Domene | Spletno gostovanje | Reseller gostovanje | EMAIL gostovanje
SSL certifikati | Spletne aplikacije na klik | Brezplačna spletna stran (Website Builder) | WordPress gostovanje
Spletne strani, brezplačna izdelava in namestitev | Poceni letalske karte | Letalske karte | Poceni hoteli

Anti-Jenki · Legenda Član od: 08 Jan 2009 Komentari: 264

Zašto nas hoće u NATO, a neće u EU?

Marinko Culic

NE MOGU se zakleti da je to najsramotnija odluka Sabora, i vjerojatno i nije, ali stavljam ruku u vatru da je među prvih deset. Hrvatski parlament ovih je dana ratificirao sporazum o učlanjenju u NATO s tolikom većinom da ti stane dah. Svi za, jedino Dragutin Lesar protiv!

Nikada Sabor nije pokazao tako zastrašujuću jednodušnost i ako netko iskopa podatak koji to demantira spreman sam snositi zaslužene posljedice. Evo, mjesec dana klečanja na kukuruzu na ulaznim vratima sabornice, tako da svi zastupnici mogu uživati u poniženju besramnika koji ih je tako drsko oklevetao. Ali prije toga, dozvolite još jednu pakost pa makar me to stajalo još tjedan-dva klečanja na žitu. Ne, nećemo ići tako daleko pa ovih 99,9 posto glasova, to je tu negdje ako se ne varamo, uspoređivati sa standardnim albanskim prosjekom iz vremena Envera Hoxhe.

Ali, duboko sumnjam da bi ovaj postotak iz Hrvatske bio nadmašen u ijednoj od zemalja koje trenutno s obje šake lupaju na vrata NATO-a. Čak i u Gruziji, kojoj je na čelu jedan od najvećih američkih klonova, Saakašvili, ipak bi se našlo, brat bratu, barem dvojica-trojica koji bi bili protiv. U raspolućenoj, napola rusofilskoj Ukrajini barem desetak puta više. A u Makedoniji, izmučenoj grčkim pritiscima i ucjenama oko imena države, pretpostavljamo, negdje između.

A koji je Bog našem Lesaru da je tako zaplivao uz struju i uskopitnuo se protiv ulaska u NATO?

I sada se čovjeku postavi pitanje - a koji je Bog našem Lesaru da je tako zaplivao uz struju i uskopitnuo se protiv ulaska u NATO, ili barem protiv načina kako se to čini. Čovjek je, međutim, postavio tako logično pitanje da logičnije ne može biti. Zašto nam se, pita on, otvaraju vrata NATO-a, a zatvaraju vrata Europske unije, kada i o jednom i o drugome odlučuje manje-više isti krug zemalja. I, koliko god to zvučalo suvislo, nije dobio nikakav odgovor.

Ali je zato zasut čitavim kiperom ofucanih fraza, na prvome mjestu, kako reče Ivo Sanader, da NATO predstavlja prvorazredni garant mira, stabilnosti i demokracije u svijetu. Zadržimo se samo na miru, iako bi se i o ostalome dalo itekako govoriti. U svijetu se trenutno vode dva velika rata u koja je uključen NATO, u Afganistanu i u Iraku (gdje, doduše, na nastupa pod službenom zastavom). I što imamo. Imamo to da NATO ne samo što ne uspijeva tim dvjema zemljama donijeti mir, nego je krivac što je do rata ondje uopće i došlo.

To će reći da se pačao gdje mu nije mjesto, što i ne iznenađuje jer nikome živom nije zapravo ni jasno što je njegov posao. Dok je postojao sovjetski vojni lager , tu nije bilo dilema, dvije sile držale su jedna drugu na oku, ponekad i na nišanu, i to je to. Ali nakon što se raspao prosovjetski Varšavski ugovor, NATO više nije znao što bi sa sobom, pa je naprosto preuzeo omiljenu komunističku metodu izmišljanja neprijatelja. I više se nije znalo tko pije, a tko plaća.

Poznati američko-židovski profesor Ammiel Alcalay smatra da je nakon propasti SSSR-a NATO panično tražio novu "komunističku" opasnost i našao je u islamskom svijetu, ali tako selektivno da boli glava. Stari američki saveznik Saudijska Arabija puštena je na miru, iako se radi o jednoj od najmračnijih teokratskih država u muslimanskom svijetu. A na zub je stavljen Iran zbog navodne gradnje atomske bombe, iako je već odavno ima drugi vjerni američki saveznik Pakistan.

