Domene | Spletno gostovanje | Reseller gostovanje | EMAIL gostovanje
SSL certifikati | Spletne aplikacije na klik | Brezplačna spletna stran (Website Builder) | WordPress gostovanje
Spletne strani, brezplačna izdelava in namestitev | Poceni letalske karte | Letalske karte | Poceni hoteli

Jarmila · Sekretar Član od: 24 Dec 2007 Komentari: 578 Mjesto: Lomme Francuska

http://www.blic.rs/temadana.php?id=102243
http://www.blic.rs/_komentari.php?id=102243&mode=view

Vuk · Administrator foruma Član od: 23 Dec 2007 Komentari: 1528

Hvala drugarice Jarmiola na ovim linkovima.
Vidi se da narod pocinje da razmislja i da poredi kad mu je bilo bolje.
_________________
"Hej, hej Jugosloveni, bračo rođena,
vratite se kući, samo jedna je Jugoslavija.."
www.vuksfrj.se

Lolek i Bolek · Patriota Član od: 05 Feb 2009 Komentari: 471

Hrvatski i srpski nacionalisti tvrde da je Tito bio igrač NSP(NWO)no,to su gluposti. Razz

Samo da se analizira ona rečenica njegova

"Tuđe nećemo,a svoje ne damo"

u kontekstu današnje desuverenizacije država i njihova utapljanja u globalne imperije Shocked

kao i bombardiranje "odmetničkih"(suverenih)država ja" Cool

,bez obzira što ga je kineski čelnik Mao Ce Tung nazvao "trojanskim konjem" Zapada samo zato što je surađivao sa svima,dok su Kina i SAD uspostavili diplomatske odnose tek 1976.-e i priznale se međusobno nakon smrti spomenutog predsjednika Kine Surprised

,a lako je Kinezima bilo ne surađivati sa Zapadom,kad ne graniče s njim i ima ih 1,5 milijardi,a Juga je graničila sa zapadom i u njoj je bilo samo 22 milijuna "stanovnika"(stoke Evil or Very Mad

i licemjera Twisted Evil

)

A,gdje su još Njegove rečenice:

"Nijedna naša republika ne bi bila nitko i ništa da nismo svi zajedno"

"Neprijatelj nikad ne spava,Juga je trn u očima mnogima"

"Čuvajte brastvo i jedinstvo kao zjenicu oka svoga"

Prije je to bilo smiješno i paranoično izgledalo,a danas to nije slučaj... Exclamation

Možda je Titova najveća NEsvjesna Confused

greška što 1972.nije poslušao Gyscarda Destaina,predsjednika Francuske da Juga uđe u EU.

Vjerojatno bi izbjegli ratove i mržnju,ali eto,Balkanci su spontani(emotivni) Shocked

,pa je ispalo kako je ispalo.

Miislio naivni Embarassed

Tito da nakon 2.sv.rata nećemo se "reprizirati" i da se neće SSSR raspasti,pa stoga nije želio i odbijao je direktne investicije Zapada u Jugu već da budemo "svoj na svome"(što je iritiralo Zapadnjake koji hoće sve imati pod nadzorom Twisted Evil

),ali nisu djeca partizana,a pogotovo njihovi unuci,ni izbliza:moralni,čestiti,požrtovni ko Titove KPJ partizanske generacije zvijezda

,taj "mali previd" nije Tile predvidio... Rolling Eyes

Dobro je prorekao Miroslav Krleža da će Tita u početku svi popljuvati,a kasnije mu se divit i žalit za njegovom tvorevinom SFRJ. Sad

_________________
KIM JONG IL:"AKO SMO JAKI UVEK ćEMO BITI U PRAVU,AKO SMO SLABI UVEK ćE NAS PROGLAšAVATI ZA KRIVCE!"

milan · Nezamjenjiv clan Član od: 07 Feb 2008 Komentari: 1710 Mjesto: Beograd

deo rezultata rada, fond solidarnosti itd......
PostPostano: 28.01.2010, 12:18 Naslov: Radnicka klasa cini udarnu spicu...
u razbijanju Marksista, u ovih par dana ( u Srbiji..) okoncana je preregistracija politickih partija, nijedna komunisticka, pro komunisticka partija nije prikupila 10.000 potrebnih potpisa...nekada gologuzija je *vapila*..od bezemljasa pa do proletera...cim su nazuli prvi opanci da ne idu bosi, kupili prvi suskavac u Trstu,....dobili prvi kredit za *Ficu*..osnovali su tamburaski orkestar...*u mog Strica osam kobasica*...ficom, skonuli do ela da vidu komsije ko je gospodin,,...pricestli se u mesnoj crkvi, dali prilog...i *snagom argumenata*...krocili u jos svetliju buducnost 1990-1995..raspravili sa komsijama ko je pisao preko medje kome u njivu..*svetu dedovinu*...i, evo *danas* ... verifikovali sve, ama sve vodje *5.otobarske revolcije*.. Zorana Djindjica..koji ima i *ovde* podrsku....

Cool

Lolek i Bolek · Patriota Član od: 05 Feb 2009 Komentari: 471

POLITIKA-MEĐU NAMA

TITO JE BIO NAKLONJEN SRBIMA

U vezi sa tvrdnjama da su komunisti,tobože,zatirali sve što je srpsko,potpuno se slažem sa generalom Mirkovićem.

podsetio bih da su partizanske jedinice bile sačinjene većinom od srpskog naroda da su komunisti 1944. godine proglasili amnestiju za sve vojske sa ovih prostora,izuzev ustaša i ljotićevaca.

Tu činjenicu može da potvrdi svaki istoričar.

Četnici Draže Mihajlovića su amnestiju koristili u velikom broju masovnim uključivanjem u part. jedinice.

Ne treba zaboraviti ni to da su sin i ćerka Draže Mihajlovića bili u partizanima.

Posle rata,većina predsednika vlada Jugsolavije bili su iz redova srpskog naroda.

U Srbiji je izgrađena većina institucija i preduzeća,ovde je izgrađena i svojevremeno najveća hidroelektrana u Evrope.

«Zastava» je bila gigant za proizvodnju motornih vozila u ovom delu Evrope a EIektra Niš najveća fabrika električnih uređaja.

Vinča je bila jedini nuklearni centar u ovom delu Evrope itd.

Po čitavoj Srbiji su su izgrađena velika preduzeća koja su davala snažan zamah privrednom razvoju.

Najzad,Tito je na svoj izričit zahtev sahranjen u Beogradu.

Da li bi sve to uradio čovek koji je radio protiv Srbije?

Takva pomisao je van pameti.

S druge strane,Tito je 1952. godine prekinuo sve odnose s Vatikanom zbog čega je došao na udar klerikalnih snaga u Hrvatskom svetu.

U Jasenovcu je podigao najveći memorijalni centar u bivšoj Jug.,koji je posetilo više od milion ljudi,i na kome je pisalo da je tu stradalo 700.000,većinom Srba

O tome su uočilo i u osnovnim i srednjim školama.

Srpkinjom je na kraju krajeva,bio i oženjen.

On,je međutim,nije bio naklonjen nacionalistima iz bilo kog naroda što sada mnogima smeta,jer je znao da oni mogu dovedu do do razaranja države.

To se na kraju i desilo,mada je Tito često na to upozoravao.

Kosovo i Metohija je 1945. bio priključen Srbiji,a treba se podsetiti da za vreme kraljevine to nije bilo tako.

Name za vreme kraljevine Srbija je bila podeljena na pet banovina dok je Hrvatska,ne samo bila celovita,već se prostirala i na veliki deo BIH i Vojvodine,čitam Srem do N. Sada.

Kosovo i Metohija je takođe bio odvojen od Srbije.

Odlukom Narodne Skupštine Jugsolavije od jula 1945. godine,Kosovo i Metohija je pripojena Srbiji kao pokrajina.

Takvo je stanje s granicama bilo pre 1941.

Tito je Hrvatsku drastično smanjio,a Srbiju ujedinio.

Na tome bi mu narod Srbije trebalo da bude zahvalan.

Dokle ćemo sami sebe da lažemo i pljujemo po najsvetlijim tradicijama svoje istorije?

N.P. BG
_________________
KIM JONG IL:"AKO SMO JAKI UVEK ćEMO BITI U PRAVU,AKO SMO SLABI UVEK ćE NAS PROGLAšAVATI ZA KRIVCE!"

milan · Nezamjenjiv clan Član od: 07 Feb 2008 Komentari: 1710 Mjesto: Beograd

Press, *neizbezan* posle B92, *istrazivacko novinarstvo*..posle neuspelog istrazivanja, vatikanskih podruma i riznica, Malte, masona... stavio je *9 mart* na udarnu stramnicu, da potisne istoriju, da obelezi zlo, a ispod *njega* , istorijsku sliku junacke Srbije, cuvena fotografija *cindap* sa prikolicom, i na njemu cetiri PATRIOTE..., na njemu, *cindapu* sa prikolicom, viori se trobojka, kako se vidi, nije ni Cercil, ni Staljin, ni Tito...a Draze nema ni u naznakama, Vuka Draskovica, Pejcica, Giske, Belog, Lainovica takodje,..oni ce doci mnogo kasnije...patriotski i junacki...*mas u propas*...a, istrazivacko novinarstvo je utvrdilo, da je Broz citao prevod Kurana pred smrt, i konacno posle toliko godina , naravno neizbezni PRESS, resava problem sto je, kod Tita, bila velika kita, a na grobu nema petokrake. Zamera mu se sto je citao kuran, a nije postio, sto je rekao za muslimane *Takvi su muslimani. Najcistiji, najprivrzeniji, najodaniji, najposteniji, nikada probleme nismo imali sa muslimanima*...

milan · Nezamjenjiv clan Član od: 07 Feb 2008 Komentari: 1710 Mjesto: Beograd

http://www.slobodnajugoslavija.org/images/stories/svi_u_beograd.png

milan · Upisano: 20 Apr 2010 18:56 Naslov komentara: Srpski lopovi !

Српски богаташи

Александар ВулинПостоје богаташи који су свој новац зарадили, а постоје и они који су га набавили. Немачки капиталисти су затражили од владе да им због економске кризе повећа порез 5 процената и тако помогне оним без посла и новца. Немачки богаташи мисле да својој земљи дугују помоћ, а српски знају да држава дугује њима, и да то што им је допустила да приватизују фабрике, земљу, руднике, шуме није разлог да се одрекну ни дела свог богатства. Немачки богаташи знају да новац носи и одговорност, а српски су сигурни да је одговорност морална категорија, која потпада под кривични закон, не може се изразити у валути те зато нема ни вредност.
Опширније...

Lolek i Bolek · Patriota Član od: 05 Feb 2009 Komentari: 471

Titova ispovest...

Bio sam protiv ustava iz 1974!

