 |
Klub SFRJ
Da se podsjetimo ili necem naucimo iz vremena SFRJ
|
| Vidi prethodnu temu :: Vidi sljedeću temu |
| Autor |
Poruka |
Anti-Jenki
Legenda
Član od: 08 Jan 2009
Komentari: 264
|
 Upisano: 18 Jul 2009 18:25 Naslov komentara: Raspad Jugoslavije |
 |
|
Protiv teorije neminovnosti
Da li je Jugoslavija morala da se raspadne?
Piše: Vuk Perišić
Jugoslavija? Neminovno se raspala? Neminovno će se obnoviti? Ni jedno ni drugo. Vrlo vjerojatno je – u čisto tehničkom smislu – nepotrebna. Zasigurno nepotrebna ukoliko njena obnova ne bi značila i spektakularan iskorak u zaštiti ljudskih prava (pozitivan tržišni i kulturološki učinak bio bi nesumnjiv ali je rješiv i na drugi način), ali jednako tako nepotreban je i opstanak ovih Sedam Država ako u podnošljivom i razumnom roku ne postanu velikodušno demokratske i ako s najdubljim gnušanjem ne prezru tragične okolnosti u kojima su nastale
Je li Sve Ono – dakle i Sve Ovo – bilo neminovno?
Neki zlonamjerni ljudi točno slute da nije, ali s olakšanjem se osvrnu oko sebe i vide da je ipak sve onako kako su htjeli da bude, dakle - da se dogodilo. Tok događaja im je prividno dao za pravo, iako nije ukazao ni na što drugo no na narav i opseg jedne zle namjere.
Čak i mnogi dobronamjerni ljudi tvrde da je ipak bilo neminovno. Sada kada nedvojbeno znamo da se doista dogodilo čini se tim više neminovno jer eto: dogodilo se. No, je li historijski tok toliko determiniran i nepromjenjiv da su pred njegovom realnošću svaki vrijednosni sud i svaka moralna zgranutost deplasirani podjednako kao što je deplasirana pobuna protiv zakona fizike? Daje li nam privid neminovnosti tragičnih događaja u Jugoslaviji krajem osamdesetih godina i u državama nasljednicama devedesetih godina pravo da se u ime inače potrebnog prihvaćanja stvarnosti odreknemo i moralne osude? Da li ćemo pristati na pokušaj nacionalista da neke istine pretvore u tabu ili ih krivotvore na sebi svojstven način? Da li ćemo pristati na njihove inverzne vrijednosti i šutjeti onako kao što se u malograđanskim obiteljima šuti o seksu? Nipošto. Upravo strahota svega što se dogodilo stvara potrebu i dužnost da se glasno i apodiktički kaže:
– Ne! Sve Ono nije bilo neminovno! Pa da je kojim slučajem i bilo, odvratno je i nedopustivo i zato se ni pod kojim uvjetima nije smjelo dogoditi. U ime civilizacije, u ime čovjeka i Kantovog kategoričkog imperativa! U ime Razuma.
Kad smo već kod Kanta, jedna od manje strašnih posljedica lanca događaja koji su započeli propašću demokratske Weimarske Republike jest da je njegov Königsberg postao Kalinjingrad, današnja eksklava Ruske Federacije na Baltiku.
Je li propast Weimarske Republike bila neminovna? Bila jest u trajnoj krizi, ali nemoralno je reći da je to neizbježno determiniralo njenu propast iz jednostavnog razloga jer bi takav sud značio da su bili neminovni i Drugi svjetski rat, Holokaust, pedeset milijuna nasilnih smrti i činjenica da se Kantov grob na koncu zatekao u Sovjetskom Savezu. Neka mi prognani i silovani građani Königsberga i vojnici Crvene Armije koji su poginuli pred Kalinjingradom oproste, ali u odnosu na Kantov besmrtni zahtjev da se politika ima pokloniti pred moralom, pitanje pripadnosti njegovog rodnog grada postaje drugorazredno.
Drugim riječima, ako je dolazak Hitlera na vlast i sve što je iz toga proizišlo možda i bilo neminovno, nemoralno je tvrditi da je bilo neminovno, ne samo zbog zvjezdanog neba i moralnog zakona nego zato što pedeset milijuna ljudi – da su bili u prilici govoriti o tome – ne bi pristalo na tvrdnju da je njihova nasilna smrt neminovna. Ne samo zato što im se živjelo. Ne samo zato što je svaka pojedinačna ljudska sudbina svetinja čije udobno trajanje ne smiju remetiti državnopravne i političke promjene, nego i zbog svih nas koji smo danas živi i ne želimo pristati na to da bismo zbog eventualnog stjecaja nekih budućih, a navodno neminovnih historijskih okolnosti, mogli završiti u nekom novom Auschwitzu ili u nekom novom Keratermu. Zbog nas koji ne pristajemo da nam historijske nepogode, a ponajmanje mahnita i zločinačka politika remeti svakodnevnicu i udobnost.
LAŽNA OBJAŠNJENJA: No, zašto se dakle tvrdi da je raspad Jugoslavije bio neminovan?Razmotrimo nasumce uobičajene teze, narative i mantre.
Omiljena nacionalistička mantra jest da je do raspada došlo zato što se sa Srbima ne može, ili zato što se s Hrvatima ne može, ili se ne može s Južnjacima, dakle ni sa Srbima ni s Hrvatima. To je ponajmanje zanimljiv narativ i nekada je bio vidljiv samo na zidovima javnih zahoda na kojima su se ispisivale intimističke pastoralne refleksije o salati i vrbi. Da je riječ o pitanjima utrobe, dakle visceralnom pitanju, dokazuju i grčevi koje u nekim ljudima izazivaju ćirilica i ekavica ili pak nazivlje mjeseca u kalendaru. O ljepoti različitosti tim ljudima je uzaludno govoriti jer u svojoj neizlječivosti ne žele pojmiti da je septembar u predvečerje rujan i da novembar zna biti neugodno studen.
[Photo: Stock]
Photo: Stock
Jugoslavija se raspala jer nikada nije bila demokratska, a da je bila demokratska odmah bi se raspala. Dakle, nemoguća je demokratska Jugoslavija? Možda i jest tako. No, ako su moguće demokratska Srbija i demokratska Hrvatska – onda je vjerojatno (bila) moguća i demokratska Jugoslavija, a jesu li moguće demokratska Srbija i demokratska Hrvatska to još ne znamo. To ćemo tek vidjeti ako budemo dovoljno strpljivi i u međuvremenu ne umremo od gađenja nad grobom Draže Mihailovića i nad koncertima Marka Perkovića ili od djelovanja obje akademije i oba društva književnika.
Stoljetna etnička mržnja primitivnih Balkanaca? To je rasistički narativ ciničnih diplomatskih kancelarija i nedoučenih televizijskih dopisnika, varijacija na temu Bismarckove dosjetke o Balkanu i pruskom grenadiru. Ni više ni manje nego baš stoljetna mržnja? Primjerice, u sedamnaestom stoljeću većina stanovnika Hrvatske ne samo da nije znala da postoji Srbija nego nije znala da postoji i Hrvatska. Francuski historičar Pierre Chaunu tvrdi da je tada u čitavoj Evropi bilo tek dvadeset tisuća pismenih ljudi. Ipak, Bismarck u posljednjoj konzekvenci nehotice nije bio u krivu. Ništa što su ideologija, politika i historija u stanju proizvesti u svojim najgorim i najboljim trenucima nije vrijedno jednog jedinog ljudskog života, nije vrijedno jedne jedine kapi krvi, znoja i suza. Osim kada to kaže veliki Sir Winston i kada je dakle riječ o antifašizmu, ali antifašizam je iznuda, nesretna nužda koju je fašizam nametnuo civilizaciji kada je branila goli opstanak, jer kako je 1947. rekao jedan od nürnberških sudaca: "Ono najgore što su nam nacisti učinili jest da su nas prisilili da ih ubijamo".