Zatim se oštrica NATO-a okrenula i prema Rusiji. Oko nje je počelo i traje do današnjih dana sistematsko blokovsko okruživanje kao da je riječ o reinkarniranom SSSR-u, iako je ona danas kapitalistička zemlja isto kao i SAD. A veliki deficit u njenom demokratskom uređenju sigurno nije veći nego u nizu američkih "naših kurvinih sinova" koje Amerikanci tradicionalno drže diljem svijeta. I sada se naš premijer našao da u tom tobožnjem novom svjetskom poretku, punom političkog kupleraja, vidi blaženstvo "kraja povijesti", a što je najgore na najboljemu je putu i da postane papskiji od Pape.

Jer, Barack Obama već je najavio novi kurs u odnosima s Rusijom i Iranom, pa čak i s fanatičnim afganistanskim Paštunima (koji čine etničku osnovicu talibana), ali naš Đokica iz Banskih dvora ništa od toga još ne uspijeva vidjeti. Štoviše, još se može dogoditi da Sanader ostane zadnji križar Bushovog preventivnog šibanja po svima koji ne prihvaćaju njegovu podinteligentnu doktrinu permanentnog "antiterorističkog rata".

Eto, to je najkraći opis onoga kako hrvatski premijer vidi svijet danas i ulogu NATO-a u njemu, čemu niz dlaku ide i opozicija, ostajući samo na tome da malo zanovijeta oko procedure (ratificiranje ugovora o članstvu u NATO-u provedeno je običnom većinom, dok se za slanje i samo pet-šest hrvatskih vojnika u mirovne misije traži dvotrećinska većina).

A to će reći da je Dragutin Lesar, koliko god ga ignorirali, ipak posredno dobio odgovor na svoje pitanje. Pa, hoće nas u NATO, a neće u EU, jednostavno zato što se u loša društva uvijek ulazilo lakše nego u ona probranija i bolja.

Lolek i Bolek · Patriota Član od: 05 Feb 2009 Komentari: 471

_________________
KIM JONG IL:"AKO SMO JAKI UVEK ćEMO BITI U PRAVU,AKO SMO SLABI UVEK ćE NAS PROGLAšAVATI ZA KRIVCE!"

milan · Upisano: 15 Apr 2009 20:15 Naslov komentara: Pozdravi i zelje

Pozdrav Severno Korejsoj raketi, pozdrav Iranskoj raketi, .....sa jednom starom zaboravljenom pesmom...*sini munjo udri grome osvetli im puta...*

Lolek i Bolek · Patriota Član od: 05 Feb 2009 Komentari: 471

milan · Upisano: 18 Apr 2009 19:41 Naslov komentara: Zasto *nas* nece....?

Amerika predvidja (ko ga oglasio taj ga oprasio) raspad Evrope na zapadnu *balkansku federaciju* i * novu Evropu*, a analiticari kazu da mocnici to rade kako bi izazvali nemir i neizvesnost kod protivnika u vreme krize. CIA scenario, po starom fazonu *iscurio*..naravno nije nego je obelodanjen, lansiran...upucen..
KATOLICKA ZAPADNA EVROPA ...Nemacka, Francuska, Velika Britanija, Austrija, Spanija, Portugal, Italija, Svedska, Norveska, Finska...
ITOCNA *NOVA EVROPA*....Litvanija, Estonija, Letonija, Ceska, Slovacka, Madharska i Slovenija...
PRAVOSLAVNA BALKANSKA EVROPA...Rumunija, Bugarska, Srbija, BiH, Makedonija, Grcka i verovatno Kosovo i Albanija...
AL KAIDA IMA SVOJ PLAN...Plan za prekrajanje granica u svetu ima i islamisticka teroristicka organizacija Al Kaida..(interesantno bagru iz gornjeg teksta koja ima takodje svoj plan da prekraja granice novinar ne zove *teroristicka CIA* sto u sutini i jeste)..NAl Kaidin plan je u sedam faza od kojih ce poslednja biti okoncana 2020. godine...negde u sestoj fazi nazvanoj..potpuna borba..., koja se odnosi na konacan obracun vernika i nevernika..sedma faza planira da se zove..konacna pobeda..kada bi ostatak sveta trebalo da porazi 1,5 milijardi muslimana , doktor Ajman (nije Ajhman xe, xe) al- Zavahiri, u nekoliko navrata ponovio da u ostvarenju tog plana jednu od najznacajnijih uloga igra Balkan, tacnije prostor Kosova, BiH i Hrvatske...sve mi se cini da ga neki zovu *NASA JUGOSLAVIJA*...Selam...alejkum naravno bez Srbije !!!