* Znao sam da je sigurnosno stanje na Kosovu loše, ali nisam znao da
su i odnosi naših republika pali na tako niske grane - bio šokiran
Tito na sastanku u Karađorđevu

* Drugovi, moram reći, kad je u pitanju Kosovo da svi koji su glasali
za Ustav 1974. godine biti će krivi za sudbinu Jugoslavije!
Dvadeset godina posle smrti Josipa Broza Tita, istoričar Vjenceslav
Cenčić objavio je šokantnu knjigu "Titova poslednja ispovest", neku
vrstu Titovog političkog testamenta koji baca sasvim novu sliku na
"lik i delo" političara koji je ostavio neizbrisiv trag na političkoj
sceni druge Jugoslavije.
Knjiga je sastavljena od stenogramskih beležaka čuvenog Brozovog
govora u Karađorđevu u decembru 1979. godine i razgovora koje je vodio
sa Josipom Kopiničem, po mnogima najznačajnijim jugoslovenskim
obaveštajcem svih vremena.
Po osporavanju autentičnosti ova uzbudljiva knjiga i sama na neki
način deli sudbinu glavnog svedoka i aktera, hvaljenog, a onda i
neumereno osporavanog - Josipa Broza.

KARAĐORĐEVO, 21. XII 1979, 10 SATI

Drugovi,

prvo, čestitam vam Dan armije koji slavimo sutra. Čestitajući vama,
čestitke upućujem i svim pripadnicima naše armije.
No, drugovi ja s vama, mojim vojnim komandantima, želim da raspravim
neka aktuelna pitanja za budućnost naše armije, a i Jugoslavije.
Svi vi znate da sam ja star, da ću za par mjeseci, u maju iduće
godine, navršiti 88 godina, a znate i to da sam, posebno nakon Havane,
umoran i da mi se pogoršalo zdravlje i da ću morati u bolnicu.
To je i razlog da sam odlučio, da kao vaš vrhovni komandant, s vama,
mojim vojnim saradnicima raspravim neka pitanja, a u vezi su sa
stanjem u JNA, kao i o nekim političkim pitanjima koja su u vezi sa
zadacima koja naša armija ima po Ustavu.
Naime, ja sam prije Havane imao nekoliko višednevnih razgovora sa
mojim predratnim i ratnim saradnicima, koji su sada u penziji i od
njih sam dobio mnogo informacija o kojima želim da danas i sutra o
njima zajedno raspravimo, da zauzmemo jedinstven stav što činitida o
takvim informacijama ne raspravlja ulica, inostrana, a i naša štampa.
Ja ću poslije razgovora s vama imati razgovore s političkim vrhom
Jugoslavije, a tu su sada prisutni Vlado i Lazo u ime Predsjedništva
partije i SFRJ, a prisutan je i Kosta u ime boraca NOR.
Pitanja o kojima želim razgovarati s vama ima podosta, a među prvim je
da ja, kao vaš vrhovni komandant, budem informisan o stanju u JNA.
Od našeg vojnog vrha dobio sam, kao osnovu za ovaj razgovor, opširnu
pismenu informaciju, koju mi je dao general LJubičić, a potpisali su
je i svi komandanti armijskih oblasti, kao i komandant JRM i JRV.
Šok bezbednosnim stanjem u zemlji
Čitajući tu informaciju bio sam šokiran iznesenim stajalištima o
sigurnosnoj situaciji u zemlji. Znao sam da je sigurnosno stanje na
Kosovu, a o tome ću govoriti opširnije kasnije, loše, ali nisam znao
da su i međurepublički odnosi pali na tako niske grane.

Srbija pati

Tako je, u toj informaciji iznesen i podatak da neki hrvatski kadrovi,
koji su i za vrijeme oslobodilačkog rata iskazivali takve
nacionalističke ambicije, sada u užem krugu istomišljenika, govore da
smo pogriješili što je i BiH stvorena kao republika, da ona pripada
Hrvatskoj kao i za vrijeme rata kad je bila pod NDH.
Osim toga, od drugova koji su bili kod mene prije Havane, čuo sam da i
u Sloveniji ne ide kako treba, a da u Srbiji "pate" što su pokrajine
dobile, po novom Ustavu, državni status.
To su pitanja o kojima želim govoriti s vama, a to tim prije što je
JNA, po Ustavu dobila zadatak da čuva integritet Jugoslavije, da bude
nositelj jedinstva u zemlji.
Ima i tu još nekih pitanja, kao što su ispravljanje nekih
historijskih, do sada objavljenih neistina, a koje su se i zbog
pojedinaca stavljale "pod tepih". No, idemo nekim redom.
Rekao sam već da je politička i sigurnosna situacija na Kosovu svakim
danom sve lošija. Stvoren je neki jaz i netrpeljivost između kadrova
srpske i albanske nacionalnosti.
Kadrovi - Albanci iz Kosova misle, da ako su po Ustavu iz 1974. godine
dobili veća prva, pa dijelom i državnost, a ja napominjem da sam bio
protiv tog Ustava, da mogu samostalno obavljati i državničke
aktivnosti. Tako je nedopustivo da mogu mimo Republike Srbije, a i
Federacije, voditi državničke razgovore s Albanijom.
Tako su samoinicijativno, bez našeg znanja, dovodili iz Albanije
profesore da na fakultetima i školama predavaju historiju po albanskom
programu, da uče našu djecu i studente da je Kosovo sastavni dio
velike Skenderbegove Albanije, koja je privremeno pod Jugoslavijom.
Ili, mi malo znamo o aktivnosti albanske emigracije, a vidite drugovi,
ona ubire "danak" za školovanje Albanaca za komandire koji će
komandirati za često najavljivani "narodni ustanak" na Kosovu.

Bakali švercuje drogu

Imam podatak da njihovi obavještajci i viši oficiri iz "Sigurimija"
predavaju marksizam na Prištinskom univerzitetu, a dobio sam podatke
da neki, kao Bakali, Hodža i dr. imaju svoju "privatnu" obavještajnu
službu na području ne samo Srbije, već i drugih republika, a posebno
zbog šverca droge preko albanskih luka. Naime, javna je tajna da pri
albanskoj mornarici postoji poseban odred za šverc droge.