Raspad Jugoslavije je po nekima samo epizoda u velikom procesu raspadanja komunizma. Teza se podupire i primjerima Sovjetskog Saveza i Čehoslovačke. No, krajem osamdesetih godina komunista u Jugoslaviji više nije ni bilo, ako ne računamo Stipu Šuvara i ponekog umirovljenog zastavnika prve klase, a 1989. dozvoljeno je privatno vlasništvo i to ni više ni manje nego nad – da upotrijebimo marksističku frazu – sredstvima za proizvodnju. Ako sami komunisti vele da je socijalizam per definitionem sustav u kojem su sredstva za proizvodnju u društvenom, nipošto privatnom vlasništvu i ako tu definiciju uzmemo kao mjerodavnu – a nemamo razloga sumnjati da su komunisti mjerodavni za ta pitanja – tada se moramo sjetiti da je 1989. stupanjem na snagu Zakona o poduzećima koji je dozvolio neograničeno osnivanje privatnih društava kapitala, Jugoslavija prestala biti socijalistička zemlja. Uostalom, nevoljko ili ne, uprkos Titovim ambivalencijama, pa čak i uprkos Golom Otoku, Jugoslavija je u periodu od 1948. do 1956. nanijela historijski iznimno značajan poraz staljinizmu. Nehotice i samom komunizmu.
Nestanak blokova i vanjski faktor? Nikad u svojoj povijesti Jugoslavija nije bila u tako povoljnoj vanjsko-političkoj situaciji kao 1990. i nikada u svijetu i Evropi nije imala više prijatelja, a desetljećima je stjecajem raznih faktora bila diplomatska i prilično mirotvorna velesila, doista nesrazmjerno u odnosu na svoje objektivne potencijale. Istina je da je sovjetska prijetnja bila kohezivni faktor, ali njezin prestanak nije nužno morao dovesti do razlaza. Prestanak sovjetske prijetnje nije izazvao raspad vrlo heterogenog saveza kakav je NATO. Mantra o njemačkoj ulozi u razbijanju Jugoslavije bila je jeftin propagandni trik koji je trebao poput strašila izazvati asocijacije na Drugi svjetski rat. Usput rečeno, Njemačka nije preuranjeno priznala Hrvatsku i Sloveniju nego fatalno prekasno, posebno u slučaju Hrvatske koja je nakon proglašenja samostalnosti pa do januara 1992. trajala u međunarodno-pravnom vakuumu, a u Zagrebu nije bilo zapadnih ambasadora koji bi Tuđmana stavljali u red i pokušavali mu objasniti da su ljudska prava važnija od nacionalističkih vizija koje su u devetnaestom stoljeću opsjedale provincijalne advokate i pjesnike. Pandan tvrdnji da je Njemačka rasturila Jugoslaviju je fikcija o "versailleskoj" Jugoslaviji koju su poslije Prvog svjetskog rata stvorile velike sile "radi svojih interesa". (Velike sile inače u pravilu brinu o interesima dobrovoljnih vatrogasnih društava). Teza je i kronološki netočna jer se Prvodecembarski akt zbio 1918, a ugovor u Versaillesu potpisan je u junu 1919. Uz to, teza zanemaruje tadašnje nepodnošljivo neprijateljstvo Italije, skepsu Britanije i vrlo suzdržanu podršku Francuske. Podrška predsjednika Wilsona bila je samo deklarativna i brzo se ugasila zbog američkog izolacionizma.
[Photo: Stock]
Photo: Stock
Obje su se Jugoslavije raspale u krvavom ratu, dakle Jugoslavija samim svojim postojanjem izaziva rat prije ili kasnije, pa je zato treba izbjegavati. Ponavljanje ove teze je uvredljivo i dosadno prkošenje činjenicama. Kraljevinu je porazio njemački Wehrmacht s istom lakoćom kojom je porazio jednonacionalnu Poljsku i velesilu Francusku, a malo je nedostajalo da umaršira u Moskvu i Staljingrad, ili da se iskrca na Otok, uhapsi Sir Winstona, liši ga cigara i otpremi u Buchenwald. (Za što je već postojao spreman tim esesovaca). Ustaško djelovanje u Aprilskom ratu bilo je marginalno, ali su ga kasnije preuveličavali i u Zagrebu i u Beogradu, svako iz svojih razloga. Ne samo da se 1941. Jugoslavija nije pravno valjano raspala (aneksije, okupacije i tvorevine privremeno nastale na njenom tlu bile su ilegalne, osim što su bile kanibalske) već je iz Drugog svjetskog rata izišla kao zemlja čiji je ratni doprinos antifašističkoj pobjedi bio veći od doprinosa Francuske. Druga pak Jugoslavija već je bila politički demontirana kada je 1991. počeo rat, a njena ustavno-pravna demontaža počela je još 1989. državnim udarima u Novom Sadu i Titogradu. Milošević, Tuđman, Kučan i Kadijević uložili su velike i bezobzirne napore da svoju politiku prikažu smislenom u odnosu na integralizam ustavnopravno nemoćnog, ali ljekovito razumnog Ante Markovića. Osim integriranja jednog velikog, zanimljivog i kompatibilnog kulturnog i privrednog tržišta temeljni smisao Jugoslavije bio je da bude Leviathan, kako je Hobbes nazvao organiziranu silu koja onemogućava sukobe među – smatrao je – imanentno zlim ljudskim bićima. Jugoslavija je dakle bila Leviathan koji je sprječavao nacionalističke sukobe i ratove i zato je njen raspad bio preduvjet a ne posljedica rata. Zabuni je doduše doprineo historijski presedan da se jugoslavenska vojska praktično od 1990. nalazila u stanju oružane pobune protiv vlastite države. Vukovar nije razorila Jugoslavija niti ukleti usud Jugoslavije. On je razoren zato što Jugoslavije više nije bilo. Otklonimo i ovu zabunu: Hobbes nije bio zlokobni mizantrop nego otac liberalne demokracije. Kao iznimno loše i nesavršeno društveno uređenje, ali ponajbolje u odnosu na ostale, liberalna demokracija utemeljena je na Hobbesovom antropološkom pesimizmu, što je pristojan izraz za osnovanu pretpostavku da su ljudi uglavnom gola govna. Samo zato se višepartijski izbori provode svake četiri godine u uvjetima trodiobe vlasti, stroge zakonitosti i slobode govora. Zato postoje i krivični zakonici koji osim krivolova zabranjuju svastiku i previsoko pružanje desne ruke.
Slične su i mantre o velikosrpskom hegemonizmu i hrvatskoj izdaji. Prva Jugoslavija bila je nesumnjivo pod dominacijom srbijanskih političkih, dinastičkih i vojnih krugova i ta je dominacija bila ponekad nepodnošljiva, a najčešće slaboumna, ali nije izazvala propast Kraljevine, kao što je Radićev pokret nikada nije ozbiljno ugrozio niti je imao ambiciju da je fatalno ugrozi. Uostalom, sporazum Cvetković-Maček otvorio je put prema federalizaciji države. U Drugoj Jugoslaviji hegemonizma ove ili one vrste bilo nije, osim ako apsolutnu vlast anacionalnih komunista kakvi su bili Broz, Kardelj, Ranković i Đilas, ne nazovemo hegemonijom. Kada je Četvorka počela da se osipa i kada je iz raznih razloga sišla sa scene, Jugoslavijom su nakon 1980. dogovorno vladale republike i pokrajine. Značaj nesrazmjerne zastupljenosti Srba u vojsci i policiji je preuveličan jer sve do 1987. nije postojao organizirani velikosrpski centar otkud bi se vukli konci zavjere. Čak ni Milošević nije imao hegemonističkih ambicija. Sa zadovoljstvom je otjerao Sloveniju i nije imao ništa protiv samostalne Tuđmanove Hrvatske osim što je htio da je umanji ili joj vrati kusur preostao od podjele Bosne. Bio je separatist koji je u odvajanju Srbije od Jugoslavije htio zgrabiti što više teritorija, a njegova projugoslavenska retorika bila je toliko providno lažna da u ovom kontekstu i ne zaslužuje osvrt. Navodno izdajnička Hrvatska bila je intelektualni Pijemont jugoslavenstva. Ako postoje ljudi u Zagrebu i Beogradu kojima je od ove teze upravo pozlilo, a postoje, njihova mučnina ne može umanjiti značaj Strossmayera, Račkog, Matoša, Supila, Trumbića, Krleže i mnogih drugih, a čak su i nerijetka razočaranja hrvatskih Jugoslavena ostala u svojem biću integralistička i demokratska.