milan · Nezamjenjiv clan Član od: 07 Feb 2008 Komentari: 1710 Mjesto: Beograd

i najverovatnije iz istih razloga, predvideli raspad Amerike...(moj dozivotni san, naravno sa sve nekom Hirosimom i Nagasakijem Igor Panarin analiticar KGB, kaze...* U SAD su stvari daleko od dobrih. Ono sto se desava jeste propast americkog sna, bitno opada kvalitet..Merilin Monroe se prehladila i kinula, puko joj lastis na gacama i spale...zbog otezane nabavke kaucuka, smuckali su neki surogat...pa ne ide kvalitet. Igor predvidja da bi Barak Onana vec iduce godine mogao da zavese vanredno stanje..a SAD bi se raspale na sest drzava do 2011.godine, a Rusija i Kina bi postale stub novog svetskog poretka. Holiwood, ubrzano skida kulise, otpusta crne statiste, zaposljava iskljucivo belce, zbog novog svetskog poretka rezije filma, pamuk ce u buduce da beru beli beraci pamuka i tutuno beracite...a Cicha (nije Draza) nego Toma ide u penziju a njegova koliba ce da bude turisticka atrakcija.....svakako treba otvoriti i nova radna mesta za amerikance, zbog stednje nafte i dizela da budu veslaci na galijama !!!

Lolek i Bolek · Patriota Član od: 05 Feb 2009 Komentari: 471

milan · Nezamjenjiv clan Član od: 07 Feb 2008 Komentari: 1710 Mjesto: Beograd

izvrsio naredjenje vrhoovne komande..i doveo vojsku do Splita i do Rijeke...kao sto je Zivojin Misic podneo raport , nakon obilaska i razgovora,..*oni nas mrze*....tacno je da je i kralj bio misljenja da su oslobodjeni i da ce mrznja spasti....*ma jok bre*..nije spala !!!

www.slobodna drzava rijeka

Lolek i Bolek · Patriota Član od: 05 Feb 2009 Komentari: 471

milan · Upisano: 19 Apr 2009 10:49 Naslov komentara: Sklon sam da prihvatim

raport Zivojina Misica...i ako znam da postoje ljudi koji nikoga ne mrze, ali to je manjina koja nemoze da pomogne..na izborima pobedjuje vecina, i preko naredne politike izabrane vlasti salje *polupce*...*spreda radi reda, otpozadi reda radi*....

milan · Nezamjenjiv clan Član od: 07 Feb 2008 Komentari: 1710 Mjesto: Beograd

*Moj otac Stevan Milanovic je Srbin iz Zagreba, a u Ameriku je dosao dvadesetih godina proslog veka i zaposlio se, kao mnogi srbi, u celicani kraj Cikaga. Poznato mi je da je voleo da putuje i upravo je na jednom takvom putovanju sreo moju majku Lavern Migel, indijanku iz plemena Agva Kalijante, potomci cuvenih Sosona...koja me je odgojila u indijanskoj zemlji i u skladu sa tradicijom plemena, ponosan sam sto mi je otac Srbin. Naravno poglavico, cestitam. Ricard Milanovic, najpoznatiji americki poglavica i jedan od najbogatijih ljudi u Americi, prica o svom srpskom poreklu, objasnjava dali se iskustva plemena Kahuila mogu primeniti u resavanju kosovskog problema i otkriva kako su u poslednjoj bici 20. veka Indijanci konacno pobedili kauboje. Danas se u vlasnistvu plemena nalazi veliki deo zemljista lociran u Palm Springsu. Ali da vidimo mi ko je smislio SIDU, otkud to da se desi vaseljeni...?
Indijanci kahuile vode poreklo od cuvenog plemena Sosoni. Od 8.000 clanova, koliko je ovo pleme brojalo 1700. godine, danas ih ima oko 2.000 i rasporedjeni su u tri grupe, od kojih je jedna locirana u rezervatu Agva Kalijante. Najveca tragedija u istoriji ove indijanske zajednice zabelezena je 1863. godine kada su pripadnici plemena dobili od belaca *humanitarnu pomoc*...cebad koja su bila zarazena boginjama. Epidemija je odnela mnogo zivota. Amerikance treba ograditi sanitarnom ogradom obavezno da ne uvali nekakvu *cebad* i Kubancima, kao sto je probala da uvali kukuruz *Reganac* svojevremeno Jugoslaviji pa nije uspela. Danas Amerika bojkotuje UN, zbog pisanja o zapadu i Izraelu...na vestima pre par minuta, treba ih najuriti iz UN...i odlukom saveta bezbednosti, naravno uz ucesce *medjunarodne zajednice*...Kina, Rusija, Indija,..ograditi u predlozeni tor. To je inace poznat model, upravo je amerika tvrdila da 1945,,..da NDH treba ograditi torom......

