Domene | Spletno gostovanje | Reseller gostovanje | EMAIL gostovanje
SSL certifikati | Spletne aplikacije na klik | Brezplačna spletna stran (Website Builder) | WordPress gostovanje
Spletne strani, brezplačna izdelava in namestitev | Poceni letalske karte | Letalske karte | Poceni hoteli

Slaven · Patriota Član od: 29 Feb 2008 Komentari: 379 Mjesto: Izvan sustava

"JEDNOJ ZEMLJI"

"Kada je prije petnaest godina stvorena koalicija bivših robijaša,partijskih aparatčika i raznih drugih lovaca u mutnom lokalnog formata i provincijskog mentaliteta,s ciljem da rušenjem jedne divne zemlje,izliječe svoje komplekse i zadobiju ekonomsku i političku moć,bilo mi je tek jedanaest.

Kako se ne sjećam baš tako dobro života u toj veličanstvenoj zemlji,ovaj tekst u predvečerje njenog rođendana ne pišem samo u njenu čast.

Ovo je tekst u čast bivše i buduće zemlje,ali svakako jedine otadžbine o kojoj s poštovanjem i ljubavlju govore mnogi,a koju će kao jedinu alternativu tek vidjeti mnogi.

Svakako da se o njoj i njenim ljudima može saznati mnogo iz priča i uspomena,koje su nabijene emocijama,dok se iz svakodnevnih feljtonističkih napisa i crtica iz balkanskih novina može saznati i to da ima ljudi koji je mrze i žele da se nikad ne obnovi,premda samo oni znaju zašto tako osjećaju (jer ne misle ništa,pošto ideološko mišljenje nije mišljenje,već prost odraz zadrtosti vođene mržnjom).

Tako osjećaju ne samo oni koji nisu školovani i ne znaju,već i mnogi visoko obrazovani,koji,možda i znaju činjenice,ali ne znaju ili ne žele da misle,bilo zato što su oskudnim intelektom onemogućeni u tome,bilo zato što imaju lične razloge za to.

Zato je najbolje latiti se naučnih činjenica i analiza,koje,doduše znaju biti suvoparne i teške za razumijevanje,ali su pouzdan dokaz da je jedna zemlja bila bolja od sadašnjih šest,sedam,osam(koliko ih stvarno ima?) tobožnjih državica koje ne vrijede ništa nikome osim onim zaluđenicima koji tako ponosito mašu nacionalnim barjacima,a ovamo im krče prazni stomaci.

Ovaj tekst je posvećen jednoj zemlji koja je bila cijenjena na sve četiri strane svijeta i na svim kontinentima,u zemljama sa svim mogućim političkim režimima i kulturama.

Njeni državljani su bili oslobođeni ponižavanja pred stranim ambasadama ako su htjeli ići vani,a,ruku na srcu,mnogi i nisu htjeli ići,jer nisu imali razloga.

Ta je zemlja pokazala kako se mogu uskladiti različiti nacionalni i religijski kolektiviteti,te kako različitost kultura nije prepreka,već bogatstvo.

Ona je svojim radnicima dala najveća prava na svijetu,pa iako ona veoma često nisu mogla biti realizovana,ipak su bila putokaz za neka bolja vremena i model kakvo društvo je potrebno da bi se ostvarili ideali s kojima je počela još francuska revolucija.

Ta zemlja je bila simbol otpora fašizmu,zatim imperijalizmu sa Zapada i Istoka,ona je pokazala kako se treba boriti za svoju slobodu i dostojanstvo.

Ona je pokazala kako je moguće,ako ima želje,interesa i ljubavi za svoj narod,prevazići nepismenost,zaostalost i primitivizam.

Ona je...

Ma,ona je bila simbol svima koji pate i živi dokaz da je patnju moguće iskorijeniti i zato ju je trebalo uništiti.

