeke, gdje je, kako nam se činilo, zauzela položaj glavnina neprijateljskih snaga. Odatle su njihovi topovi otvorili baražnu vatru, da zaštite povlačenje svoje zaštitnice. Odjednom se pred našim očima prekinula rijeka bjegunaca. Nekoliko časaka most je bio prazan. A onda je preko njega nagrnula nova rijeka ljudstva. Kad smo pogledali dalekozorom, opazili smo, s velikim iznenađenjem, da su to Rusi. Jedva smo povjerovali svojim očima. Činilo nam se nevjerojatnim, da njemački inženjerci nisu digli u zrak most, čim su se preko njega prebacili njihovi posljednji drugovi.(...) A onda je pred našim očima stupila u akciju crvena pješadija. Val za valom ruskih vojnika napredovao je bez žurbe, ali uporno, preko polja, po kojem su praskale topovske granate. Dok su tako vojnici išli, neprestano su pucali. Neki od njih bili su naoružani ručnim strojnicama, neki pak puškama, a neki su vukli za sobom teške mitraljeze, montirane na kolicima. Svaki bi čas poneki od tih snažnih momaka, odjevenih u mrkožutu uniformu, posrnuo i pao, ali su ostali išli naprijed bez zaustavljanja. Na rubu Zemuna usplahireni i uznemireni Nijemci ogorčeno su branili svoje položaje, vraćali rusku vatru i bjesomučno se pritom trudili da se ukopaju. |
|
| Na vrh |
|
|
|
|
Ne možete ostavljati nove komentare u ovom forumu
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
Ne možete prepraviti vlastite poruke
Ne možete obrisati vlastite komentare u ovom forumu
Ne možete glasati u anketama foruma
|
|
Kako koristiti ovaj Forum?
Traži
Lista članova
Grupe korisnika
RSS Feed
Registracija
Profil
Provjeri privatne poruke
Login