Sve se to dešavalo na Kosovu, pa su, poslije IV brionskog plenuma i
pada Rankovića, Službu bezbjednosti razbili i sada "caruje" ne samo
"Sigurimi", već i "privatne" obavještajne službe u toj pokrajini.
Zamislite svi ti koji sada viču: "Kosovo republika" i koji rukovode
takvom akcijom imali su pripremljene spiskove koje ljude iz Službe
bezbjednosti na Kosovu treba maknuti.
Obavještajna služba iz Tirane, "Sigurimi", po našim podacima, ima u
toj pokrajini preko hiljadu svojih ljudi, a oni su organizirali svoje
centre u Hrvatskoj i u Sloveniji, a nažalost i u Beogradu. Iako se sve
to radi tajno, ipak su neke njihove aktivnosti otkrivene.
Posebno me zabrinjava podrška separatizmu na Kosovu od nekih
rukovodećih ljudi u Sloveniji i Hrvatskoj. Nije slučajno Kardelj još
ranije upozorio kosovsko rukovodstvo da takvom politikom "siju vjetar,
a žnjet će buru".
Odranije, a posebno od 1974. godine i donošenjem novog Ustava
pokrajine, a posebno na Kosovu, igraju se veliko državne politike.
Tako i na Kosovu, a i u Novom Sadu "državnici" kažu: "Mi nemamo
zajedničkih interesa u vanjskim i drugim državničkim problemima sa
Srbijom".
Čije su pokrajine?
A, čije su one pokrajine nego Republike Srbije? S takvom politikom se
pod hitno mora prekinuti. Evo, da ne ponavljam na Kosovo su "uvozili"
profesore iz Tirane, koji su napravili historijski "lom" u Prištini, a
u vanjskoj politici tvrde: "Mi smo pokrajina koja ima pravo
ratificirati međudržavne ugovore". Tu "privilegiju" drugovi nema niti
jedna republika u Jugoslaviji, a i u Prištini i Novom Sadu oni su sebi
uzeli i to pravo koje ima samo Federacija.
Sjećam se, drugovi, zime 1968. godine kad su u Tetovu razbijene
demonstracije albanskih nacionalista, mnogi, pa i osuđeni, pobjegli su
na Kosovo, gdje su nesmetano nastavili školovanje ili dobili pravo, a
neki su dobili i odgovorna mjesta. Pokrajinsko rukovodstvo albanske
nacionalnosti tvrdilo nam je da bježe zbog "makedonskih šovinista" i
da im treba pomoći. Pa i u Zagrebu i LJubljani bilo je takvih
razmišljanja. S druge strane, pridošlicama iz Albanije davali su
jugoslovensko državljanstvo s motivacijom da bježe iz Albanije zbog
terora. Tko im je to omogućio? Mi drugovi! Nitko drugi. Što smo
posijali to ćemo i žnjati. A evo, poslije IV plenuma i pada Marka
(Aleksandra Rankovića) sa Kosova do sada se iselilo preko deset
hiljada Srba i Crnogoraca. Kuće su im otkupili Albanci za "zelene"
dolare i to po povoljnim uvjetima.
Drugovi, moram reći, kad je u pitanju Kosovo da svi koji su glasali za
Ustav 1974. godine biti će krivi za sudbinu Jugoslavije.
Lolu izdao Andrija Hebrang
* Hebrangu i društvu u CKH smetao je Lola i kad su doznali kada leti
za Kairo, preko ustaškog agenta ubačenog u Glavni štab Hrvatske,
obavestili su Zagreb kada i sa kog našeg priručnog aerodroma poleće -
rekao je Tito
* Kako je Koča Popović pobegao sa Kadinjač
Nerazjašnjene smrti
Kako ćemo raščistiti slučaj pogibije Lole? Pa hapšenje i streljanje
Rade Končara, ubojstvo Marka Oreškovića i niz drugih nerazjašnjenih
historijskih poruka iz vremena rata? Znamo da je Lola poginuo izdajom,
ali mi do danas nismo za historiju rekli tko je bio organizator te
izdaje i koji joj je bio cilj.
Ima takvih primjera i iz drugih republika, pa smatram da bi bilo
vrijeme, jer godine prolaze, da još za našeg života te neraščišćene
dijelove naše historije ili potvrdimo ili objavimo istinu. Tako dalje,
zbog istine, ne možemo ići.
Važno pitanje je pogibija Ive Lole Ribara. Prije nego li odgovorim na
to pitanje, razjasnit ću još jednom priču kad je u pitanju Lola.
Naime, jednom prilikom kad smo razgovarali o Loli, Bevc (Edvard
Kradelj) me pitao:
"Da li je istina da se Lola bavio obaveštajnim radom u Vrhovnom štabu,
odnosno da se ponašao kao moj zamenik i da je imao vezu sa Moskvom?"
Otkuda je potekla ta priča?
Od onih koji su mu "skovali"zaveru i koji su krivi za njegovu smrt.
Hebrangu i društvu u CKH smetao je Lola i kad su doznali kada leti za
Kairo, preko ustaškog agenta, šifranta Čačića, ubačenog u Glavni štab
Hrvatske, obavestili su Zagreb kada i sa kog našeg priručnog aerodroma
poleće. Bila je to izdaja, pa i tu stvar moramo raščistiti.
Ivo Lola Ribar žrtva je Andrijine izdaje. Lola mu je smetao jer sam u
njega imao poverenja i odredio ga da nas zastupa kod saveznika, da se
bori za priznavanje AVNOJ kao legitimne vlasti u Jugoslaviji.
Bežanija Koče Popovića
Evo još jednog historijskog primjera, a vezan je za Koču Popovića,
proslavljenog komandanta Prve proleterske brigade. On se sa radničkim
bataljonom borio na Kadinjači.
Vidjevši, kao vojnik, da je otpor protiv nadmoćnog njemačkog napada
nemoguć, napustio je s još jednim drugom, ne mogu se sada sjetiti
njegova imena, Kadinjaču i sam krenuo prema Rogatici, gdje je bio
Vrhovni štab.
Prije toga, na formiranju I proleterske, ja sam Koču odredio za
njezina komandanta. On to nije znao.
Na putu za Rogaticu susreo se sa Lolom i Kopiničem, koje sam kao
članove Politbiroa CKJ za neoslobođene krajeve pozvao i oni su se
vraćali za Zagreb. Koča se dvoumio da li da ide u Rogaticu ili da se
priključi nekoj partizanskoj jedinici tog kraja.
Kad mu je i Lola, a posebno Valdes (Josip Kopinič), rekao da je
postavljen za komandanta tek osnovane partizanske brigade, odlučio je
doći u Rogaticu, gdje je preuzeo komandu brigade. On se bojao, zbog
napuštanja Kadinjače, da će biti streljan, a vidite da se stvar
odigrala drukčije.
Ko je šurovao sa Pavelićem?
Ili, još jedan primjer, kako smo historijski obmanjivali našu javnost.
Mi smo, zbog situacije u IV ofanzivi bili prisiljeni na pregovore s
Njemcima o razmjeni zarobljenika i to je u historiji registrirano kao
"Martovski pregovori".
U isto vrijeme, a bilo je to koncem januara 1943. godine, pojedinci iz
rukovodstva KPH, u jeku IV ofanzive, obmanjivanjem, pripovijedali su
da se CK KPJ odlučio ići u pregovore s Pavelićem o prekidu
neprijateljstva. To su pripovijedali oni koji su "šurovali" sa
Zagrebom i to treba jednom jasno reći.
Ti isti kadrovi, a o njima ću reći kasnije nešto više, mene su
optuživali da se na Sutjesci nije vodila borba za ranjenike, već da se
čekalo na engleskog oficira za vezu pri Vrhovnom štabu, što je notorna
laž.
Mladima, onima koji dolaze, treba reći istinu o svim historijskim
događajima, bez obzira o kojima je riječ, pa ako sam i ja u pitanju.
Bojimo se istine, ne svi, ali mnogi da.
Hrvatska do Zemuna!
Mene optužuju sada i zbog određivanja granica između republika, a
posebno moji Hrvati.
Kažu, Tito nam je uzeo "naše", a tražili su Hebrang i društvo da se
Hrvatska proteže do Zemuna.
Ja nisam određivao granicu, to je činila komisija, ali, iako to znaju,
i dalje sam Hebrangovim istomišljenicima na "nišanu".
Ne znam zašto? Njima nije dovoljno što su i Đilas i Vicko (Krstulović)
javno rekli da ja nisam imao nikakvog utjecaja na određivanje granica.
Slovenački jezik u vojsci
A, sada nešto što se tiče sadašnjeg stanja u JNA. General Dolničar, i
ne samo on, informirao me je da se i u Sloveniji pojavilo pitanje, za
sada srećom u užem krugu kadrova, da se i u toj republici uvede u JNA
vojna obuka i komanda na slovenačkom jeziku. Oni su sada aktuelizirali
ono što se u Hrvatskoj 1967. godine dogodilo s "Deklaracijom o
jeziku".
Nije bilo dovoljno što smo nakon donošenja novog Ustava, a i prije u
republikama uveli TO i naoružali je, već se sada hoće i želi, a takvih
tendencija ima i u drugim republikama, da im prepustimo nadzor i
komandu i nad vojnim sektorom.
To bi, ako bi išli po njihovim željama, uništilo našu Armiju. Ja
insistiram da JNA mora biti pod jedinstvenom komandom, a komandanti
vojnih oblasti dužni su kontrolirati i usklađivati aktivnosti TO. Tu
nema Boga da popustimo takvim željama, ni za milimetar.
Nismo slučajno zbog uvođenja TO izgubili Gošnjaka i još neke generale
koji se nisu slagali da se u Jugoslaviji organizira TO, po sadašnjem
principu, da na taj način imamo u Jugoslaviji dvije vojske - dvije
armije, jednu saveznu, a drugu republičku.
Sada imamo i republičkog i saveznog sekretara za narodnu odbranu.
Generalu LJubičiću dao sam nalog da me odmah, po završenom pregledu,
informira da li i u tom segmentu našeg vojnog sustava ima problema i
kako ih riješiti.
"Historijske neistine"
Historija ne smije biti opterećena neistinama ili poluistinama. Ne
možemo mi nikoga optuživati da je kriv za nešto ako je istina
drugačija od one za koju smo se do sada opredjelili.
Znam, reći ćete mi, teško je sada, toliko godina poslije rata
dokazivati pravu istinu, mnogi akteri tih događaja nisu živi, a
historičari će, na temelju dokumenata to kasnije sami ispraviti. Da,
to je lako reći.
Još danas nas ima dosta živih, pa je važno da i mi kažemo tko je u
pravu, a tko nije. Jer, evo samo jednog primjera, a tiče se mene, koji
ukazuje da sam ja u pravu što to forsiram.
U stranoj štampi, a i u nekim izdanjima historičara na Zapadu, ne znam
čijom "zaslugom" i mene su, a to je prava optužba, ugurali u spisak
onih koji su imali kontakte za vreme rata sa Pavelićem i sarađivali s
njim.
Naime, neki historičari naklonjeni Paveliću, a tvrdim da im se pamet
pomutila, moju navodnu "popustljivost" prema Hebrangu i neraščišćenost
svega što se zbivalo oko njega i zašto mu se nije sudilo, prikrpali su
i moje ime nekoj tezi da sam to činio da se ne bi otkrilo da sam i ja
bio u dosluhu sa Pavelićem i da sam za to odobravao Andriji sve što
radi.
Evo, tu je Bakarić, pa neka on kaže tko je inicirao i tražio da se
Andriji ne sudi, ja, naš Politbiro ili partijsko rukovodstvo CK
Hrvatske na čelu s njim.
Josip Broz razmisljao o naslednik
* Smetao sam Andriji Hebrangu da ostvari svoj stari plan da napravi
komunističku partiju NDH, hteo je da me likvidira, pa sam morao da
bežim u Beograd - ispričao je Tito
* Hebrang naručio Privremeni ustav Hrvatske
* Josip Broz želeo da ga neslede Mika Tripalo ili Rato Dugonjić
Slučaj Hebrang
Slučaj Andrije Hebranga ima širu pozadinu i mnogo se o tome piše na
Zapadu, a i u emigrantskim novinama. Što je Andrija radio u Zagrebu,
na robiji i poslije nje, kakav je imao stav prema ustanku u Hrvatskoj