Lolek i Bolek · Patriota Član od: 05 Feb 2009 Komentari: 471

milan · Nezamjenjiv clan Član od: 07 Feb 2008 Komentari: 1710 Mjesto: Beograd

Pevalo se...* Gradili smo pruge, al nam nije dosta, gradicemo beograd da bude ko Moskva,,*....udarnik, doktor filoloskih nauka...se seca..*Pozna jesen, pocinju prvi snegovi, gole fasade...Nije se moglo raditi pod takvim uslovima. Medjutim, studentske brigade Ekonomskog, Filozofskog i Prirodno matematickog fakulteta, po zavrsenim ispitnim rokovima, polete na gradiliste, ne obaziruci se da je suvise hladno...(govedinu niko nije spominjao..niti jeo krisom ako je imao..)..navale na posao, a u to se neko seti kako da zagreju paviljone, koksane peci nalik bubnjarama, samo sto se u njuima lozio kameni ugalj...verovatno ga je kopao Alija Sirotanovic...i drugovi..berz obzira na *kubansku govrdinu....* Za dva dana i dve noci majstori sirom zemlje napravili 2.000 bubnjara i poslali....studentskim brigadama......Novi beograd je izgradjen...

Anti-Jenki · Legenda Član od: 08 Jan 2009 Komentari: 264

Budžetsko žmikanje Srba

Povratničkoj sirotinjskoj starčadi nametnuto je da uštedi otprilike desetinu onoga što će uštedjeti cijela država. Dakle, svaku desetu kunu! O kakvim iracionalnim, da ne kažemo ludim, disproporcijama se radi možda najbolje ilustrira sljedeći podatak: od Srba, kojih je u Hrvatskoj nekih stotinjak hiljada, traži se da uštede osam puta više nego od, otprilike, dvomilijunskog seoskog stanovništva!

Koliko god čovjek prevrtao po glavi da nađe prikladnu riječ za to, ne uspijeva se otrgnuti jednoj koja mu se stalno vraća. Sramota! Jedino tako može se nazvati nedavna odluka saborske većine, predvođene HDZ-om, da u rebalansu budžeta najviše uskrati one kojima je pomoć najpotrebnija – ratnu sirotinju. Vlada je odlučila, a Sabor ravnodušno pristao na to da će se ove godine za povratak i stambeno zbrinjavanje izbjeglica te na razvoj područja od posebne državne skrbi izdvojiti gotovo duplo manje nego što je u prvoj verziji budžeta bilo predviđeno.

Precizno govoreći, svota izdvojena za to pala je s nešto više od milijarde i 160 milijuna kuna na nešto više od 612 milijuna, što je smanjenje od 47 posto. Vlada je, dakle, odlučila uštedjeti na povratnicima, najviše Srbima, golemu svotu od blizu 550 milijuna, koja izgleda još glomaznije kada se usporedi s ukupnom svotom za koju je smanjen budžet. To je oko 5,4 milijarde kuna, što znači da je povratničkoj sirotinjskoj starčadi nametnuto da uštedi otprilike desetinu onoga što će uštedjeti cijela država. Dakle, svaku desetu kunu!

Nezainteresiranost prema "hrvatskom divljem istoku"

Premijer Sanader na sve to imao je reći samo toliko da svi moraju štedjeti, pa i Srbi, u čemu ne bi bilo ničega spornog da sredstva za, recimo, poljoprivredu nisu smanjena sa 2,6 milijardi na 2,53, dakle tričavih 70-ak milijuna. O kakvim iracionalnim, da ne kažemo ludim, disproporcijama se ovdje radi možda je najbolje izraziti ovako.

Od Srba, kojih je u Hrvatskoj 4,5 posto, dakle nekih stotinjak hiljada, traži se da uštede osam puta više (!) nego od, otprilike, dvomilijunskog seoskog stanovništva. Možda izraz "ludi" ipak bolje odgovara. Naravno, kada je premijer pokazao ovako zijevajuću nezainteresiranost prema "hrvatskom divljem istoku", kako je poslije "Oluje" Stipe Šuvar nazvao pasivne krajeve naseljene prorijeđenim srpskim stanovništvom – to se prenijelo i na ministre zadužene za obnovu i revitalizaciju tih područja. Dok su neki ministri navodno pokazali spremnost da se i šakama izbore da što bolje prođu u rebalansu, Petar Čobanković i Marina Matulović Dropulić otrpjeli su ovo maćehinsko desetkovanje svojih resora tako flegmatično kao da to nema nikakve veze s njima. Ili možda misle, vrag bi ga znao, da manje novca donosi manje brige. Pa zašto se onda nervirati što je, recimo, za ekshumacije srpskih žrtava rata izdvojeno šest puta manje novca, iako bez toga obitelji ne mogu računati na nikakve odštete, često ni na neki oblik socijalne pomoći.