Trajna ustavna kriza? Točno je da ni jedan jugoslavenski ustav nije bio nimalo uzoran pravni spomenik. I normativno i u primjeni svi su ustavi bili odraz političkih volja koje su bile savršeno nezainteresirane za demokraciju i ljudska prava (što je jedino relevantno ustavno pitanje) i radije su se opsjedale ovlastima kralja ili samoupravljanjem. Neka federalistička rješenja ustava iz 1974. čak i nisu bila loša, ali je položaj pokrajina doista bilo nelogičan. Ta se anomalija mogla razriješiti demokratski i racionalno, no presudila je tehnika državnog udara.
Neriješeno nacionalno pitanje? To je točno. U Jugoslaviji nacionalno pitanje nije bilo riješeno iz jednostavnog razloga što je nacionalno pitanje kao takvo, u Jugoslaviji ili bilo gdje, nerješivo ako se promatra izvan demokratskih principa u okviru kojih građanin ima pravo na nošenje narodne nošnje, pjevanje narodnih pjesama (ako nisu uvredljive), njegovanje narodnih običaja (ako nisu nasilni), iskazivanje zaljubljenosti u svoju naciju (ako ne mrzi neku drugu naciju) i vijanje svoje zastave (ukoliko se na njoj ne nalaze svastika, fascio littorio, slovo U ili četnička lubanja). Ništa izvan principa slobode koja je ograničena slobodom drugoga da na pristojan i učtiv način bude i nacionalan, kad mu se to već toliko sviđa. Pravo na korištenje svoga jezika i pravo da se taj jezik naziva kako god se poželi ljudsko je pravo koje nadilazi nacionalna prava, jer pravo na jezik je pravo na slobodnu misao nesputanu pitanjem tvorbe futura ili refleksa jata. Nacionalno pitanje samo je sporedan segment građanskih prava, a za njih obje Jugoslavije nisu pokazale pretjeran interes i to iz razloga koji izlaze iz nacionalnog ili nacionalističkog konteksta. Još manji interes za ljudska prava pokazale su države nasljednice, štoviše pokazale su u svakoj prilici i u svakom smislu violentan prezir prema njima: ne samo da tako nisu riješile nacionalno pitanje nego su ga dovele u stanje bolne nerazmrsivosti.
Neuspjeh u stvaranju jugoslavenske nacije? To je bio najveći uspjeh Jugoslavije s nesagledivim demokratskim potencijalom. Biti Jugoslavenom nikada (osim u slučaju marginalne predratne Orjune) nije bio nacionalni nego građanski i internacionalistički, štoviše anacionalni izbor. Utemeljenje države na nacionalnom principu otvara trajan potencijal za apartheid ako ne i nešto puno gore, jer dokle god u nacionalnoj državi postoji i jedan jedini građanin koji nije pripadnik državne nacije, njemu prijeti opasnost da postane građanin drugog reda, da postane podanik, da izgubi pravni subjektivitet, da mu oduzmu automobil, telefon i radioaparat. Tako se to radilo tridesetih godina u skladu s tadašnjim stupnjem tehnološkog razvitka. Nakon toga bi uslijedio uobičajeni postupak. Već sama mogućnost da tom građaninu netko tobože ili malo morgen jamči građanska prava dovoljno govori o nedemokratskoj naravi, odnosno moralnoj nakaznosti ideje nacionalne države i državne nacije.
Teorija potkradanja? Hrvatske devize koje su oteli Ineks, Geneks i pruga Beograd-Bar. Unesrećena Slovenija. Iscrpljena Trepča. Opljačkana Srbija... U uvjetima socijalističke privrede, nepostojanja stimulativne fiskalne politike i slobode trgovačkih društava da sama raspolažu svojim novcem bilo je doista neminovno da se svi osjećaju prevareni. Jednom bi netko trebao sine ira et studio napisati historiju jugoslavenske ekonomije u svjetlu sveopćeg nacionalističkog zapomaganja nad pljačkom. Nekako slutim da su sve federalne jedinice imale podjednake koristi, nadasve od industrijalizacije i urbanizacije koje su bile epohalan modernizacijski iskorak neizvediv u bilo kojim drugim državnopravnim uvjetima.
Jugoslavija je umjetna tvorevina? Svakako da jest. Kao i svaka, bilo koja država. Kada pak država samu sebe želi prikazati kao nešto što se temelji na tako idiličnim prirodnim pojavama kao što su krv i tlo – tek tada zaslužuje da nestane.
Vjerski faktor? Ni slučajno. Sve ovdašnje konfesije propovijedaju da je Bog jedan i da su svi ljudi Božji stvorovi. Mnogi ogavni klerikalni ispadi – osim što bili bogohulni i nimalo transcendentno tankoćutni – bili su samo operativni segment ratne propagande, ali to ne spada u ovaj kontekst. Klerikalni nacionalizam je oblik hereze i bezbožništva i nije ništa drugo no interni eklezijastički, čak ne i teološki problem.
Bratstvo i jedinstvo bilo je lažno? Možda. Vjerojatno. Svejedno. Nebitno. Jednako kao što je lažno poštenje onih koji ne kradu i ne ubijaju jer znaju da je to zabranjeno krivičnim zakonom. Ne zanima me istinoljubivost koja se užasava licemjernog bratstva i jedinstva tako da izazove rat svih protiv sviju od kojega bi se prepao i duhoviti cinik kakav je bio Thomas Hobbes.
Civilizacijski i kulturološki inkompatibilitet? To je rasistička glupost. U to spadaju i dosadne mantre o tisućgodišnjoj kulturi i zlatnom escajgu na dvoru Nemanjića. Postojala je razlika u materijalnoj civilizaciji između različitih dijelova zemlje, ali njena razdjelnica nije bila etnička nego je – kao i u Italiji – razdvajala sjever i jug. A sve da su kulturološke razlike i bile spektakularno velike, utoliko bolje: prožimanje tih razlika je poželjno i edukativno i osim svega jedan je od temeljnih principa opstanka modernog svijeta.
[Photo: Stock]
Photo: Stock
Raspad je bio neminovan, ali ne i rat. Netočno. Rat je poslužio da opravda već dovršeni raspad, jer bi se u suprotnom, bez razaranja gradova, ubijanja i mržnje netko mogao logično zapitati je li razlaz baš toliko nužan? Osnovna razlika između čehoslovačkog i jugoslavenskog slučaja jest u tome da su Prag i Bratislava u jednom trenutku pomislili da bi uspostava dvije države mogla biti korisna i razumna. Uostalom, Češka i Slovačka imaju izvrsne odnose, a ovdje su se raspad i rat dogodili samo zato da više nitko nikad ni sa kim nema nikakve odnose.