i njegova suradnja sa ustaškim pokretom poznata je historičarima, a i
užem krugu našeg rukovodstva.
No, malo njih zna da sam ja, maja mjeseca 1941. godine sa Lorkovićem i
Budakom o stvaranju KP NDH i odvajanju od KPJ, morao bježati iz
Zagreba.
Da nije bilo dr Srećka Šilovića, Josipa Kopiniča i Mustafe Golubića,
koji su me na vrijeme obavjestili što mi se sprema u Zagrebu, ja bih
"zagnojio" u tom gradu.
Titov beg u Beograd
Morao sam bježati u Beograd. Naime, ja sam smetao Andriji da ostvari
svoj stari plan i odvoji KPH od KPJ. Za moju sreću "procurila" je
informacija da se sprema moja likvidacija.
Tu informaciju je kod dr Šilovića, velikog meštra masonske lože,
"izlajo" dr Budak mason, a i Kopinič i Golubić došli su do takvih
informacija, pa sam se na vrijeme "sklonio" u Beograd.
Mojim "bjegom" iz Zagreba propao je Hebrangov plan o stvaranju KP NDH,
jer sam ja u "Proleteru" napisao komentar: "Zašto smo još uvijek u
sastavu KPJ?" Sve ovo govorim pred krunskim svjedocima tih zbivanja,
Vladom i Kostom, i oni mogu posvjedočiti tu istinu.
Da smo 1948. godine, kad je Andrija uhapšen, sudili njemu, danas bi
njegov slučaj bio rešen, a zašto nismo, pitajte Bakarića.
Osim toga, kad već govorim o Andriji, dobro je tu nešto reći i o
drugim političkim potezima koje je, po nalogu "svojih" radio, a u vezi
su sa ustankom.
On, kao predsjednik Vojne komisije CK KPH, bio je protiv ustanka i za
pasivizaciju KPH. To je dokazana istina.
Svi oni koji su bili za ustanak, za njega su bili "izdajnici", a neki,
kao Marko Orešković, izgubili su glavu jer su protivno Andrijinim
nalozima, bez njegova odobrenja pošli i organizovali ustanak.
Takva konfuzna situacija u Hrvatskoj, a posebno u Zagrebu, poticala je
Andriju da sabotira i oslobađanje "kerestinečkih zatvorenika".
Zašto je Andrija, mimo znanja i Končara i CK menjao plan bijega
"Kerestinca" ne znam. Kasnije je Končara "uvalio" u tu igru, pa je i
njegov put u Split prokazao ustaškoj policiji.
"Privremeni ustav Hrvatske"
Mnogi su skloni, posebno u Hrvatskoj, braniti Andriju, tvrdeći da sam
ja taj koji je dao likvidirati Hebranga. Vjerujem da će i Vlado i
Kosta takve insinuacije, na moj račun, demantirati.
Vidite drugovi, svuda su historičari utvrdili da je po nalogu
Hebranga, maja mjeseca 1944. godine napisan "Privremeni ustav
Hrvatske" u kojem su autori, po njegovom inzistiranju, napisali i
djelove o višestranačju, o poštovanju privatnog vlasništva -
kapitaliste, o vjeronauku u školama, o obaveznom sklapanju braka u
crkvi. Kasnije sam dobio dokument da su autori bili Andrijini ljudi iz
HSS.
I još nešto, kad je u pitanju koncept takvog Ustava, istraživači su
dokazali da je u tom Ustavu naznačen i konfederalni status Hrvatske u
okviru Jugoslavije. Naime, zastupnici iz Hrvatske u AVNOJ morali su
dobiti verifikaciju za svoje istupe.
Ako bi ZAVNOH, po Andriji dao negativno mišljenje o istupima njihovih
zastupnika u AVNOJ, donete odluke AVNOJ ne bi se trebale provoditi u
Hrvatskoj. Što se sve zbivalo s Andrijom poslije rata, zna se i o tome
neću govoriti.
O cijelosti s akterima tih zbivanja i prije, za vrijeme rata i poslije
rata. Zašto to ističem? Radi toga da ne budete u zabludi da ćemo
zaboraviti i to objaviti. Ono, ako ne zbog historije, to zbog kadrova
koji nose našom krivicom "ljagu" krivca.
Udba u belom svetu
Kad sam već načeo temu da govorim i o aktivnostima emigrantskih, da li
četničkih ili ustaških organizacija, da nešto kažem i o terorističkim
aktivnostima emigracije na prostoru Jugoslavije.
Nakon Bugojna i ubačenih terorista koji su pokušali stvoriti pomutnju
u tom prostoru u BiH, a dijelom i u Hrvatskoj, odlučili smo da se više
angažiramo u sprečavanju upada emigrantskih terorista u našu zemlju.
Zašto? Odgovor je jednostavan.
Bolje da ih spriječimo kad se pripremaju za napade na njihovom
prostoru, nego da dozvolimo da stradaju naši građani u zemlji.
Sa ministarstvom SUP dogovorena je strategija takvih akcija i nadam se
da će takvih upada, kao na primjer "Bugojanske grupe" biti mnogo
manje, rekao bih nijedna.
Sada, kada smo detaljno analizirali "Bugojanski slučaj" utvrdili smo
da su svi iz te grupe imali naše originalne pasoše, a prema istrazi i
brojeve pasoša, a i serije, bili su u posjedu republičkog SUP u
Zagrebu.
Kako i tko ih je dao njima, nitko nije do sada, toliko godina istrage,
otkrio krivca. Bilo je nekoliko osumnjičenih pod istragom, a koliko
znam dokaza za krivnju nije bilo.
No, sada kad želimo i radimo, a u tome smo uspjeli da terorizam sa
našeg "praga" prenesemo na njihov "prag", sada nas optužuju za
likvidaciju emigranata, za "osvetu" i tome slično.
Ne želim polemizirati s njima tko je u krivu, a tko je u pravu, neka
prestanu planirati terorističku aktivnost, pa nećemo ni mi biti
"osvetnici" za takva njihova dijela.
Rekao sam generalu Herljeviću: "Nigdje prvi, a kad ste sigurni da
planiraju takve akcije, sprečite, da to osujetimo na vreme."
Pogrešan Ustav
Daljnji tok zbivanja u zemlji bio je usredotočen na donošenje novog
Ustava. Ja sam bio za novi Ustav, ali ne ovakav kakav je donesen.
Bio sam protiv davanja državnosti pokrajinama i dijelovima Ustava koji
omogućuju republikama izdvajanje iz federacije bez dogovora s ostalim
republikama, odnosno referendumom cijele zemlje. I tada, a i sada vam
ponavljam da će to "zlo" od ovih ustavnih prava pokrajina razbiti
Jugoslaviju.
Pri donošenju Ustava rekao sam i Bevcu i Vladi, a i cijeloj ustavnoj
komisiji, da su me nadglasali oni i Kardeljevi istomišljenici, ali da
ću ih ja za 3 do 4 godine demantirati i dokazati da imam pravo. Da sam
imao pravo dokazuje i ovo stanje na Kosovu, ali i u cijeloj zemlji.
Ako vi, naša armija ne budete radili na koheziji jedinstva, poslije
mog "odlaska" sumnje će se moje i "zle" slutnje obistiniti.
Tito želeo Miku Tripala
Zašto vam to govorim? Moji su me drugovi suborci još šezdesetih
godina, odmah poslije Splita, a znajući za sukobe na vrhu, upitali da
li sam se odlučio za mog nasljednika.
Da odmah napomenem, niti jedan od njih, a bili su kod mene: Leskovšek,
Cazi, Gošnjak, Kopinič, Pucar i Veselinov nisu pretendirali na tom
mjestu.
Naime, bilo je znajući o kadrovima, pa su mi zamjerili da biram
kadrove po želji Steve ili Bevca, a da se manje konzultiram s njima, a
i drugim mojim suborcima.
Tada je od njih, mislim Luka, spomenuo da bi trebali školovati i
"odgajati" kadrove koji će posle nas voditi državu.
Tada je Cazi, onako iz "šale" rekao: "Pa druže Tito i Ti trebaš imati
svog nasljednika. Imamo dobrih mladih kadrova, pa ti biraj pravog".
Da Cazi je to rekao u šali, ali ja sam ga ozbiljno shvatio. Sutradan,
kad sam bio sam, razmišljao sam o tome i onako sam u sebi rekao: "Pa,
Stari, i ti si trebaš odrediti nasljednika".
Razmišljao sam i stavio na papir nekoliko mlađih, već iskusnih
rukovodilaca i odlučio sam se na njih dvoje Miku Tripala i Ratu
Dugonjića.
Pišući prisjetio sam se i na Ivu Lolu Ribara, jer sam uvijek u šali
govorio, a mislim da sam to rekao i Kopiniču, da će on biti moj
nasljednik.
Ta informacija "procurila" je za vreme rata, pa se Hebrang našao
pogođen da se Andrija odlučio na osvetu i organizirao je likvidacuju
Lole.
O mom nasljedniku nikom nisam govorio osim Jovanki, a ona je to, kako
mi je tvrdila, iz šale, rekla Stevi taj podatak odmah je "procurio" do
Vlade i Bevca i oni su oboje bili protiv Tripala, a za Dugonjića se
nisu izjašnjavali.
I Đilas je, prije par godina, u stranoj štampi objavio: "Tito je bio
svjestan da iza sebe ne ostavlja nasljednika".
Da imam namjeru za nasljednika odrediti Tripala, ta informacija došla
je i do Mike, ali se nije dao "isprovocirati" da zna taj podatak. no,
u dva navrata ja sam javno istupio, a u vezi je bilo s nasljedstvom.
Bila je 1964. godina kad je u našoj zemlji boravio Naser. Ja sam u
delegaciju odredio i Tripala. I dok je on čekao u salonu, on, ne
razmišljajući, sjeo je na stolicu određenu za mene.
Vidjevši da je učinio grešku skočio je sa stolice a ja sam, da ga
ohrabrim rekao: "Vidim nestrpljiv si, već bi zauzeo moje mjesto."
A drugi put, na proslavi Kardeljevog rođendana, Bevca mi je dobacio:
"Vidiš stari one mlade, kako su nestrpljivi. Htjeli bi preko reda da
dođu na naša mjesta." Time je Bevc dao Tripalu do znanja da sam se
odlučio na njega - svog nasljednika.
A, vjerujte drugovi tu je Vlado i on najbolje znade tko je Tripala
"odvukao" u vode nacionalista. Moje mjesto prepustit će onome tko će
se najviše boriti za jedinstvo i integritet Jugoslavije.
Ni praunuci neće oprostiti zaduživanje
* Nakon donošenja novog Ustava, republike su se uz saglasnost
Federacije za zadnjih godinu i par mjeseci zadužile preko deset
milijardi dolara, to je zlo i neoprostivo za zemlju - rekao je Tito
* Ja sam, kao predsjednik države, odbio da potpišem odobrenje o
zaduženju zemlje, a Bakarić je kao moj zamjenik to potpisao
Sudbina generala Gošnjaka
Vas kao vojnike vjerujem interesira i slučaj Ivana Gošnjaka i zašto je
on otišao. Duga je to priča, ali ona ima i početak i kraj.
Još u decembru 1966. godine kad je pao Ranković, u Bijeloj vili održan
je sastanak s vojnim vrhom, na kojem su generali Ivan Rukavina i
Bogdan Oreščanin inzistirali na reorganizaciji JNA i konceptu TO u
republikama.
Gošnjak je bio protiv, a podržavao ga je general Nenezić.
No "lavina", reorganizacije Armije je krenula. Rukavina i Oreščanin
imali su podršku Bakarića i Kardelja.
Osim toga, i Vlado je bio stalno u sukobu sa Gošnjakom od 1944. godine
i njegovim izborom za sekretara CKH. U drugim republikama Gošnjaka su
smatrali ruskim čovjekom, ali nikad nisu mogli dokazati da je
"rusofil".
U proljeće 1967. godine predlagali su Oreščanina za ministra. Ja nisam
pristao i Gošnjak je i dalje bio ministar.
Videći da nemam republičke podrške posebno Slovenije, Hrvatske i
Makedonije, ja sam odlučio da Ivan ide u penziju, posebno zbog
njegovog stava prema TO.
NJegovo mjesto dobio je Nikola LJubičić, iako je i sam Gošnjak
predlagao Oreščanina. Odmah po donošenju novog Ustava Gošnjak je i
službeno penzioniran.
Prištinski krovovi od srebra
Sada nešto o izdvajanjima za nerazvijene. Posebno pratim kako se troši