Posebna priča su mediji kojima je, u već standardnoj plitkoći, ova tema, puna preteških ljudskih sudbina, bila zanimljiva samo iz estradno-političkog kuta hoće li i koliko ovo pokvariti odnose SDSS-a i HDZ-a. I hoće li više taj Pupovac prestati mahati praznim prijetnjama da će raskinuti tu koaliciju i izaći iz vlade, to već tako ide na živce, a bogami ne pridonosi ni jotu porastu tiraže. Ti preestradizirani mediji, koji se danas rugaju Pupovcu zbog neodlučnosti, a već sutra bi mogli i zbog boje kravate, nikada nisu razumjeli ni suštinu "povijesnog kompromisa" najveće hrvatske i najveće srpske stranke. A to je da barem u prvo vrijeme takav kompromis predstavlja optimalan način za uklanjanje ponajprije psiholoških barijera izniklih za rata u Hrvatskoj (koji je u velikoj mjeri imao obilježja građanskog rata, s masovnim odazivom s obje strane, a i s krivicom od koje ne može pobjeći nijedna od njih). No, i da uklanjanje tih barijera u glavama nije moguće bez "pozitivne diskriminacije" materijalno degradiranog srpskog življa, a baš je to sada dovedeno u pitanje.

Industrija žrtava partizanskog terora

I, naravno, kada to ovdašnji mediji nisu razumjeli (kao što nisu razumjeli ni neki ovdašnji srpski političari koji su mentalno ostali u devedesetima), oni već sutra mogu biti iskorišteni za kolportiranje atmosfere novog nepovjerenja. A prekosutra i za masovniju psihozu da su Srbi pretežak materijalni teret za hrvatsku državu, da su čak i glavni krivci, tko bi drugi, za krizu koja sada drma zemljom (iako na njih ne odlazi niti jedan posto državnog budžeta, poslije ovog rebalansa još i puno manje).

Nećemo ići toliko daleko pa tvrditi da se ovakve pijane teze podgrijavaju u promidžbenim špiritanama HDZ-a, još manje da iza toga stoji osobno premijer. Ali, nećemo ga bogami ni amnestirati od toga što se taj vonj već pomalo ćuti i što on ništa ne poduzima da mu se suprotstavi. Štoviše, reklo bi se da mu intimno i godi, jer odvlači pozornost od pravih uzroka problema u zemlji, a ovaj budžetski udar na Srbe najviše miriše baš na to.

Osim toga, nema sumnje da se ovim obavljaju psihološke pripreme i za lokalne izbore, na kojima će HDZ sasvim sigurno opet zaigrati na kartu stožerne hrvatske stranke. A, već sad se vidi, i potpiriti novi komunalni rat ustaša i partizana (na što su Srbi posebno senzibilizirani), što mu je, uostalom, i dosad lijepo polazilo od ruke. Za to su sada na raspolaganju i dva nova prekaljena agitatora, Ivan Zvonimir Čičak i Ivo Banac, koji su upravo pokrenuli pravu ekshumacijsku industriju otkrivanja žrtava partizanskog terora. Jasno da te žrtve treba prebrojati i dostojno komemorirati, ali kada to rade dvojica zagorjelih antikomunističkih zelota, usto i forenzičari-amateri koji mogu izmajmunirati što im je drago, još je jasnije da se radi o najobičnijoj manipulaciji mrtvima. A onda nema logičnijeg nego se zapitati nije li dio te manipulacije i spomenuto drastično budžetsko kresanje novca za ekshumacije srpskih žrtava iz rata 1991-95, koje će ih praktički zaustaviti ili sasvim usporiti.

Kao što se vidi, puno toga je u igri, pri čemu je budžetska pljuska koja je udarena Srbima u Hrvatskoj sasvim sigurno i eho promijenjene ruže vanjskopolitičkih vjetrova. Mislimo, naravno, na zastoj pristupnih pregovora Hrvatske s Evropskom unijom, za što je jedan od glavnih krivaca u neočekivanoj nacionalnoj uskogrudnosti slovenskih državnih vlasti, koje su očito preskočile previše stepenica kada je sama Slovenija ulazila u Uniju. Ali, ipak više upada u oči barem ista tolika tvrdikornost službenog Zagreba, koji je na inaćenje Ljubljane odgovorio s toliko zapjenjene nepopustljivosti kao da je priželjkivao da mu iz zapadnog susjedstva podmetnu nogu. Sada više ni od HDZ-ovaca nije teško izvući priznanje, istina u četiri oka, da pristupne pregovore treba na neko vrijeme staviti na led, čak se više ne koluta očima ni na mogućnost da Hrvatska uđe u EU isto kada i Srbija, ili nešto prije.

Iscrpljeni reformski kapaciteti HDZ-a

Očito je službena državna vlast otišla toliko daleko u zatezanju sa Slovenijom, i u to uvukla i golemi dio standardno povodljive hrvatske javnosti, da više ne može natrag a da ne bude optužena za izdaju (isto se dogodilo i u Sloveniji, tako da to sliči na uže s dvije omče za vješanje). Osim toga, HDZ-ovci ovim neizravno priznaju da su reformski kapaciteti ove stranke debelo iscrpljeni i da svaki korak dalje može antagonizirati stranački vrh sa stranačkom bazom. Ova posljednja je te reforme ionako uvijek smatrala taktičkim manevriranjem i meandriranjem, koje stranačko vodstvo treba progutati da bi se ušlo u EU i napokon izašlo iz balkanskog i ex-jugoslavenskog konteksta.