DA LI JE NACIONALIZAM NEMINOVAN: Time nismo iscrpli narative Teorije Neminovnosti, ali postoji puno zanimljivije pitanje. Je li nacionalizam – kao nesumnjivi uzrok raspada ovog jezičnog, kulturnog i privrednog prostora – neminovan? Da ga njeguju ljudi s poremećenim osjećajem vlastitog identiteta koji se izvan gomile osjećaju uplašeno i da ga njeguju netalentirani pisci i psihopatski ubojice, riječju: ološ, opće je poznato. Da svaki nacionalizam vodi u totalni moralni, intelektualni i materijalni bankrot više je nego očito. Da je neminovno suprotstavljen demokraciji, ljudskim pravima i slobodama proizlazi iz samog njegovog bića koje je, umjesto da je slijepo za boje, slijepo za čovjeka. Da su mu – kako su ga nacionalisti nekad nazivali – plutokratski kapitalizam i slobodno tržište novca, robe i radne snage smrtni neprijatelji sasvim je logično. Da ima dijabolično zamršen, intiman odnos s komunizmom, pokazalo je iskustvo. Da uveseljava prosti puk na stadionima i trgovima, kao i bilo kakav drugi ili sličan kretenizam koji se obrtimice nudi stadionima i trgovima, nije iznenađujuće. Da ga uopće ne zbunjuje i ne ometa činjenica da se temelji na apstrakciji i na izmišljotini o navodnom identitetu kolektiviteta i jezičnih zajednica – znak je za uzbunu. Da je razbio jednu državu i na njenom području stvorio sedam država, najmanje je važno. Da je u osvit trećeg milenija i ujedinjenja Evrope, eterom i štampom širio mržnju, bacao knjige u smeće, upadao u stanove, psovao, ponižavao, ubijao i raseljavao ljude bio je nedopustivi zločin.
Da mu treba stati na kraj nije samo moralni imperativ nego preduvjet za opstanak civilizacije. Pa sve da je i neminovan. Nebitno. I ubijanje, krađa, klevetanje, vrijeđanje, tučnjava, trgovina drogom i prebrza vožnja su zabranjeni iako su neminovni.
Onoga dana ako i kada – ako ikada – Hrvatska i Srbija postanu demokratske države nacionalizam će se vratiti u kolodvorske zahode i na tajnovite soareje književnih namćora. I više se neće govoriti da su raspad i rat bili neminovni nego strahotni i tragično suvišni. Ako dakle Hrvatska i Srbija postanu demokratske države, nestat će prijetnja Bosni i Hercegovini koja će omogućiti i njenu denacifikaciju. Ali siguran znak konačne normalizacije života bit će početak pregovora o Uniji. E to je neminovno ako ikada u ovih sedam država pobjede demokracija, vladavina prava, neprikosnovenost čovjeka i građanina, sloboda govora, pristojnost i dobar ukus.
[Photo: Stock]
Photo: Stock
Pa ako se Unija i ne stvori jer će demokratske vlade i demokratske javnosti južnoevropske Sedmorice zaključiti da to nije potrebno ili nije praktično – savršeno je nebitno, ali pod uvjetom da među njima carinske, monetarne i ribolovne granice sasvim mekane, da ljudi putuju i trguju, voze se samovozom sa zagrebačkim registracijama usred Kruševca, u Imotskom naručuju kiselu vodu, na Korčuli se raspituju za zejtin od maslina, bez ikakve nervoze i bez policijske pratnje idu na izlet u Visoke Dečane, a intelektualna znatiželja ih navodi na učenje slovenskog ili albanskog jezika. Zvuči drsko i lascivno? Na žalost ne. To je samo normalno. To je jedan zapravo nezanimljivi elementarni minimum za prestanak ovog predugog, kriminalnog, autističnog, provincijalnog, zamorno neukusnog i nimalo nužnog i neminovnog interregnuma koji je započeo s prvom nekažnjenom psovkom, s prvom nekažnjenom pjesmom o salati ili vrbi, s prvim bezakonjem i prvim ubojstvima, a od tada historijski sat kao u noćnoj mőri ide unatrag. Iako Dow i Nasdaq trepere kao busola u magnetnoj oluji i iako zato neki dobronamjerni (kao i uvijek kada je burza u nevoljama) ponovo čitaju Marxa, a zlonamjerni se vraćaju Protokolima sionskih mudraca kao omiljenoj lektiri, stvari ne stoje tako strašno kao što se čini nama čiji historijski sat možda više i nema kazaljke i čija je banalna težnja za normalnim unakažena je do utopije. Naime, u kolijevci demokracije za predsjednika je izabran pripadnik manjinske rase, a ledeni užas prošao je kroz moždinu naših nacionalista jer im je time historija poručila da bi jednom predsjednik Hrvatske mogao biti Srbin, a predsjednik Srbije Albanac. (Iz Preševa. Mogućnost da bude iz Peći je prokockana).
Jugoslavija? Neminovno se raspala? Neminovno će se obnoviti? Ni jedno ni drugo. Vrlo vjerojatno je – u čisto tehničkom smislu – nepotrebna. Zasigurno nepotrebna ukoliko njena obnova ne bi značila i spektakularan iskorak u zaštiti ljudskih prava (pozitivan tržišni i kulturološki učinak bio bi nesumnjiv ali je rješiv i na drugi način), ali jednako tako nepotreban je i opstanak ovih Sedam Država ako u podnošljivom i razumnom roku ne postanu velikodušno demokratske i ako s najdubljim gnušanjem ne prezru tragične okolnosti u kojima su nastale. Država je najopasniji oblik organiziranog kriminala ako nije sluškinja građaninu i sumnjičava prema sebi samoj, ali ako jamči slobodu spaljivanja vlastite zastave, zabranjuje i kažnjava spaljivanje tuđe zastave, omogućuje javno navijanje protiv vlastite nogometne reprezentacije, štiti manjine svih vrsta, zabranjuje i kažnjava govor mržnje, razrezuje minimalne poreze i užasava se same pomisli da bi u restoranima zabranila pušenje – tada nije bitno kako se zove, je li velika, je li mala, obuhvaća li ovu ili onu čuku, zaljev, visoravan ili strateški pravac. Tada je samo podnošljiva. |
|
| Na vrh |
|
 |
Anti-Jenki
Legenda
Član od: 08 Jan 2009
Komentari: 264
|
| Upisano: 20 Jul 2009 12:11 Naslov komentara: |
|
|
Nazalost, raspad Jugoslavije je najverovatnije bio neminovan. Sa jedne strane imali smo Srbe koji su zeleli da stanje vrate na ono od pre 1974, sa druge strane Slovence koji su nedugo nakon Titove smrti poceli da kuju planove o samostalnoj dezeli a sa trece Hrvate i njihov "tisucljetni san". Nema te asimetricne federacije ili labave konfederacije koja je mogla da ubedi Slovence i Hrvate da se odreknu svog cilja da budu "svoji na svome" kao sto nema te "decentralizacije" koja je mogla da ubedi Srbe da se ne radi o nekakvom "prikrivenom separatizmu".
Dakle situacija je tokom postojanja druge Jugoslavije manje-vise bila ovakva: Slovenci i Hrvati su stalno i neprekidno, nekad s pravom a nekad ne, insistirali na decentralizaciji i bili su glavni promotori unosenja konfederalnih elemenata u jugoslovenski federalizam. Razloga za ovakvo ponasanje ima dosta, od onih krajnje ekonomskih (cinjenica je da su i Slovenija i Hrvatske bile razvijenije od ostalih jugo-republika pa su logicno tezile i vecoj ekonomskoj samostalnosti a narocito vecoj kontroli novca), do onih krajnje politickih (zelja za sto je moguce cvrscim uoblicavanjem nacionalnih republika ). Sa druge strane Srbi su unosenje konfederalnih elemenata uglavnom docekivali na noz smatrajuci da oni "slabe saveznu drzavu i dovode do nepotrebnih blokada saveznih institucija" i jacaju "separatisticke tendencije". Ne treba zaboraviti ni cinjenicu da je Srbima narocito smetala konfederalizacija same Srbije koja je objektivno posmatrano bila prepuna nelogicnosti i kontradikcija.
Bile su to dve dakle nepomirljive opcije a otvoreni sukob zataskavan je snagom Titovog autoriteta koji je pocetkom sedamdesetih stao na stranu konfederalista cime se, cini se, za sva vremena zamerio Srbima.