novac iz ovog fonda.
Dok neki domaćinski, kao u Srbiji i Makedoniji, paze ušto se troši
novac kojeg, moram reći, sve teže odvajaju republike u taj fond, na
Kosovu u Prištini, troši se kao da im je Bog poslao s neba.
Priština se popločuje mramorom, gradi se Sveučilište i zgrada
Biblioteke i na krovove tih zdanja, umjesto bakra ili drugog
materijala, koristi se za krovnu konstrukciju i srebro iz Trepče.
Nisam zadovoljan kako se u toj pokrajini troše novci iz tog fonda.
Znam trebaju Prištini i univerzitet i drugi kulturni objekti, ali
nismo toliko bogati da trgove popločujemo mramorom, a za krovni
materijal koristimo srebro.
Da ne duljim, ja sam predsjedniku SIV naložio da se osnuje jedna
stručna komisija koja će obići sve objekte u zemlji, koji se grade iz
fonda za nerazvijene i da im se podnese detaljni izveštaj o svim
nepravilnostima trošenja sredstava iz tog fonda.
Buka oko deviza
Na početku sam spomenuo i "Cesnu aferu" u Sloveniji. Da, bilo je to
prije jedanaest godina, ali njezini "obrisi" se i danas osjećaju.
Zašto to kažem?
I tada, kad je završena raspodela međunarodnog zajma za ceste,
slovenačka vlada na čijem je čelu bio Stane Kavčić optužila je SIV i
predsjednika vlade Mitju Ribičiča za diskriminaciju Slovenije.
Slovenija je tražila reviziju svojih materijalnih obaveza prema Federaciji.
Tražili su de fakto pad vlade i jačanje slovenačke državnosti, a na
taj način ugrožavana je bila monolitnost Jugoslavije.
Ni godinu dana poslije "Cesne afere", u Hrvatskoj je postavljeno
pitanje, o čemu sam već govorio, o raspolaganju s devizama, kapitala
Federacije ili kako je Bakarić nazvao takvu inicijativu novih reformi
"federiranje Federacije".
A, da bi smanjili tenziju na tu inicijativu "izmislili" su "slučaj
Žanko" koji je u "Borbi" pisao o rastućem nacionalizmu u Hrvatskoj.
Žankovi članci korišteni su za održavanje poznate Desete sjednice CK
SKH, a u stvari sve se to činilo da se takvi programi hrvatskog
rukovodstva za reformu, i bankovodnog i drugog privrednog sistema,
prihvate kao realnost.
I faktor u zemlji naglo je opadao, a emigrantski krugovi, potpomognuti
Zapadom, povećali su pritisak na zemlju.
Ja sam to tada nazvao: "Sumnjiv posao usmeren na rušenje ni manje ni
više nego kohezije i čvrstine jugoslovenskih naroda". S druge strane,
govorilo se da se u zemlji stvara podloga za paničan strah od same
upotrebe reči Hrvat ili Slovenac.
Da, a meni su govorili drugovi iz tih republika da podržavam takav
odnos prema njima, što nije bilo ni istina, a nisu ni imali podlogu za
takvu optužbu. Ja uvek tvrdim, a to ću ponoviti i danas, za rješavanje
svih tih problema treba svima nama više jedinstva i sloge, zajedništva
i razumjevanja.
Bakarić dopustio loše ugovore
A sada o jednoj temi o kojoj neki ne žele govoriti otvoreno.
Ne samo da se o njoj raspravlja, već ne žele ni da se utvrdi rasprava
o toj temi. Pitanje je zaduženje zemlje. Naime, nakon donošenja novog
Ustava republike imaju prava da se, uz suglasnost Federacije, i same
zadužuju.
Evo, opet će mi replicirati Vlado, republike su se za zadnjih godinu i
par mjeseci zadužile preko deset milijardi dolara, to je zlo i
neoprostivo za zemlju.
Ja sam, kao predsjednik države, odbio da potpišem odobrenje o
zaduženju zemlje, a Bakarić je kao moj zamjenik to potpisao.
Kad sam ga pitao, a on je tu: "Zašto je dozvolio da se država toliko
zadužuje, da mu ni praunuci neće oprostiti to zaduženje, jer se
kredite dizalo po kamatnoj kliznoj skali i to će se nama osvetiti kad
tad".
Znate što mi je odgovorio: "Pa to je po Ustavu. Ja nisam mogao odbiti
republikama, i tako u republikama rade što hoće." Da, tako mi je
odgovorio
A, što se sada događa? Sada dolaze meni i pitaju me kako će se ti
krediti vraćati. Mole da otvorimo sef "deviznih rezervi" i vraćamo
njihove dugove.
Ja sam pre godinu dana rekao, prilikom boravka u Sloveniji i
Hrvatskoj: "Pazite ušto ulažete devize, nemojte da Vas proklinju unuci
i praunuci". Meni su odgovorili da paze na svaki cent investicija.
Sami su hteli Obrovac
Pitao sam drugove u Zagrebu, a da li je rentabilna investicija i
Obrovac? Zašto sam ih pitao? Trebalo je u Obrovac investirati oko 170
miliona dolara.
Strani instituti dali su negativno mišljenje o isplativnosti te
investicije, pa i naš institut iz LJubljane.
Drugovi iz Hrvatske govorili su da su takva mišljenja data zbog
"ljubomore", da bi na kraju rekli: "Pa, ima dosta takve rudače u
Brazilu ili Kini, mi smo odlučili i Obrovac će se izgradit".
Sada imaju Obrovac, ali i tvornicu koja svaki dan proizvodi goleme
gubitke. Kako će to rješiti, ja ne znam.
Kad već govorim o zaduženjima spomenut ću i cifre naših dugova. Dok je
zemlja 1974. godine bila dužna nešto preko 4 milijarde i 600 miliona
dolara, sada kad Vam govorim, dužni smo nešto preko 16 milijardi
dolara.
Samo za kamate, zbog nepovoljnih kamata, sada godišnje moramo davati
2,5 milijardi dolara, što daleko nadmašuje naše ukupne prihode od
turizma. Da smo bolje gospodarili za te dvije milijarde dolara mogli
smo otvoriti 250 hiljada novih radnih mjesta.
Titova istina o Jasenovcu
* Mene optužuju da sam zabranio da se ide na oslobađanje logoraša koje
je tada čuvalo stotinjak ustaša - drugovi, taj Vickov predlog nije
došao do mene i ja se sada pitam gdje je završio
* Zbog Golog otoka nisam dobio ni Nobelovu nagradu za mir, iako je
više od stotinu državnika sveta to predlagalo
Logor smrti
Druga stvar, o kojoj želim govoriti je Jasenovac i zašto se do sada
nisam poklonio sjenama tog logora smrti. Da, to je istina i ja se te
istine sramim.
Pa, ni Stevo Krajačić nije to učinio iako je on 1945. bio u Jasenovcu,
ali po drugom zadatku.
No, prvo, a tu je Bakarić i on će vam moći dati odgovor, tko je u
ljetu 1943. zabranio da naše jedinice oslobode taj logor užasa.
Naime, mene optužuju da sam zabranio da se, na predlog Krstulovića
(Vicko) i uz pomoć dalmatinskih brigada ide na oslobađanje logoraša
koje je tada čuvalo stotinjak ustaša.
Drugovi, taj Vickov predlog nije došao do mene i ja se sada pitam gdje
je završio. Kažu historičari, u glavnom štabu Hrvatske i CKH.
Zašto su to oni stopirali zna odgovor Vlado, pa će vam on posle podne
dati odgovor. Istini za volju, ja sam nekoliko puta planirao ići u
Jasenovac, ali sam bio sprečen da idem. To me ne opravdava i odmah
posle pregleda i lečenja ići ću obaviti i tu obavezu.
Pa kad je bilo govora i o gradnji spomen kosturnice u Jasenovcu,
Hrvatska nije bila oduševljena gradnjom, pa je Gošnjak iz vojnog
budžeta dao novac za njegovu gradnju.
Druga stvar je pitanje, šta se sve poduzima u emigrantskim krugovima,
a tog su si posla dali i neki historičari iz Hrvatske, da se umanjuje
broj žrtava rata, a posebno kad je u pitanju Jasenovac.
Njemci i njihovi historičari priznaju cifre ubijenih u Jasenovcu i
Staroj Gradiški, a naši istraživači se boje priznati broj koliko je u
tom logoru strave ubijeno Židova, Srba, Roma, Hrvata, koji se nisu
slagali s Pavelićevom politikom.
Vidite, Međunarodni komitet Crvenog krsta u Ženevi ima nedodirnutu
dokumentaciju logora Jasenovac i Stare Gradiške.
Izvještaji fotodokumentacija iz Ženeve govore da je Pavelić još u toku
rata obmanjivao međunarodnu javnost o zločinima u tim logorima. Naši
historičari imaju sada priliku da se iskupe za dosadašnje propuste.
To ističem i zbog poluistina pa i falsifikata koja su dosad objavljena
o Jasenovcu, a to je najveće zlo za našu historiju, to se mora znati i
ispraviti.
Opet o Jasenovcu
Jučer sam vam rekao da sam sebe optužujem zašto do sada nisam bio u
tom logoru smrti i poklonio se sjenama ubijenih.
Sada sam se prisjetio i podatka da su i Hebrang (Andrija) i Krajačić
(Stevo) bili protiv obilježavanja Jasenovca. Pa istup Stevin prilikom
otkrivanja spomenika u Jasenovcu
Nije kao predsjednik Sabora došao na otvaranje, došao je u Lipik,
pijan, u lovačkoj uniformi i delegaciju Srbije izvređao, vičući im:
"Malo smo Vas potamanili". O tom skandalu poruku sam dobio od Pucara
(Đuro).
Bio sam, ne ljut, nego obezglavljen ovim Stevinim ispadom.
Puno puta se pitam zašto ne rasvetlimo ove Stevine nebuloze i
rasipništvo. Imam utisak da ga se u Hrvatskoj boje. Kad bih htio
reagirati, branila ga je Jovanka.
Bez Nobelove nagrade zbog Golog otoka
Pa i Goli otok je bio delo Steve. Naime, Stevo i kipar Augustinčić
(Antun) govorili su Kardelju da na Golom otoku ima dobrog mermera za
kiparstvo.
Kardelj je zdušno slušao tu priču, i kad je donesena odluka da svi
koji su se izjasnili za IB budu u jednoj kaznioni, na Kardeljev zahtev
prebačeni su na Goli otok.
Svi znamo šta se dešavalo na tom otoku strave. Ja zbog Golog otoka
nisam dobio ni Nobelovu nagradu za mir, iako je više od stotinu
državnika sveta to predlagalo.
Norveški kralj tražio je da se ispričam svetu zbog Golog otoka. Ja sam
rekao: "Ako se kome trebam ispričati onda su to oni koji su tamo došli
nevini. Ibeovcima se ne želim ispričati". Nobelovu nagradu nisam dobio
i nisam nikoga krivio za takvu odluku. Sam, sam si presudio.
Laži o vezi sa Pavelićem
Kad je u pitanju Pavelić, o tome sam govorio generalima, mnoge se
neistine spominju kad sam ja u pitanju. Tako se meni spočitava da sam
za vreme rata imao kontakte sa Pavelićem, da sam imao svoje,
"pregovarače" za te razgovore.
Tu se spominje i Pavelićeva kćerka Višnja, a najviše se tu pominje
HSS-ovci koji su se priklonili NOR-u.
Historičari su pomešali naše razgovore s Nemcima, koje je historija
prozvala "Martovski pregovori", a razgovarali smo o razmeni
zarobljenika, pa razgovore koje je dva dana prije zasedanja AVNOJ-a
Marijan Stilinović imao s nemačkim poslanikom u NDH-a o istoj temi.
Jedini razgovor koji se vodio s generalom fon Horstenauom i Andrijom
Hebrangom nije bio vezan za tu tematiku i ja još i danas ne znam o
čemu su njih dvoje razgovorali.
No, kako ću na kraju sutra govoriti i o Hebrangu ne želim sada i o
tome otvoriti raspravu.
I poslije rata nastavilo se pričati o mojoj vezi sa Pavelićem.
Tko je prenosio takve informacije. Tako, a tu je Bakarić pa neka
potvrdi ili ospori, on se dopisuje ili se dopisivao s B. Jeličem