Ali, sada je s tim taktiziranjem, smatra frustrirano članstvo, dosta. Ušli smo u NATO, to je zasad više nego dovoljno, a ako nas Evropska unija još neće, dobro, možemo pričekati još neku godinu. Ali, to ćemo vrijeme iskoristiti da obnovimo neke izvorišne vrijednosti stranke i zbijemo ponovno redove, koji su se u posljednje vrijeme dosta poljuljali i prorijedili. To znači popraviti odnose s Crkvom, koji su se posljednjih godina dosta ohladili, uvesti više reda u pravosuđe koje se bez ranije stege previše opustilo. Eh da, i ponovno malo stisnuti i ožmikati hrvatske Srbe koji su se previše uzoholili ulaskom u centralnu državnu vlast.

Marinko Čulić

Anti-Jenki · Legenda Član od: 08 Jan 2009 Komentari: 264

Intervju: Nikola Viskovic, profesor Pravnog fakulteta u Splitu

Opet su u hrvatskoj javnosti aktualne masovne grobnice, one koje su nastale nakon Drugoga svjetskog rata. Ali, opet se ukazao i društveni problem javnog govora i suočavanja s tim pitanjem, što je valjda znak da još nismo dovoljno zreli?

- Sve vojne strane u ratu činile su masakre, uostalom to je i neizbježan dio svakog rata. U svakom su stradali civili; to su činili nacisti i fašisti prema drugima, no i zapadni saveznici prema njemačkim, talijanskim i japanskim civilima. To ne treba zaboraviti, to je kompleks Varšave, Beograda, Roterdama, Drezdena, Hirošime i Nagasakija. Mi na to obično gledamo kao na sporednu stvar, a milijuni civila su pritom pobijeni... Teror i masakriranje su, dakle, imanentni svakom ratu, a nakon njega dolazi i ono posebno zlo, osvete na račun poražene strane. One su naročito izražene u situacijama koje imaju elemenata civilnog rata. Na području Jugoslavije, Italije i Francuske tako su uz vanjski rat s nacistima paralelno vođeni i građanski ratovi, kod nas između partizana i kvislinških snaga, u Italiji između partizana i fašista, u Francuskoj između partizana i višijevaca... Pritom su naročito fašisti, na svim stranama, pravili strašne zločine i okrutno se ponašali prema civilima, u smislu masovnih odmazdi i tsl. Tako da je bitna odlika građanskog rata stvaranje teške mržnje ideološkog tipa, i bez toga uopće ne možemo shvatiti što je to građanski rat, jer on ima taj dodatak, taj "višak mržnje". Tomu možemo pribrojiti nedisciplinu i divlje, nevojničke obračune. A nakon Drugog svjetskog rata u tri zemlje koje navodimo vladala je takva mržnja prema okupatoru i njegovim slugama da je provedeno i dodatno masakriranje.

Žrtva neprijatelja nije se smatrala žrtvom

Spomenuli ste građanski rat na ovom prostoru, a već ranije govorili ste o još jednom takvom u Hrvatskoj, onom između 1991. i 1995. godine. Međutim, to je jako nepopularno stajalište, da se ovdje tada vodio − makar među ostalim njegovim aspektima − također i građanski rat?

- Historičari, ali i ne samo oni, ignoriraju ili pobijaju to tumačenje, budući da ono, tobože, kolidira s interpretacijom toga rata kao čisto vanjske agresije. A to uopće nije istina! Španjolski građanski rat je najbolji primjer: počeo je s agresijom Francovih trupa iz Maroka, pa je Hitler poslao avijaciju koja je sravnila Guernicu, pa je Mussolini poslao svoje brodove... Vanjska agresija, dakle, može biti i uzrok građanskog rata, i nipošto jedan vid rata ne isključuje drugi, nego se često upotpunjuju.

Još ste se jednu tezu već davno usudili postaviti: da je u tome ratu obostranog etničkog čišćenja bilo već 1991. godine. Drugim riječima, ni Srbi nisu bili u Hrvatskoj etnički čišćeni tek s "Olujom"?