Nakon Titove smrti sukob se naravno pojacao s tom razlikom sto nije bilo velikog vodje da smiruje strasti i kaznjava neposlusne. Pravo je cudo sto se SFRJ nije raspala par godina nakon tog sudbonosnog 4.maja 1980 a uzroke verovatno treba traziti u inerciji partijskog aparata, jos uvek snaznom uticaju "NOB generacije" i poslovicnoj balkanskoj lenjosti. No iluzorno je bilo ocekivati da kad-tad nece doci do sukoba dve opcije pogotovo sto su Srbi postajali sve sumnjicaviji prema "asimetricno federalnim i konfederalnim modelima" smatrajuci da su oni samo nacin kako da Slovenija i Hrvatska dobiju na vremenu i sto bezbolnije izadju iz zajednicke drzave kao i zato sto su i Slovenci i Hrvati sve otvorenije izrazavali zelju da se "razdruze" sa ostalim narodima jugo-federacije a narocito sa Srbima.
E sad, neko ce reci da je trebalo probati sa asimetricnom federacijom ili konfederacijom i verovatno ce biti u pravu ali ipak ne treba biti naivan pa verovati da bi tamo nekakva konfederalna zajednica jugoslovenskih republika ubedila Slovence da se odreknu ideje o potpuno nezavisnoj "dezeli" ili Hrvate da se odreknu "tisucljetnog sna". Ti narodi su zeleli nezaviznost a jos vise od toga su zeleli da se "razdruze" sa ostalim Juznim Slovenima i nije bilo te sile koja je to mogla da spreci. I ne treba biti naivan pa verovati da bi nekakva konfederacija pa uz to jos i labava ubedila Srbe da krajnji cilj Slovenaca i Hrvata nije otcepljenje i da se protiv toga ne treba boriti "jacanjem zajednickih institucija". Dakle cak i da je doslo do stvaranja te konfederacije stari problemi bi ostali i ona bi se verovatno nedugo nakon svog osnivanja i raspala.
E dobro, desilo se to sto se desilo i pitanje je sta sad? Da se nekim cudom danas-sutra organizuje referendum o obnovi Jugoslavije ja bi licno bio medju najvecim protivnicima te ideje. Jednostavno nakon dva pokusaja i dva krvava medjuetnicka rata, nakon svih medjusobnih optuzivanja za eksploataciju, hegemoniju, zivot na tudjoj grbaci, nakon svih preseravanja sa "kulturom" i "junastvom" smatram da bi zaista bio zlocin obnoviti nekakvu zajednicku juznoslovensku drzavu. Ali to ne znaci da juznoslovenski narodi ne treba da saradjuju medjusobno. Naprotiv, sto jaca ekonomska, politicka i kulturna saradnja moze samo da im donese koristi. Naravno za razliku od vremena "zajednicke drzave" sva ta saradnja treba da bude zasnovana pre svega na interesima (prevashodno ekonomskim ali i geopolitickim) i sto ti interesi budu podudarniji to ce i saradnja biti jaca a medjunacionalne napetosti slabije.
PS. Naravno ne smemo zanemariti ni uticaj Zapada i njegovih obavestajnih sluzbi kao ni zidovskog lobija koji su decenijama predano radili na razbijanju Jugoslavije i koji su nase neosporne unutrasnje razlike i te kako znali da iskoriste... |
|
| Na vrh |
|
|
Vuk
Administrator foruma
Član od: 23 Dec 2007
Komentari: 1528
|
| Upisano: 21 Jul 2009 11:39 Naslov komentara: |
|
|
| Citat: |
| PS. Naravno ne smemo zanemariti ni uticaj Zapada i njegovih obavestajnih sluzbi kao ni zidovskog lobija koji su decenijama predano radili na razbijanju Jugoslavije i koji su nase neosporne unutrasnje razlike i te kako znali da iskoriste... |
Ja sam misljenja d aje zapad ipak najveci krivac jer je cijelo vrijeme postojanja SFRJ kovao plan kakop da nas rasture.
_________________
"Hej, hej Jugosloveni, bračo rođena,
vratite se kući, samo jedna je Jugoslavija.."
www.vuksfrj.se |
|
| Na vrh |
|
|
Anti-Jenki
Legenda
Član od: 08 Jan 2009
Komentari: 264
|
| Upisano: 21 Jul 2009 12:31 Naslov komentara: |
|
|
Zapad je nesumnjivo ogromni krivac za raspad SFRJ. Zapadnim silama i zidovskom lobiju Jugoslavija je smetala zbog mnogo toga ali dva glavna razloga bila su nesvrstanost (i cinjenica da je Jugoslavija bila lider tog pokreta) i vojno-ekonomska saradnja sa arapskim zemljama i organizacijama ukljucujuci i "problematicne" Libiju i PLO.
Zbog ta dva "smrtna greha" zapadne obavestajne sluzbe i zidovski lobi decenijama su radili Jugoslaviji i Jugoslovenima o glavi.
No, ne treba sada biti neposten pa reci da sva krivica lezi na Zapadu i zidovskom lobiju. Taman posla. Da smo mi recimo bili slozni i jedinstveni nista nam ne bi mogli. Ali mi smo bili mi (neslozni, nejedinstveni i uvek oko necega zavadjeni) sto je spoljni neprijatelj i te kako znao da iskoristi. Zakljucak: jesu nam oni radili o glavi ali da smo im i mi pomogli, jesmo... |
|
| Na vrh |
|
|
Lolek i Bolek
Patriota
Član od: 05 Feb 2009
Komentari: 471
|
| Upisano: 21 Jul 2009 18:16 Naslov komentara: Raspad države-uzroci i krivci |
|
|
Sjetih se ovom prigodom rečenice Biljane Plavšić da su svi imali želju da rasture SFRJ  i svidjelo se to nama ili ne  to je nažalost  istina. 
"Neprijatelj nikad ne spava" 
"Jugoslavija je trn u oku mnogima" 
Za te rečenice su mnogi mislili(pa i ja  ) da su pretjerane i shizofrene,no vrijeme je pokazalo da nisu bile.
Čim su Titovove NEPOTKUPLJIVE  generacije koje su stvarale tu državu otišle u "mirovinu",a došla njihova djeca koja su sve dobila na gotovs(a htjela,kao i raja,budimo iskreni
 više ponukana raznim Dinastijama i Dalasima kojima im je zapad mahao preko malih  a )raspad se je nazirao da je čak i Kardelj pred smrt rekao da je Jugoslavija samo tranzitna država,a mnogi analitičari su se čudili kako Tito nas ovakve kakvi smo(zahebane ) drži zajedno i da kad on umre da će se Srbi i Hrvati "pohvatat"  i da Juge više neće biti što je i Stari prognozirao 
Kome  je smetala SFRJ-mnogima
Zapadu zbog samoupravljanja i nesvrstanih koje je smetalo njihov kapitalistički i imperijalistički sistem pa su zato "kupili"  većinu naših političara koji su tako prodali i izdali narod  i instalirali svoje ljude školovane na Zapadu na rukovodeća mjesta u vojsci i partiji koja su trebala posvađati i izmanipulirati narod što dugo nije trebalo kod "kulturnih"(čitaj licemjernih ) Hrvata i junačkih(čitaj ponosnih Srba )
Tu su i Albanci koje kako vidimo sada na ruševinama Jugoslavije,uz podršku zapada prave albanske državice,dok se nekim narodima ne da ni jedna (Baski,Kurdi)
Naravno,tu su i današnji tajkuni(kapitalisti-buržuji ) koji preko tuđih leđa i na tuđoj grbači kupe materijalne vrijednosti:jahte,vile,auta,nakit,novac,dionice...a vole sebe nazivati "kršćanima"
Kažu da je SFRJ kao i ostale komunističke i socijalističke zemlje da su bile diktature
Ruku na srce  jesu,a kako drugačije spriječiti "čobane"(kapitaliste i manipulatore te strance)da ekonomski i moralno i tjelesno i društveno i umno iskorištavaju "ovce"(naivne i lako izmanipulirane građane),zato im je i smetala JNA kao garant opstanka samoupravljanja i nesvrstanih  no,nažalost,u kritičnim trenucima za državu kad je trebalo obraniti Titove principe u koje su se zakljinali i od kojih su bili jako dobro plaćeni ,vojna vrhuška se je počela ponašati nacionalno,a ne jugoslavenski,umjesto da su napravili vojni puč i pohapsili SVE političare(koji su ih poslije kad su obavili posao za njih,izručili Haagu ) od Vardara pa d Triglava za izdaju zemlje,oni okrenuli cijevi protiv naroda,dozvolili su ološu u vojne strukture i da iskompromitira ime JNA.