ustaškim emigrantom koji živi u Berlinu.
Ja ga nisam i neću pitati koja je tema tih razgovora i pisanja. Bolje
da Vam on to, danas posle podne, sam kaže. I kod ustaša došlo je do
rascepa.
Tako su se Pavelić i Luburić "razišli", a Hrvatski narodni otpor
priklonio se Luburiću. I sada, kad je kod nas došlo do nacionalnog
previranja 1968. godine, HNO doživljava "zvezdane" trenutke.
U Hrvatskoj se našao letak u kojem se poziva, Hrvate na "sveopće
pomirenje" i predlažu da se Hrvatska odvoji od Jugoslavije. "Čak šta
više, u letku su napisana imena nove Hrvatske vlade".
Ja sam predsjednik republike, Pavelić potpredsjednik, a predsjednik
vlade bio bi B. Jelić, ministar vanjskih poslova Mika Tripalo, narodne
obrane Ivan Gošnjak, Krleža ministar pravde, a Bakarić, ne znam po
kojem kriteriju, ministar poljoprivrede. Evo vam drugovi šta se sve
kombinira u emigrantskim krugovima vani.
Pripreme za dan "D"
S druge strane, četnička emigracija i dalje traži od mene da
rehabilitiram Dražu Mihailovića jer su se njegovi četnici borili, kako
pišu "za domovinu". Sve je to politička igra za dan "D" kad ja otiđem.
Zapamtite to što sam vam sada rekao.
Ja se pitam, zašto se o tome ne govori, ne samo na vrhu države, već u
republikama? Imam osjećaj da se "mi" nekoga plašimo.
Da plašimo, i otvorimo temu razgovora, zašto se sada u emigrantskoj
štampi, pa i u našoj koju štampaju biskupije, puno piše o Stepincu,
napada se Blaževića da je Stepinca osudio nevinog i tome slično. Ja
sam generalima rekao kakav je njihov plan.
Oni žele rehabilitirati Stepinca, da bi preko njega rehabilitirali
katoličke svećenike koji su šurovali s ustašama. Mi posjedujemo masu
dokumenata da im odgovorimo i da javnost znade istinu.
Šutimo. Zašto?
Pa, Stepinac je već sredinom arpila 1941. godine izdao direktivu da
se, hrvatski katolički puk odazove, po njemu, na uzvišeni rad oko
očuvanja NDH-a. Poručio im je da sada ispune tu dužnost prema mladoj
NDH-a.
Kako je stradao Ranković
* Tito priznao Josipu Kopiniču da je svojevremeno Aleksandru Rankoviću
predlagao "fizičku likvidaciju" Edvarda Kardelja, ali da je ovaj bio
protiv
* Nameštaljku oko prisluškivanja Broza smislili Jovanka i Kardelj
Razgovori sa Kopiničem
Sva jugoslovenska javnost mislila je, a tako je javnosti i prikazano,
da je Goli otok našu sramotu, stvorio Marko (Aleksandar Ranković).
Ne, Vokšine (Josip Kopinič), Goli otok je stvorio Kardelj, predloživši
da se svi koji su se izjasnili za Rezoluciju izoliraju na jedno
ostrvo.
Pomoć u tome dali su mu Augustinčić i Stevo (Krajačić) koji su mu
pričali o Golom otoku i dobrom kamenu s kojim se služi Augustinčić pri
izradi skulptura.
I tako je na sastanku Politbiroa, kad se raspravlja o izolaciji
uhapšenih, Kardelj predložio Goli otok kao najbolje rješenje.
Ko su bili slovenački ibeovci
Kad govorim o Rezoluciji i tu su se odigravale čudnovate stvari.
Najviše ibeovaca bilo je u Crnoj Gori, BiH i u JRM, a najmanje u
Sloveniji.
I kad je Marko pitao Mitju Ribičiča: "Šta su svi Slovenci osudili
Rezoluciju i što tamo nema IB-ovaca?" Mitja mu je odgovorio da upravo
šalju, nešto preko stotinu i pedeset uhapšenika.
A zamisli, Vokšine, kad su te "uhapšene Slovence" doveli na Goli otok,
morali su proći "put sramote i izdaje".
S jedne i druge strane tog puta dočekivali bi ih već uhapšeni i tukli
remenjem i toljagama, a ovi "Slovenci" odgovorili bi im i vikali: "Ne
bijte nas čovječe".
Nisu to bili Slovenci, već Bosanci i Ličani koji su radili u Sloveniji.
Svoje su ibeovce proglasili ludim, posebno ako se radilo o školovanom
kadru. Tako je Edo "branio" Jugoslaviju i Partiju u Sloveniji.
Dva Bevcova lica
Tek poslije Splita, a i ranije, u "slučaju Đilas", pa 1968. i 1971.
godine osjetio sam tko je Bevc (Edvard Kardelj).
Tako u Đilasovoj aferi igra dvostruku ulogu. Jedno je govorio Đilasu,
a drugo meni. Kardeljeva indiskrecija bila je, barem za mene, dovoljan
razlog da posumnjam u Đilasa.
Pa, sam Đilas je priznao da je prije pisanja članaka imao poduži
razgovor s Kardeljem i da su i jedan i drugi kritikovali moj način
rada.
Naime, Đilas je Kardelja smatrao bliskim po stavovima i njegovom
pisanju članaka u "Borbi". Sve to mi je bilo dovoljno da izoliram
Đilasa prije Plenuma.
Bevc je bio lisac da zakuha kašu i da se povuče kad je kaša kuhana. Ja
sada, kada analiziram njegov rad, osjetim stalno njegovo oponiranje
mojih prijedloga. Nije on to direktno radio. Uvijek je podmetnuo u tom
oponiranju tuđa leđa.
Dobro se sjećam mog govora u Splitu 1962. godine. Prije toga imali smo
u martu sastanak Izvršnog komiteta i ja sam izložio teze o čemu mislim
govoriti u Splitu.
Nitko nije imao primjedbi jer je jugoslovenskom narodu trebalo reći
istinu što se zbiva u našem društvu.
O rasipništvu i lakom trošenju radničkih novaca, o pljačkama i
krađama, o svemu što je tištilo cijelu Jugoslaviju.
A Kardelj, poslije Splita, odlazi i drži govore političkim aktivima ne
samo u Sloveniji već i drugim republikama.
Tamo na vješt način oponira sve što sam ja govorio u Splitu! Zvao me
je Marko i pitao što je to? "Ti", rekao mi je Marko, "govoriš jedno, a
Bevc partijskim aktivima drugo". Bio je ljut na Kardelja.
Čak sam, što meni nije svojstveno, predložio Marku njegovu fizičku
likvidaciju. Marko nije prihvatio.
Rekao mi je: "Ako Stari, imaš nešto protiv Kardelja, pozovi Izvršni
komitet ili sazovi Plenum, pa da se već jednom raščiste ti odnosi,
između Tebe i Kardelja."
Kardeljevo ranjavanje u lovu, u Karađorđevu, pripisano je Marku iako
se dokazalo da je zrno ispaljeno iz Veselinove puške, udarilo u jedan
kamen, promijenilo pravac i ranilo Kardelja.
Ranković nije prisluškivao Tita
KOPINIČ: Čekaj, Stari. Ja bih prije tebe htio nešto reći o IV plenumu
i smenjivanja Rankovića.
Ne da bih optuživao Tebe, već da bi istina o tome bila kompletna. Jer
IV plenum su zakulisna akcija i Bevca i Stambolića (Petra) i Mrtvaca,
a protiv Marka!
Naime, taj Plenum uzburkao je jugoslovensku javnost objavljivanjem
optužbi protiv Marka i prisluškivanjem Tebe i drugih visokih
rukovodioca.
Mnogi su nakon Plenuma završili i u zatvorima jer se prisluškivanje
okvalificiralo kao izdaja. A vidiš, stari, niti je bilo
prisluškivanja, niti ga je organizirala DB i Marko!
Za to se pobrinula Jovanka i Kardelj jer je Jovanka, a o tome sam Te
informirao pismom, dala nalog iz kojih se sredstava trebaju kupiti
prislušni uređaji za Tvoju rezidenciju, a dr Vratuša za Kardelja. Sam
Kardelj organizirao je prisluškivanje Markovog kabineta.
I kad sam Te o tome informirao, pismo je u Beograd Tebi donijela Mala,
a onda si po hitnom postupku potpisao aboliciju i svi uhapšeni
puštenisu iz zatvora. To sam Ti htio reći ovom upadicom da ne bi
pričao o prisluškivanju.
A mogu Ti reći, rekao sam Ti to i na Brdu kod Kranja, da Ti je Marko
bio, od svih, najvjerniji "pas čuvar". Nikad Te nije iznevjerio! Ja
sam imao za sada samo toliko o prisluškivanju.
No, kad sam počeo upadicom, htio bih od Tebe čuti koja je uloga bila
Kardelja i Bakarića na IV plenumu, odnosno koja je bila uloga i jednog
i drugog kod optužbi protiv Marka?
To Te, Stari, pitam iz dva razloga. Naime, o tom si mi govorio da
Kardelj oponira Tebe i sve Tvoje prijedloge i odluke, a glavni suflant
bio mu je Bakarić, a donekle i Stambolić.
Taj nedovršeni učitelj, koji je sebe proglasio većim od Lenjina, bio
je u Tvojoj nemilosti sve do 1964. godine. Tako si Ti preko noći
okrenuo ploču i okomio se na Marka.
Naime, Marko je bio protiv ove Reforme, ili kako je Bakarić jednom
rekao "za stare metode rada u Partiji". A, Stari, bilo je suprotno.
Marko je doduše, i to s pravom, bio protiv Reforme, odnosno, da se ne
ide u novu Reformu po Kardeljevom i Bakarićevom konceptu.
I jedan i drugi smatrali su Rankovića za rukovodioca starih nazora, a
on je bio na Tvojoj liniji o kojoj si govorio u Splitu.
Borio se za postizanje štednje, poštenje i osuđivao sve što si i Ti
osudio u Splitu. To nije odgovaralo ni Bevcu ni Svilenom, pa su te na
fin način nahuškali protiv Marka.
Vidiš Stari, to je od 1962. godine, jer je Marko tražio da se
rukovodstvo striktno pridržava ne samo onoga što si Ti govorio u
Splitu već i pisma Izvršnog komiteta, pa i Odluka zatvorenog Plenuma
CK KPJ, na kojem su donijeti pravci što činiti protiv rasipništva,
gradnje vila, a da u isto vrijeme radnička klasa steže remen.
Za to se borio Marko! I vidiš Tvoja preorijentacija na Bevčevu i
Bakarićevu liniju podvojilo je rukovodstvo. Od 1962. osjeća se da u
vrhu Partije nema jedinstva! Da u rukovodstvu nema jedinstva.
Zašto si muslimane pretvorio u narod?
Oprosti Stari, ja sam iz jedne teme prešao na sasvim drugi sadržaj
razgovora. Ja sam bio ljut na Tebe, posebno zbog Tvoje netrpeljivosti
prema nekim zaslužnim kadrovima, a i zbog toga što si vjerovao sve što
bi Ti rekli Kardelj i Bakarić. Ali Ti sada sve opraštam.
O tome ćemo još govoriti jer ne bih htio otići odavde a da to ne
raščistimo do kraja. Ima toga podosta neraščišćenog i još nešto, a
nije vezano za tu temu. Naime, slučajno sam se sjetio jednog upita, a
vezan je za jedno goruće pitanje.
Na II zasjedanju AVNOJ-a imali smo grb sa pet baklji - pet naroda
Jugoslavije! Zašto si se dao nasanjkati Ediju, Bjediću, Mikuliću i
braći Dizdarević, pa si od vjere Muslimana 1967. u amandmanima na
Ustav, tu muslimansku vjeru pretvorio u narodnost?!
A sam si znao da u BiH žive Muslimani, katolici Hrvati, Srbi, a da su
Muslimani najbrojniji! Tu si učinio grešku i prema Hrvatima i Srbima.
I sam znaš da niti u jednoj zemlji, niti jedne države muslimanstvo se
nije pretvorilou narodnost! Imam osjećaj da će nam se kad-tad vratiti
- obiti o glavu kao bumerang! Oprosti na ovoj upadici, a razgovaramo o
IV plenumu i izboru kadrova.
Sa Markom izgubili najbolje kadrove
TITO: Znam to, ali Ti si me prekinuo kad sam htio dati neka
objašnjenja o IV plenumu. No, kad si Ti nabrojao one koji su su krivci
da je došlo do tog Plenuma onda si, možda namjerno zaboravio Stevu.
A on je od ove trojice najviše rovario protiv Marka, tvrdeći mi da me
on tjera u penziju, da želi moju stolicu i slično.
A znaš što su mi, ne samo Kardelj, Bakarić i Stambolić govorili:
"Druže Tito, Ti nisi još za penziju. Što ćemo mi ako Ti otiđeš? Ti si
potreban zemlji, nemoj još u penziju". Sada je meni jasno zašto su oni
to meni govorili.
Bojali su se da će i oni u penziju. A ja, da sam slušao tebe, i prije
toga Salaja, Cazija, Leskovšeka, Pucara i Gošnjaka, mogao sam danas
biti miran i mirno čekati smrt.
Sada to nisam i to je jedan od razloga zbog kojeg sam htio razgovarati
s Tobom. S pravom si bio ljut na mene. Četvrti plenum donio je još
goru političku situaciju u zemlji.
Kad mi je Mala donijela ono Tvoje pismo, jer Ti nisi htio doći zbog
Popovića koji mi je tada bio šef Kabineta, ja sam htio ići na novi
Plenum, ali su me od toga odgovarali Bevc, Mrtvac, Stambolić i još
neki drugi koji su tvrdili da je abolicijom stvar ispravljena. A nije
bila.
Marko se povukao, a nikada nije politički radio protiv mene. Štaviše
kad su neki kadrovi iz Srbije od njega tražili, odbio je takvu zamisao
da ide protiv mene, poduzimati bilo što. To mi je i dao do znanja u
jednom pismu. Marka smo izgubili, a uz njega i mnoge dobr
U krevetu sa obavestajkom
* Toliko godina spavati sa ženom, a ne znati da je obavještajac, teško
je shvatiti - rekao je Tito Kopiniču, pričajući o Jovanki
* Kad je Jovanka otišla s političke scene, ulogu da me kontrolišu
preuzeli su do smrti Kardelj, a kasnije Dolanc, LJubičić, Mikulić i
Bakarić
Jovanka preuzela Titove poslove
TITO: Mnogi su prije Tebe pitali što se to dogodilo između mene i
Jovanke. Priča ima puno, a ja ću ti reći istinu. Mislim da sam Ti
jučer pričao kako i zašto su me još 1973. Kardelj, Bakarić, Dolanc i
Stambolić naprosto izdvojili od mojih ratnih drugova, a moto svega bio
je: "Tito je star. Bolestan. Treba ga čuvati. Dok će biti Tita bit će
i Jugoslavije".
Pametna Jovanka osjetila je to, pa se ona počela baviti mojim
poslovima. Naprosto, pridružila se toj, kako su je zvali "Komisiji"
koja je odobravala tko će moći do mene i koga ću ja primiti.
Prije Tebe i drugih, o Jovanki me je pitao i Tempo, jer je htio znati
što se to dogodilo između mene i Jovanke. Rekao sam mu, kao i stranim
novinarima otprilike ovo:
"Moj Tempo, ja i Jovanka smo muž i žena. Kad dođem u Beograd ja idem u
Užičku gdje ona živi. Ja sam sa njom u normalnim odnosima. Ne idemo
zajedno u zvaničnim prilikama. Ona neće. Zašto neće? Sukobili smo se
zbog sljedećeg. Ona je stalno dobijala neka pisma sa terena u kojima
se ogovaraju moji suradnici i to me uznemirava. Ona traži da se ja
javno odvojim od pojedinih suradnika (Kardelja, Bakarića, Dolanca i
drugih), a ja se ne mogu odvojiti." To sam rekao Tempu, ali to nije
sve. To je manji deo istine. Tempo se zadovoljio odgovorom.
Dva puta kod mene bila je i Veda Zagorac. Jednom u Igalu i tu na
Vangi. Pričali smo o Jovanki i ona nas je htjela pomiriti. NJoj sam
rekao sve što ću reći i Tebi.
Rekao sam joj da joj svake Nove godine čestitam Novu godinu, na dan
našeg vjenčanja - šaljem buket ruža, a i za njezin rođendan. Ne mogu,
rekao sam Vedi odvojiti meso od kosti. Ona je meni na srcu.
Ja je volim, ali joj ne mogu oprostiti što mi je učinila. E, evo
Vokšine što je bilo. Mene je sram to i pričati. Moram Ti reći ne samo
što sam prevaren, već se osjećam kao čovjek koji je ponižen.
Vjeruj, živjeti toliko godina sa ženom koju sam volio i cijenio, a ona
je radila o mojoj glavi! Bila je moja žena, a preko Steve (Krajačića)
je radila za KGB!
Toliko godina spavati sa ženom, a ne znati da je obavještajac, teško
je shvatiti. (Dok je Tito to pričao suzile su mu oči.) Naprosto,
mješala se u moj posao i htjela biti iznad mene.
NJene svađe s Koliševskim, Mićunovićem pa i sa mnom, za vrijeme puta
po Africi, jedan je od primjera njezinog miješanja u moje državne
poslove. Ona je, Vokšine, prvo smjenjivala sve oko sebe, tko nije bio
sklon njoj i njezinim namjerama.
A zatim je organizirala sa Kardeljem, Bakarićem i Dolancom kontrolu
tko dolazi meni. Otvarala je i čitala moja pisma i određivala koja će
se pisma meni dati. Vidiš, kad sam samo dio toga ispričao Vedi, ona je
odustala da nas pomiri.
Kad je Jovanka otišla s političke scene, tu su ulogu preuzeli do smrti
Kardelj, a kasnije Dolanc, LJubičić, Mikulić i Bakarić. Umjesto
Jovanke, sada su me oni kontrolirali i otvarali moju poštu! Naprosto
sam bio manipuliran.
Jedina stvar koju se nisu usudili dirati bili su Nesvrstani i moj
odnos sa državnicima tih zemalja. Pa oni nisu bili ni da putujem u
Havanu! Predlagali su Bakarića ili Dolanca da predvodi delegaciju.
Odbio razvod iz ljubavi
Vokšine, budi sretan da imaš Malu. Ne samo dobru ženu, već Ti je
cijelog života bila i dobar suradnik. A, vidiš što je učinila moja
Jovanka?! Znam pitat ćeš me zašto se nisam rastao od nje? Naprosto,
što je još uvijek volim i ne mogu zamisliti da mi je to učinila
Kad je došlo do svađe, i Dolanc i Kardelj i Bakarić vršili su pritisak
na mene da se rastanem od Jovanke. Odgovorio sam im: "Nemojte to od
mene tražiti. Nemojte trgati meso od kosti na živom čovjeku. To boli".
Posebno uporan bio je Dolanc, a i LJubičić, ali ja nisam htio to
učiniti iako je Jovanka to zaslužila. A LJubičić je tražio i istragu
pa čak da i o tome raspravlja Predsjedništvo s mojim brakom?". Ako sam
izolirao Jovanku, ne moram biti izoliran i ja.
Manipulacije su rađene, rekao sam LJubičiću i to sada ne dozvoljavam!
Ne zbog javnosti, već zbog samog sebe.
Što će biti s Jovankom kad ja otiđem ne znam. Ali ovi joj neće
oprostiti kao ja. A, kad su odstranili Jovanku, radili su ono isto što
je i ona radila.
Otvarali su moju poštu i odlučivali koga ću ja primiti, a koga ne. To
Ti je, Vokšine, istina o Jovanki.
Pismo Herti da se vrati
KOPINIČ: Stari, prije nego si se odlučio ženiti s Jovankom, pričao mi
je Jakov Blažević, da je bila u planu da Ti bude supruga Zrinka Kunc,
a kasnije jedna Ličanka. A da Ti je Partija odredila Jovanku. S druge
strane, čuo sam da Ti je Jovanku namjestio Stevo. Htio bih čuti od
Tebe šta je istina.
TITO: Kad je umrla Davorjanka, ja sam napisao jedno pismo Herti da mi
se vrati. Ona je odbila iako imam sa njome sina Mišu-Aleksandra. Tada
mi je Augustinčić rekao da bi Zinka Kunc bila pogodna ličnost za brak.
Marko i drugovi odvratili su me. Ne znam zbog čega. Od dviju Ličanki,
rekli su da sam odabrao Jovanku. Kasnije sam doznao da je tu stvar
uređivao Stevo.
Trebala mu je. A prijedlog Đoke Jovanića, da se ženim sa Marom, otpao
je. Tu ima puno toga, ali, Vokšine, to su moje privatne stvari. To će
sa mnom u grob! Nije sve za javnost. Odlučio sam da je to najbolje.
Mnogi su pričali i pitali me nije li sprega Jovanić-Jovanka pripremala
neki "puč". O tome sam ja čuo od drugih i rekao sam im da ne pričaju
neprovjerene stvari.
Kasnije sam doznao da je tu stvar lansirao Stevo, stari svat na mom
vjenčanju. Izabrala ga je Jovanka. Kumovi su nam bili Gošnjak i
Ranković.
Istina u dnevniku
Kad sam Ti pričao o sukobima Jovanke sa Koliševskim i Mićunovićem,
zaboravio sam Ti reći koliko je bila drska rekavši im: kako ona sve
zna i da neće zaboraviti niti oprostiti nikom.
Inače, dok smo bili u Beogradu imala je svoju rezidenciju sa
specijalnim telefonom. Najčešće bi taj telefon koristila za razgovore
sa Stevom.
Taj kabinet, odnosno telefone - dva obična i jedan specijalni, dobila
je Jovanka 1951. godine. Već tada ona je radila po nečijem diktatu. To
sam doznao tek prije nekoliko godina.
Svi izvori govore po diktatu Steve. Kad sam Ti, Vokšine, rekao da je
ona radila za KGB nisam mislio na špijunažu i špijuna koga su Rusi
angažirali.
Ona je radila za Stevu! A Stevo je, ili kako su ga Sovjeti zvali
Stefan, njima davao što je htio.
Uglavnom se to radilo o kadrovima, državničkim poslovima. Tako su Rusi
mnogo toga znali o nama što ja ni u snu nisam mogao zamisliti.
No, sama će Jovanka kad tad reći "svoju" istinu i u njoj iznijeti
mnoge stvari iz života sa mnom. Ako bude iskrena, bit će to
interesantno štivo jer znam da piše svoj dnevnik ili bolje rečeno vodi
svoju dokumentaciju u koju ja nisam nikada dirao.Znala mi je reći: "To
će biti dobro za historiju". Evo, Vokšine, toliko o Jovanki. Ako se
još nečega sjetim, reći ću Ti.
Zašto Trst nije pripao Jugoslaviji
Kardelj mi je dao do znanja da Slovenci ne odobravaju taj dogovor.
"Mi", rekao mi je on "ostajemo bez mora, a to Sloveniji ne odgovara!
Osim toga, dosta Slovenaca ostaje van granice.
Ako Koruški Slovenci ostaju van Slovenije (jer nisam odobrio njegov
plan iz 1944. godine da ih oslobode) da neće dozvoliti da Slovenci iz
slovenskog Primorja budu izvan domovine. To je naš stav i od toga ne
odstupamo.
Da si nam odobrio oktobra mjeseca 1944. da zauzmemo, a tada smo to
mogli, Korušku Sloveniju i Trst sa Furlanijom, tog problema ne bi
bilo. To je sve što sada želim reći" - završio je Kardelj.
Druga je govorila Lidija Šentjurc, pa Kidrič. Svi su podržali Kardelja.
U toku razgovora došla mi je, Vokšine, misao: pa možda imaju pravo.
Predložio sam im da idemo na soluciju, koja se Čerčilu neće dopasti,
da Trst i slovensko Primorje damo Slovencima, a ostalo pripojimo
Hrvatskoj.
I to im se nije sviđalo, pa je Bevc rekao: "Znaš, Stari, da Slovenija
nema dovoljno hrane ni za sebe, a ne za još 500 hiljada Trščana s
okolicom! Nismo mi za tu soluciju".
To me je razljutilo pa sam Bevca pitao:
"Pa šta biste vi htjeli?" "Mi bismo htjeli" rekao je Kardelj "da se o
Trstu raspravlja poslije rata".
LJutito sam mu odgovorio: "Rekao si Edo, da vi nemate dovoljno hrane
ni za vas Slovence. Pa imamo mi Vojvodinu, Slavoniju i druga područja
koja će vas snabdjevati hranom. Nemoj da izigramo povjerenje Čerčila".
"Ne. Mi smo odlučili!
Ako budeš tvrdo stajao na svome stajalištu, da mi svoje jedinice
povučemo iz sastava JA i da puno ne razmišljamo o budućoj Jugoslaviji,
jer nam nijedan od prijedloga ne odgovara".
Onako u jadu-ljutnji, dodao je: "Trst ima preko 400.000 stanovnika, a
LJubljana preko 100 hiljada. Trst je industrijski razvijen, a što je
LJubljana prema njemu, malo veće selo! To bi kod nas stvorilo problem
i mi to ne želimo".
_________________
KIM JONG IL:"AKO SMO JAKI UVEK ćEMO BITI U PRAVU,AKO SMO SLABI UVEK ćE NAS PROGLAšAVATI ZA KRIVCE!"