- Naravno, ubojstva npr. u Gospiću događala su se i prije Lore i prije "Oluje", da ne govorimo o stotinama ubijenih ljudi u mjestima poput Siska. O Bosni i Hercegovini također da ne govorimo... Ali, zaista nitko neće da prizna kako je to bio i građanski rat. A rekao sam da je nemoguće razumjeti građanski rat ako se ne uzme u obzir to divlje klanje među civilima. Historičari o tome ne žele govoriti, njima to nije u interesu. O tome smo govorili valjda samo Žarko Puhovski i ja, i nedavno Igor Mandić u "Novom listu". I jedan od ovih haških odvjetnika, Olujić, spomenuo je da su masakri bili posljedica građanskog rata, no spomenuo je to tek kad mu je ustrebalo. Pa sam i njega pohvalio, ali ne i njegove motive. Shvaćaju to ljudi, dakle, ali nerado.

Vratimo se na jame iz onodobnog poraća; antifašisti danas ipak govore o tome, no s druge se strane i dalje održava licitacija brojevima pogubljenih ljudi...

- Mržnja je bila tako intenzivna da se žrtvu uopće nije žalilo, dok sada imamo iznenadnu pojavu tog pijeteta u društvu. Počinjemo shvaćati žrtvu kao opći pojam, gotovo do moralnog izjednačavanja svih žrtava. Ali, tada se nije tako poimalo, i mi moramo shvatiti ondašnji kontekst. Žalilo se žrtvu na svojoj strani, a žrtva neprijatelja se i nije smatrala žrtvom... Vladao je nemilosrdan osjećaj otuđenosti prema drugome, on je bio bezvrijedan i trebalo ga je likvidirati. Danas se kod nas jako licitira s brojem tih žrtava nakon Drugog svjetskog rata. Iznos je neutvrđen, ali jasno je da se radi o više desetaka tisuća ljudi. U Italiji također licitiraju u rasponu od 20 do 100 tisuća, ovisno o tome tko iznosi procjenu. U Francuskoj desnica ističe brojku do 150 tisuća pobijenih. Nešto njih je ubijeno uz sudske presude, ali najviše se licitira oko broja onih kojima se sudilo na ulici, a tako su ubijeni i npr. Benito Mussolini i Clara Petacchi. Naši su još u velikom broju uspjeli pobjeći, dok Talijani nisu imali gdje, pa su ih lovili po gradovima. To se, dakle, zbivalo u mnogim zemljama, i svugdje je bilo potisnuto, ta mržnja je ubijene ostavljala van ikakve milosti. Ona se i prolongirala, pa se njima i danas nerijetko samo deklarativno iskaže neki pijetet, dok izostaje istinski osjećaj za patnju i nepravdu nanesenu drugom... Ubijalo se jer se smatralo da je to u skladu s moralom. Međutim, ipak je postojala sumnja savjesti, a i nešto straha od odgovornosti, pa se to najčešće činilo potajno. I to je neki indikator, dakle, neka zabrinutost, usprkos pretežitom osjećaju ispravnog čina.

Ustaše su bili nacisti, a ne fašisti

Često se može čuti neka vrsta diskursa uravnilovke, to da su sve žrtve jednake, tj. jednako nevine. Međutim, jesu li baš u svemu te žrtve jednake, na obje suprotstavljene strane u Drugom svjetskom ratu i nakon njega? Ili, još bolje, u čemu nisu?

- S pravne i moralne strane izjednačavanje žrtava je opravdano, mada ne garantiram ni da bih ja osobno tako tvrdio u ono vrijeme... Postoji jedna, ali bitna razlika između jednih i drugih žrtava. Strijeljanje tolikih ljudi nakon rata je pravno i moralno zločin, ali ona ubojstva i masakri koje su činili mnogi od tih ljudi jesu genocid. I to nad tri naroda: srpskim, što je uključivalo trodijelni koncept ubijanja, izgona i pokrštavanja, zatim židovskim i romskim. To je bio i nacistički program koji su ustaše zdušno prihvatili. Na konferenciji u Wannseeu 1942. dana su uputstva svim njemačkim saveznicima da postupe tako, no pohvaljene su NDH i Slovačka jer su već samostalno riješile najveći dio svog problema, naime odmah su same donijele rasne zakone. Pa je zbog toga pogrešno nazivati ustaše fašistima, to su bili nacisti. Mussolini je bio tjeran do zadnjeg trena da preda talijanske židove, dok su se ustaše rado uvlačili u guzicu Adolfu Hitleru. To je, dakle, ta jedina bitna razlika u kojoj se žrtve s dviju strana ne mogu izjednačavati.

Dvostruki odnos prema žrtvama, npr. civilima koji su masakrirani, uspostavljen je i s obzirom na posljednji rat. A to ima veze s odnosom prema onima ranijim?

- Naša briga za sve to danas, uslijed novopronađenih jama i vladajuće političke situacije, događa se niti 20 godina otkako su u Hrvatskoj rađeni novi masakri nad civilima, etničkim grupama i ratnim zarobljenicima, da ne nabrajamo sad sve, od Škabrnje i Ovčare do Gospića, Pakračke poljane i Lore. Opet se smatralo da su to bezvrijedni i odvratni životi, pa se čak i danas najčešće smatra tako... Stoga mislim da je malo karikaturalno što toliko brinemo o 1945. godini, a nismo kadri raščistiti sa sobom ono što se događalo u prošlom desetljeću.