Dobro je rekao NEZAVISNI ekonomski analitičar Slavko Kulić iz Hrvatske za političare(bivše "komuniste,a sadašnje demokrate",iste face oportunističke ljigave i licemjerne ) istočne Evrope da oni nisu pregovarači sa Zapadom nego njihovi izvođači (radova) za utapanje bogatstava istočne Evrope u nezasitnu zapadnu u ime Zapada,a za svoj račun
_________________
KIM JONG IL:"AKO SMO JAKI UVEK ćEMO BITI U PRAVU,AKO SMO SLABI UVEK ćE NAS PROGLAšAVATI ZA KRIVCE!" |
|
| Na vrh |
|
|
Lolek i Bolek
Patriota
Član od: 05 Feb 2009
Komentari: 471
|
| Upisano: 22 Jul 2009 12:12 Naslov komentara: Anti-Jenkiju |
|
|
| Anti-Jenki (citat): |
Bile su to dve dakle nepomirljive opcije a otvoreni sukob zataskavan je snagom Titovog autoriteta koji je pocetkom sedamdesetih stao na stranu konfederalista cime se,cini se za sva vremena zamerio Srbima.
E dobro,desilo se to sto se desilo i pitanje je sta sad?
Da se nekim cudom danas-sutra organizuje referendum o obnovi Jugoslavije ja bi licno bio medju najvecim protivnicima te ideje.
Jednostavno nakon dva pokusaja i dva krvava medjuetnicka rata,nakon svih medjusobnih optuzivanja za eksploataciju,hegemoniju,zivot na tudjoj grbaci,nakon svih preseravanja sa "kulturom" i "junastvom"smatram da bi zaista bio zlocin obnoviti nekakvu zajednicku juznoslovensku drzavu. |
Milan često ističe da je su famozni Ustav iz 1974.potpisali Mika Špiljak i Kiro Gligorov,a ne Tito.
Uostalom,Tito je već bio star i umoran tada tako da se ne može sve njemu pripisivat ,čovjek je imao najbolje namjere  spojiti hrvatsku kulturu i srpsko junaštvo u jugoslavensku snagu ,ali što se može kad s balkanski političari licemjeri ,a balkanski narodi stoka sitnog zuba
| Anti-Jenki (citat): |
| Slovenci su najinteligentniji i najpraktičniji južnoslavenski narod,mada ne i najsimpatičniji |
Da,za ulogu najsimpatičnijih Balkanaca "mrtvu trku" vode Bosanci i Dalmatinci
Slovenac Tito je držao licemjerne i ljigave Hrvate te umišljene i (pre)ponosne Srbe ,a bahate i divlje i jedne i druge na okupu i to im je bilo u zajedničkom interesu i jednima i drugima
I vrijeme pokazuje i pokazat će još više kako je i Krleža prognozirao da će isprva svi popljuvat  Tita i SFRJ,a kasnije žalit za njom.
Hrvati su imali pravo se žalit na odnos prema njima u Jugi,neprestano "trljanje nosom" Srba da su oni čistili staje Bečanima(bečki konjušari) dok su oni Srbi jeli zlatnim kašikama na Dušanovom dvoru,protežiranje zapošljavanja Srba u svim državnim službama i vojsci na položajima,podbadanje za hrvatstvo(Jelačić je bio uklonjen sa trga u Zagrebu,dok konjanik nije,u Srbiji je postojala tvornica Srbijanka,dok u Hrvatskoj nisi naglas mogao reći da si Hrvat),zatvaranja za isticano hrvatstvo,prebacivanje za Jasenovac ko da svu svi ustaše bili... itd. opravdano je razgnjevilo mnoge Hrvate i oni su samo čekali priliku za osvetu i dočekali je 1990-ih.
20-ak godina poslije,Slovenija je daleko više razvijena i prosperitetna  država od Hrvatske,a bile su na istoj razini 1989(rat nije kriv jer je pravi rat bio u BiH,a ne u HR) dok je Hrvatska pred bankrotom a nema više:Srba,Jugoslavena,komunista,Tita da budu "krivci"
Zašto je tomu tako
Zato što su skromni i samozatajni Slovenci istinski patriote i da su zaslužili da imaju svoju državu  ,a Hrvati su lažljive i gnjusne sociopate koji gledaju samo kako zahebati i iskorisiti bližnjega svoga(a glume,vrlo vješto neke "rodoljube" ),a uvući se strancu bogatom,pa makar bio i mrski Srbin u guzicu samo zato što ima para zato što je tim "katolicima" novac smisao života i mjerilo uspjeha kao i kod njihovih ljubimaca Amerikanaca i Židova i zato nisu zaslužili da imaju svoju državu(dok npr.Albanci koji se zajedno drže kao čopor vukova jesu,a glupi i prokleti Hrvati likuju što su Srbi izgubili Kosovo i misle da su im Albanci "prijatelji",a napravit će im isto kad i oni "dođu na red".
Slovenci nisu svoj ni bankarski sektor,pa niti ostalu industriju (ras)prodali strancima ko Hrvati,niti se diče da su "neki vjernici" sa skupocjenim materijalnim "vrijednostima" zato i jesu dobro prošli u ovoj recesiji,dok Hrvati tonu  i uskoro će potonut  u svom egoizmu i hipokriziji.
_________________
KIM JONG IL:"AKO SMO JAKI UVEK ćEMO BITI U PRAVU,AKO SMO SLABI UVEK ćE NAS PROGLAšAVATI ZA KRIVCE!"
Lolek i Bolek: komentar modifikovan dana: 24 Aug 2009 16:11; prepravljeno ukupno 2 puta |
|
| Na vrh |
|
|
Anti-Jenki
Legenda
Član od: 08 Jan 2009
Komentari: 264
|
| Upisano: 22 Jul 2009 15:02 Naslov komentara: |
|
|
Nisam ni ja za to da se Titu stavlja na dusu sve i svasta no cinjenica je da je jos krajem 1970 on inicirao ustavne promene koje su prvo dovele do ustavnih amandmana 1971 a potom i do novog Ustava 1974.
Uostalom ti Lolek i Bolek stalno spominjes kako je Tito govorio da ce se Srbi i Hrvati poklati kada njega vise ne bude bilo i ukoliko je on to zaista rekao ja samo mogu da se zapitam zasto je zamajavao narod i zasto nas nije podelio jos za svog zivota? Da je hteo mogao je to da ucini na sasvim miran nacin. Znati da ce se Srbi i Hrvati poklati a ne uciniti apsolutno nista da se to spreci mi se cini malo pokvareno...
Kako to da nisi mogao da u Jugi govoris da si Hrvat? Ja znam desetine ljudi koji su i u SFRJ govorili da su Hrvati. Ono sto nisu mogli je da vicu da su bolji od drugih naroda, da nipodastavaju druge kulture ili da na sav glas razvijaju tezu kako je "NDH bila povijesna teznja hrvatskog naroda" ali niko im nije branio da se izjasnjavaju kao Hrvati.
U Jugi nije bilo zabranjeno biti Srbin ili Hrvat, ono sto je bilo zabranjeno je biti veliki Srbin i veliki Hrvat. Takvima je pendrek radio po ledjima. "Mali" Srbi i "mali" Hrvati nisu imali nikakvih problema (pod uslovom da nisu u pitanje dovodili sistem). Da li je to maltretiranje velikih Srba i velikih Hrvata bilo u redu je naravno neka sasvim druga prica... |
|
| Na vrh |
|
|
Lolek i Bolek
Patriota
Član od: 05 Feb 2009
Komentari: 471
|
| Upisano: 22 Jul 2009 17:52 Naslov komentara: Anti-Jenkiju |
|
|
| Anti-Jenki (citat): |
Nisam ni ja za to da se Titu stavlja na dusu sve i svasta no cinjenica je da je jos krajem 1970 on inicirao ustavne promene koje su prvo dovele do ustavnih amandmana 1971 a potom i do novog Ustava 1974.