milan · Nezamjenjiv clan Član od: 07 Feb 2008 Komentari: 1710 Mjesto: Beograd

Sudije

- SSSR ga je stvorio, Britanija mu pomogla da pobedi u građanskom ratu, Amerika ga održala kao oponenta Staljinu i model za istočne zemlje. Konačno, ta Amerika je i srušila njegovo delo - Jugoslaviju - nastavlja naš sagovornik. - Srbija nema poseban razlog da slavi i veliča Tita. Naprotiv. Današnja Srbija, ovakva kakva jeste, Titova je kreacija i Titova kominternovska frustracija. Tito i njegovi militantni komunisti poubijali su, u Srbiji i drugim republikama, više nego svi prethodni vladari, i do danas se nikome ne zna grobno mesto.
Ipak, Pavlović zaključuje da je Tito nesporno bio istorijska figura i to zato što je „evoluirao od ekstremnog komuniste do svetski priznatog državnika“.
- U njegovo vreme je režim iz rigidnog komunizma prerastao u omekšani socijalizam, a ekonomija od dirigovane privrede u kombinovani ekonomski sistem. Ali, Tito nije ostavio razrađeni mehanizam koji bi održao i nadogradio Jugoslaviju i njen federalizam. Sa Titom se srušilo i njegovo delo. On svakako nije kriv za ono što se desilo posle njegove smrti, ali snosi odgovornost što zemlju nije postavio na zdrave i stabilne temelje. Tito jeste istorijska ličnost i dobra turistička ponuda Srbije koju bi trebalo iskoristiti. I ništa više od toga.

milan · Nezamjenjiv clan Član od: 07 Feb 2008 Komentari: 1710 Mjesto: Beograd

Titova štafeta krenula iz Umaga bez incidenta
Objavljeno: 17.05.2010. | 15:10

Zadnja izmjena: 17.05.2010. | 15:28

U ime Društva Titova republika štafetu je ponijela Štefica Srića Žic
[U ime Društva Titova republika štafetu je ponijela Štefica Srića Žic]
[Tradicionalno štafeta je ponijeta ulicama Umaga]
[Titova štafeta prošla je i pored umaškog Prekršajnog suda uz nadzor policajca i zaštitara]
[Titova štafeta izazvala je pozornost stranaca u Garibaldijevoj ulici]
[Štafetu su zajednički ispratlili članovi Društva Tito iz Ljublanje i Društva Titova Republika iz Rijeke]
[Štafetu su iz Umaga ponijeli Rade Ilić i Štefica SriĆa Žic]
[Scenografija pri odlaskiu štafete iz središta Umaga u Garibaldijevoj ulici]
[Rade Ilić dijelio je u Umagu simaptizertima i prolaznicima kalendar s Titovom slikom]
[Poneki su i zapljeskali Titovoj štafeti na umaškim ulicama]
[Polazak štafete iz Umaga imao je izdašnu pozornost medija]
[Neki prolaznici su i nazdravili štafeti s ponuđenim pićem]
[Znatiželju za događanje Titove štafete u središtu Umaga pokazli su i zapolsenici gradske Uprave]

UMAG – Drugarice i drugovi, ova štafeta daje toplinu srca svih generacija iz svih nacija nekadašnje Jugoslavije, pročitao je Roberto Degrassi okupljenima ispred caffea 'Tito' u umaškoj ulici Garibaldi odakle je krenula ovogodišnja štafeta put Beograda.

Ovogodišnje nošenje štafete, četvrti puta za redom iz Umaga, organizirali su članovi Društva Titova Republika iz Rijeke i članovi Društva J.B.Tito iz Ljubljane.

Štafeta ima ulogu jačanja bratstva i jedinstva između Hrvatske i Slovenije, rekla je Štefica Srića Žic članica Društva Titova Republika. Ne možemo biti dio Europe ako između nekadašnjih Republika Hrvatske i Slovenije nema bratstva i jedinstva.

Ovogodišnja štafeta, koja 'nosi' republičke grbove Hrvatske i Slovenije načinjena je u Laškom u Sloveniji gdje je i tijekom života Tita napravljeno nekoliko primjeraka. Ona nosi spomen na Tita, rekao je Zvonko Galuf iz Ljubljane član tamošnjeg društva J.B.Tito jednog od 10-tak koliko ih, kako je rekao ima u Sloveniji i koji okupljaju oko 4.000 članova.

Tijekom ovogodišnje svečanosti aveti prošlosti, polaska štafete iz središta Umaga koju je popratilo više simpatizera nego lani, u odnosu na prošlu godinu kada su automobil i štafeta bili gađani jajima, ovog puta nije bilo nikavih incidenata.

Kako je pojasnio Radoslav Ilić prvi nositelj štafete okupljenima i novinarima, i ove godine štafeta će proći Istrom do Rijeke a zatim dalje do Kumrovca odakle će biti prenesena do Kuće cvijeća u Beogradu gdje će biti predana članovima Društva Josip Broz Tito Srbije. (DM)

milan · Nezamjenjiv clan Član od: 07 Feb 2008 Komentari: 1710 Mjesto: Beograd

U razdoblju kolonijalne ekspanzije u drugoj polovini 19. vijeka, Francuska je zauzela Indokinu, što vijetnamski narod nije primio s oduševljenjem.

Borba za nacionalno oslobođenje odvijala se za cijelo vrijeme francuske kolonijalne vladavine, da bi vrhunac doživjela krajem Drugog svjetskog rata, kada je oslobodilački pokret nakon kapitulacije Japana prerastao u opštenarodni ustanak protiv kolonijalnih vlasti, poznat kao augustovska revolucija. U Hanoju je 2. septembra 1945. proglašena Demokratska Republika Vijetnam, a za predsjednika je proglašen Ho Ši Min (Ho Chi Minh).

To je izazvalo intervenciju kineskih snaga Kuomintanga u sjevernom, te britanskih i francuskih u južnom Vijetnamu. Da bi uništili novouspostavljenu državu Francuzi su od 1945. do 1954. vodili borbe protiv vijetnamske vojske. No, poslije poraza kod Dien Bien Phua 1954. godine Francuska je pristupila mirovnim pregovorima koji su okončani na konferenciji u Ženevi u julu 1954. Tada su zaraćene strane potpisale akt o prekidu vatre, a Francuska je priznala Demokratsku Republiku Vijetnam.

Anti-Jenki · Legenda Član od: 08 Jan 2009 Komentari: 264

Problem sa Titom je bio taj sto je predugo ziveo tj. sto nije umro na vreme.

Da je fino umro ko covek recimo tamo negde 1968 mi bi se fino raspali vec nakon slovenacke "cestovne afere" i "hrvatskog proljeca" dakle najkasnije do 1971.

Hrvatsku bi na primer vodili Savka i Mika Tripalo sto je, mora se priznati, ipak bolje od Tudjmana.

I ono najvaznije: ne bi izgubili toliko dragocenog vremena. Ma zamislite gde bi mi danas bili da smo se raspali te 1971 a ne dvadeset godina kasnije. Na konju, eto gde!

Pametni ljudi su uvek znali da ce se Jugoslavija kad-tad raspasti pogotovo sto su i vladajuci komunisti navodili vodu na tu vodenicu. Steta sto se zbog Titovog predugog zivota to nije desilo ranije i sto je propustena ta zlatna prilika pocetkom sedamdesetih...
_________________
General De Gaulle: "Mozete biti sigurni da ce Amerikanci pociniti sve moguce gluposti koje mozete da zamislite, plus jos i neke koje ne mozete da zamislite".

milan · Nezamjenjiv clan Član od: 07 Feb 2008 Komentari: 1710 Mjesto: Beograd

Ako je *uhiceno*..ubijeno prilikom operacije *Bugojno* izvestan broj ustasa, uz eksploziju bombe u bioskopu 20. oktobar u Beogradu, Hrkac, pa Rolovic...u Splitu, Sibeniku, Zadru, zaplenjeno 10.000 prefarbanih uniformi PTT u crno., itd hvala ti lepo na *boljoj* vlasti Savke i Tripala..

Anti-Jenki · Legenda Član od: 08 Jan 2009 Komentari: 264

Jos je samo falilo da na primer dugogodisnjeg predsednika Akcije socijaldemokrata Hrvatske Miku Tripala nazoves ustasom...
_________________
General De Gaulle: "Mozete biti sigurni da ce Amerikanci pociniti sve moguce gluposti koje mozete da zamislite, plus jos i neke koje ne mozete da zamislite".

Domene | Spletno gostovanje | Reseller gostovanje | EMAIL gostovanje SSL certifikati | Spletne aplikacije na klik | Brezplačna spletna stran (Website Builder) | WordPress gostovanje Spletne strani, brezplačna izdelava in namestitev | Poceni letalske karte | Letalske karte | Poceni hoteli

Domene | Spletno gostovanje | Reseller gostovanje | EMAIL gostovanje
SSL certifikati | Spletne aplikacije na klik | Brezplačna spletna stran (Website Builder) | WordPress gostovanje
Spletne strani, brezplačna izdelava in namestitev | Poceni letalske karte | Letalske karte | Poceni hoteli