Partijsko-politički provincijalizam

Jedan od argumenata za nedavno realizirani ulazak Hrvatske u NATO, pored navodno zagarantiranog ekonomskog prosperiteta, jest zaštita Hrvatske od eventualne nove agresije iz Srbije. Što vi mislite o tom razlogu i njegovoj mogućoj pozadini?

- Ne vjerujem da je Srbija i dalje zainteresirana da napada Hrvatsku, čak to nije ni u stanju, sve kad bi i htjela. Uostalom, ulaskom u EU bit ćemo zaštićeni bez ikakve rezerve, a pogotovo kad i Srbija uđe u članstvo. No, mi smo jednostavno ovisnici o jednom ratu za koji stalno tražimo saveznike, te iz kojega stalno dalje projiciramo ratne odnose na sadašnjost i budućnost. To je ujedno i moneta za potkusurivanje, ali neuvjerljiva koliko i teza o ekonomskoj koristi zbog ulaska u NATO. Hrvatskoj privredi bi više koristilo da podvostruči robnu razmjenu sa Srbijom i Mađarskom, recimo, nego ulazak u NATO koji neposredno donosi samo troškove u reorganizaciji vojske. Ne vidim zašto bismo lakše poslovali sa Zapadom negoli to uspijeva Austriji koja ne želi ući u NATO.

Bez obzira na natpolovično protivljenje građanstva ulasku Hrvatske u NATO, politička elita odlučila je suprotno. I to u nevjerojatnoj slozi, kakva se ovdje jako rijetko ostvaruje...

- To što je odluka o ulasku u NATO donesena punim konsenzusom vladajućih i opozicije, u demokratskom svijetu bila bi sasvim nezamisliva situacija. Dobili smo više nego jasan indikator da imamo vrlo manjkavu, posve netipičnu stranačku opoziciju, a bez ikakve lijeve ili ekološke stranke... Ljudi se u nas inače tomu opiru možda čak i u većoj mjeri nego u nekim naprednijim europskim društvima, što bi mogao biti i razlog zbog čega hrvatska politička elita paradoksalno ignorira tu našu specifičnost. A to je očevidna karakteristika našeg partijsko-političkog provincijalizma iliti poltronstva u odnosu na SAD.

Malo smo čuli o tome što je NATO danas, kada više nema Hladnog rata. Kojim interesima u svijetu će služiti hrvatski vojnici pridruženi Sjevernoatlantskoj armadi, naspram onih koje nam službena hrvatska politika gura pod nos?

- NATO danas ima funkciju svjetskog policajca za rješavanje raznih sukoba, onako kako Zapad misli da to treba rješavati, a isključivo u interesu zapadnih zemalja, odnosno američkog imperijalističkog programa. Sukobe koje treba rješavati, međutim, najvećim dijelom stvorio je sam Zapad, ali zapadne zemlje nastavljaju zloupotrebljavati NATO. One ne rješavaju problem terorizma, ustvari ga dodatno potiču. U nas nitko ne govori o tome, nego nas gnjave tezom da je NATO sad naša zaštita od vanjske agresije. To je totalna pizdarija, nešto kao ona fraza "Bog i Hrvati". Nije tu Bog zbog Hrvata, ako ga uopće ima, pa tako niti NATO nije zbog nas ovdje. Jasno je da on postoji samo zbog kroćenja Trećeg svijeta, Bliskog istoka, Sudana, sutra možda i Arktika... Djelomice zbog konflikta s Rusijom, premda je Zapad nešto i naučio u Gruziji. Taj naš argument je potpuno stupidan i, pravo da vam kažem, gadim se sam sebi što ću opet glasati za SDP koji bi morao biti, a to nažalost nije, nosilac teze da je Hrvatskoj dovoljna EU za obranu ako je ikada itko ponovno ugrozi, iako ja ne mislim da hoće u nama dogledno vrijeme.

Igor Lasić

Domene | Spletno gostovanje | Reseller gostovanje | EMAIL gostovanje SSL certifikati | Spletne aplikacije na klik | Brezplačna spletna stran (Website Builder) | WordPress gostovanje Spletne strani, brezplačna izdelava in namestitev | Poceni letalske karte | Letalske karte | Poceni hoteli

Domene | Spletno gostovanje | Reseller gostovanje | EMAIL gostovanje
SSL certifikati | Spletne aplikacije na klik | Brezplačna spletna stran (Website Builder) | WordPress gostovanje
Spletne strani, brezplačna izdelava in namestitev | Poceni letalske karte | Letalske karte | Poceni hoteli