Uostalom ti Lolek i Bolek stalno spominjes kako je Tito govorio da ce se Srbi i Hrvati poklati kada njega vise ne bude bilo i ukoliko je on to zaista rekao ja samo mogu da se zapitam zasto je zamajavao narod i zasto nas nije podelio jos za svog zivota
Da je hteo mogao je to da ucini na sasvim miran nacin.
Znati da ce se Srbi i Hrvati poklati a ne uciniti apsolutno nista da se to spreci mi se cini malo pokvareno...
U Jugi nije bilo zabranjeno biti Srbin ili Hrvat,ono sto je bilo zabranjeno je biti veliki Srbin i veliki Hrvat.
Takvima je pendrek radio po ledjima.
"Mali" Srbi i "mali" Hrvati nisu imali nikakvih problema (pod uslovom da nisu u pitanje dovodili sistem).
Da li je to maltretiranje velikih Srba i velikih Hrvata bilo u redu je naravno neka sasvim druga prica... |
Tito kao i Bog  nije nikoga na ništa silio ,samo im je ponudio alternativu i neprestano im je ponavljao da čuvaju bratstvo i jedinstvo i da su odvojeni nitko i ništa ,a zajedno netko i nešto ,kao što i sam kažeš (ind)direktno ih je podijelio Ustavom 1974. i stoga je neumjesno tom Čovjeku išta spočitavati ,bez obzira što je pred smrt navodno rekao to što je rekao.
Što se tiče "velikih hrvata i srba",neki dan čitam u novinama kako je jedan Hrvat koji je završio na Golom Otoku 5 godina jer je samo rekao:"Živjela Hrvatska" sada ogorčen ne zato što je 5 godina bio u zatvoru nego zato što su ga oni koji su ga tamo postali bili na vlasti u SKJ prije,a u HDZ-u sada.
Vrlo vjerojatno se radi o bivšim promicateljima "bratstva i jedinstva te samoupravljanja i nesvrstanih",a sadašnjih gorljivih "evroatlantista" jednom riječju licemjera-sociopata koji svoje osobne interese i privilegije vješto maskiraju u "nacionalne interese"(imamo jednog takvog na tzv.ju forumu )
Polako "obični ljudi" počinju shvaćati u "čemu je kvaka i kom grmu leži zec tj.lija-lisica."
_________________
KIM JONG IL:"AKO SMO JAKI UVEK ćEMO BITI U PRAVU,AKO SMO SLABI UVEK ćE NAS PROGLAšAVATI ZA KRIVCE!"
Lolek i Bolek: komentar modifikovan dana: 22 Jul 2009 18:57; prepravljeno ukupno 1 puta |
|
| Na vrh |
|
|
Anti-Jenki
Legenda
Član od: 08 Jan 2009
Komentari: 264
|
| Upisano: 22 Jul 2009 18:20 Naslov komentara: |
|
|
Da tacno, u svom splitskom govoru Tito je fino iskritikovao sve te nacionalisticke birokrate koji su po njegovom misljenju vodili zemlju ka dezintegraciji tad je i rekao ono cuveno "Nijedna nasa republika ne bi bila niko i nista da nismo svi zajedno" i nakon svega toga nije uradio apsolutno nista da spreci pojave koje je i sam kritikovao. Znaci da se radilo o najobicnijem bla, bla. Doduse, hajde da ne budem tako prestrog, mozda je covek nedugo nakon toga shvatio da su Juzni Sloveni ipak stoka i da ih je bolje "dezintegrisati" ali ako je to ukapirao onda je bilo posteno da to i kaze. A ne sve do pred smrt kad su mnogi ispod njega jasno upozoravali kuda ide jugoslovenski brod i dalje prodavati muda za bubrege. Tito vice "cuvajte bratstvo-jedinstvo" a zemlja vec tad podeljena na osam drzavica. Malo mi je to licemerno. No ipak i pored svega ne smatram da je Tito bio jedini krivac za takvu situaciju, bilo ih je oko njega podosta i sasvim je moguce da Tito nije mogao sve da ih kontrolise pa zato nije nista ni poduzimao.
Taj sto je popio Goli Otok jer je viknuo "Zivela Hrvatska" u kom je svojstvu to viknuo? Je li kao podrsku ideji o nezavisnoj Hrvatskoj ili cisto onako napio se covek pa dreknuo? Ako je bilo zbog nezavisnosti onda moras da znas da se u Titina vremena to ipak nije moglo, barem ne tako otvoreno. Ni Srbi nisu mogli da se razvicu sa "Zivela Srbija" iako oni nisu trazili nezavisnost. Hebiga, takva vremena bila, nedostatak demokratije i te sitnice... |
|
| Na vrh |
|
|
Lolek i Bolek
Patriota
Član od: 05 Feb 2009
Komentari: 471
|
| Upisano: 22 Jul 2009 18:30 Naslov komentara: Anti-Jenkiju |
|
|
| Citat: |
Da tacno,u svom splitskom govoru Tito je fino iskritikovao sve te nacionalisticke birokrate koji su po njegovom misljenju vodili zemlju ka dezintegraciji tad je i rekao ono cuveno:
"Nijedna nasa republika ne bi bila niko i nista da nismo svi zajedno"
i nakon svega toga nije uradio apsolutno nista da spreci pojave koje je i sam kritikovao.
Znaci da se radilo o najobicnijem bla bla.
Doduse,hajde da ne budem tako prestrog,mozda je covek nedugo nakon toga shvatio da su Juzni Sloveni ipak stoka i da ih je bolje "dezintegrisati" ali ako je to ukapirao onda je bilo posteno da to i kaze.
A ne sve do pred smrt kad su mnogi ispod njega jasno upozoravali kuda ide jugoslovenski brod i dalje prodavati muda za bubrege.
Tito vice "cuvajte bratstvo-jedinstvo" a zemlja vec tad podeljena na osam drzavica.
Malo mi je to licemerno.
No ipak i pored svega ne smatram da je Tito bio jedini krivac za takvu situaciju,bilo ih je oko njega podosta i sasvim je moguce da Tito nije mogao sve da ih kontrolise pa zato nije nista ni poduzimao.
Taj sto je popio Goli Otok jer je viknuo "Zivela Hrvatska" u kom je svojstvu to viknuo?
Je li kao podrsku ideji o nezavisnoj Hrvatskoj ili cisto onako napio se covek pa dreknuo?
Ako je bilo zbog nezavisnosti onda moras da znas da se u Titina vremena to ipak nije moglo,barem ne tako otvoreno.
Ni Srbi nisu mogli da se razvicu sa "Zivela Srbija" iako oni nisu trazili nezavisnost.
Hebiga,takva vremena bila,nedostatak demokratije i te sitnice... |
Sama logika kaže da jedan čovjek,ma kako karizmatičan bio ,ne može kontrolirati sve svoje nadležne ljude i utjecati na promjenu mišljenja njima u prilog pogotovo kad se radi o 22 milijuna pokvarenih i prevrtljivih psihopata i sociopata
Tito je,daleko bio ispred svog vremena vizionar i za npr.razvijeni skandinavski mozak,a kamoli nerazvijeni balkanski
A,u kom svojstvu je rekao onaj:"Živjela Hrvatska" pijan ili trijezan nije bitno,poanta je u nečem drugom,da su ga oni koji su ga špijali i strpali u zatvor tada bili i sada jesu na rukovodećim mjestima u državi i žive na grbači(špalama) naroda
_________________
KIM JONG IL:"AKO SMO JAKI UVEK ćEMO BITI U PRAVU,AKO SMO SLABI UVEK ćE NAS PROGLAšAVATI ZA KRIVCE!" |
|
| Na vrh |
|
|
Lolek i Bolek
Patriota
Član od: 05 Feb 2009
Komentari: 471
|
| Upisano: 24 Aug 2009 16:24 Naslov komentara: Anti-Jenkiju |
|
|
| Anti-Jenki (citat): |
Zapad je nesumnjivo ogromni krivac za raspad SFRJ.
Zapadnim silama i zidovskom lobiju Jugoslavija je smetala zbog mnogo toga ali dva glavna razloga bila su nesvrstanost (i cinjenica da je Jugoslavija bila lider tog pokreta) i vojno-ekonomska saradnja sa arapskim zemljama i organizacijama ukljucujuci i "problematicne" Libiju i PLO.
Zbog ta dva "smrtna greha" zapadne obavestajne sluzbe i zidovski lobi decenijama su radili Jugoslaviji i Jugoslovenima o glavi.
No,ne treba sada biti neposten pa reci da sva krivica lezi na Zapadu i zidovskom lobiju.
Taman posla.
Da smo mi recimo bili slozni i jedinstveni nista nam ne bi mogli.
Ali mi smo bili mi (neslozni,nejedinstveni i uvek oko necega zavadjeni) sto je spoljni neprijatelj i te kako znao da iskoristi.
Zakljucak
jesu nam oni radili o glavi ali da smo im i mi pomogli jesmo... |
Svojedobno je Anti-Jenki se šeretski zapitao zašto su nas naši političari zamajavali(zavaravali)u jedinstvo države i partije
Ljudi naprosto vole zamajavati(zavaravati)jedni druge,oni na višem stupnju svijesti( inteligencije)one na nižem stupnju,"kršćanski" i viteški nadasve nema šta
Možda se odgovor krije u nedavnoj rečenici Radovana Karadžića iz Haaga koji je rekao da su svi bili izmanipulirani od strane Zapada koji je žarko želio raspad SFRJ,a ja nadodajem jer im je ona sa svojim samoupravnim sistemom i nesvrstanima urušavala same temelje njihova postanka na višestoljetnoj pljački svijeta ,a sa JNA,4 vojnom silom im je Jugoslavija smetala u njihovu ostvarivanju imperija koji se sada ostvaruje EU.
Svaka zemlja koja pretendira da bude suverenistička,zapadnom licemjernom ološu koju bi sve htio držati pod svojom šapom smeta
Smetala im je tako SFRJ,smetaju im još uvijek:Sjeverna Koreja,Iran i Venezuela(gomilaju vojne snage oko navedenih država u okupiranim državama okolo ) pa kuju planove da ih unište kao što su i Jugoslaviju.
Oni su znali da nemaju šanse ako nas napadnu,stoga,nakon godina i godina psihičkog i psihološkog proučavanja mentalnog sklopa prosječnog Balkanaca(zato sam isticao više puta da je uz osnove marskizma osnove psihologije trebao biti obvezatan predmet u doba SFRJ )su nam metaforički rečeno bacili kost(obećanja o "suverenim" državama ako srušimo Jugoslaviju)oko koje smo se mi poglođali,a sada nas ovako umorene i iscrpljene međusobnim sukobima uvaljuju u novu SAD-u u kojoj ćemo završiti kao Indijanci u Americi ,a očito da drugo nismo ni zaslužili.
Oni samo čekaju da umru zadnje generacije iz Juge,da im mladi Balkanci i istočnoevropljani(odgojeni na američkim egoističnim filmovima) budu ženske kurve,a muški vojnici(ostali sluge:konobari,kuhari,služavke,sobarice...)u budućem nadolazećem ratu protiv Rusije i Kine i jedni i drugi i treći čipirane životinje koje će ti Sotonini baštinici (zapadnoevropljani )isključiti iz struje" ako budu neposlušni drugim riječima ako budu dostojanstveni.
_________________
KIM JONG IL:"AKO SMO JAKI UVEK ćEMO BITI U PRAVU,AKO SMO SLABI UVEK ćE NAS PROGLAšAVATI ZA KRIVCE!" |
|
| Na vrh |
|
|
milan
Nezamjenjiv clan
Član od: 07 Feb 2008
Komentari: 1710
Mjesto: Beograd
|
| Upisano: 14 Maj 2013 13:42 Naslov komentara: Stope u pesku, Borislav Pekic |
|
|
Stope u pesku, Borislav Pekic
Quo vadis, Jugoslavijo
Ima jedna politička zagonetka koja glasi: „Šta je to što ima tri boga, šest naroda i osam država, a samo jedno ime?“ Odgovor je – Jugoslavija. „Šta je to“, glasi druga politička pitalica, „što nešto znači, a ime mu ne znači ništa?“ To je opet Jugoslavija. I, najzad, kruži i treća politička enigma: „Koja je to najsavršenija zemlja na svetu, koja nikako da se iz tog savršenstva izvuče i stane na svoje noge?“
I po treći put je to Jugoslavija. Jugoslavija je rođena 1918. godine ujedinjenjem Kraljevine Srbije i Južnih Slovena živućih na bivšoj teritoriji pobeđene i demontirane Austrougarske carevine. Nekada smo učili i sve, doskora, mislili da je ta Jugoslavija izraz solidarne želje udruženih naroda i pobedničke Evrope. Ovih dana doznajemo, čini se prilično ravnodušno, da smo drsko bili obmanuti.
Jugoslaviju apsolutno niko nije hteo, pa se, budući da je, uprkos tome, ipak stvorena, može smatrati – pravim čudom. Što ona, ako ćemo po duši – i jeste. Pravo pravcato istorijsko čudo, a tek potom, možda, i sve ostalo. Čudo koje ćemo ovim kratkim i malo morbidnim ogledom pokušati, neupućenima, da objasnimo. figurewithmeat
Doznajemo da nju nisu hteli Srbi, pobednici u Prvom svetskom ratu, jer su, umesto nje, hteli Veliku Srbiju. Nju nisu hteli ni Hrvati, poraženi u tom ratu, jer su hteli svoju Nezavisnu Državu Hrvatsku. Nisu je hteli ni Slovenci, jer nisu znali šta hoće. Nju nisu hteli Crnogorci, jer su s njom izgubili državu. Nisu je hteli Makedonci, jer je njome nisu stekli. Niti Muslimani, jer onda nisu ni postojali.
Nju nisu hteli ni Saveznici, naročito Englezi, koji su hteli da sačuvaju Austrougarsku. A da je Austrougari nisu hteli i da samo zbog njenog stvaranja rat nisu izgubili, dosta je jasno. Nisu je hteli Rusi, jer su držali da im novi drugoverni narodi u Jugoslaviji neće biti verni kao stari jednoverni Srbi u Srbiji. Nisu je, naravno, hteli ni naši susedi, jer je svako od njih hteo po jedan njen deo.
Suspect Suspect Suspect Suspect Suspect Shocked affraid |
|
| Na vrh |
|
|
Lolek i Bolek
Patriota
Član od: 05 Feb 2009
Komentari: 471
|
|
| Na vrh |
|
|
Lolek i Bolek
Patriota
Član od: 05 Feb 2009
Komentari: 471
|
| Upisano: 01 Sep 2013 06:08 Naslov komentara: Balkan |
|
|
_________________
KIM JONG IL:"AKO SMO JAKI UVEK ćEMO BITI U PRAVU,AKO SMO SLABI UVEK ćE NAS PROGLAšAVATI ZA KRIVCE!" |
|
| Na vrh |
|
|
Lolek i Bolek
Patriota
Član od: 05 Feb 2009
Komentari: 471
|
|
| Na vrh |
|
|
|
|
Ne možete ostavljati nove komentare u ovom forumu
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
Ne možete prepraviti vlastite poruke
Ne možete obrisati vlastite komentare u ovom forumu
Ne možete glasati u anketama foruma
|
|
Kako koristiti ovaj Forum?
Traži
Lista članova
Grupe korisnika
RSS Feed
Registracija
Profil
Provjeri privatne poruke
Login