Dakako,zahvaljujući našim vlastitim glupostima i ne tako malim greškama,bilo je moguće da bivši robijaši (neki politički,a neki i privredni) iz zatvorskih ćelija upadnu u predsjedničke kabinete,a da bivši partijski aparatčici umjesto srpa i čekića prigrabe nacionalne simbole i njihovom zloupotrebom zadrže moć koju nisu zaslužili.

Kako god,postradala je ogromna većina Jugoslovena,a manjina nacionalnih dušebrižnika je nastavila da spava u svili i kadifi.

Ponovo je kod nas nastala "kuka i motika",koja je sve siromašnija i bješnja,a ona će se dići tek onda kad dođu neki novi klinci koji će shvatiti da je svaki gazda isti,ma kojoj naciji on pripadao,mada je,možda,ipak najgori onaj "njihov",jer ih on najviše tlači.

A kako su gazde,koji se,zbog lokalnih jezičkih razlika zovu profiteri ili tajkuni,međusobno povezani,to će se i srpske, hrvatske... kuke i motike morati međusobno povezati ako žele nešto postići.

Tad će se ponovo aktuelizirati pitanje one divne zemlje kojoj je posvećen ovaj tekst.

Jer,ona se neće obnoviti zato što će ljudi iz Beograda ili Sarajeva htjeti ići na Jadransko more.

Za to im ne treba zajednička država.

Ona se neće obnoviti ni zato da bi se u Bosni i Hercegovini jela slovenačka pavlaka,jer nas već podaviše njome,bez ikakve koristi od toga.

Ona će biti potrebna zato što su svi društveni procesi toliko internacionalizovani,reklo bi se globalizovani,da se ništa ne može promijeniti u bilo kojoj našoj banana-republici,a da se to ne odrazi na stanje ili raspoloženje okruženja.

Da će socijalizam pobijediti izolovano u Srbiji ili Hrvatskoj ili kojoj drugoj jugoslovenskoj zemlji,to je zabluda koja će brzo postati jasna onima koji misle ostvariti nekakav socijalizam u nacionalnim granicama.

Sad smo još daleko od te divne zemlje.

Tako daleko da neki ne mogu da se snađu u toj perspektivi,pa je gube iz vida.

Sad smo bliži Evropskoj Uniji,to je tačno,ali ćemo u njoj izgubiti i onaj beznačajni djelić suvereniteta kojim trenutno raspolažemo.

Što će tad biti povrijeđene nacionalne sujete,kad se vidi da je Beograd nekad bio obično sastajalište prilično samostalnih republičkih vrhuški,dok će Brisel biti centar iz koga će se naređivati, dok će naši "nezavišnjaci" od Ljubljane do Skopja morati kušovati i izvršavati tuđe naredbe.

Tako im i treba.

Ponovo će se vidjeti kako je ovdje sve rađeno da bi se šačica ljudi preko noći obogatila i instalirala nove kvislinške režime,pokorne Briselu,a okrutno ohole prema sopstvenim sunarodnicima.

Nove generacije neće imati iluzija prema tim birokratima i tajkunima,niti će im praštati zločine u ime nacije,kao što čine sadašnje generacije, preplašene,pognute i besperspektivne,koje žive samo što živjeti moraju.

Poklič:

"Živjela Jugoslavija!"

tad neće biti odraz nostalgije,niti povod za podsmijeh,već odraz nove borbe kojim se ledi krv birokratiji i profiterima."

GORAN MARKOVIĆ

Slaven · Upisano: 01 Mar 2008 12:50 Naslov komentara: "Koliko nas ima?!"

"KOLIKO NAS IMA?"

"Obično se govori da je socijalizam mrtav.

Svako ko živi sa običnim ljudima,ko se kreće u njihovom okruženju i dijeli njihove nevolje,zna da ovakvo mišljenje nije više tako često.

Danas je znatno više zagovornika socijalizma nego što zvanična propaganda želi priznati.

Ako bi se pratili mediji,izgledalo bi kao da od socijalizma nema ništa,jer se snage koje se za njega zalažu ne pojavljuju.

To još ne znači da one ne postoje.

Što je još važnije,uprkos snažnoj antisocijalističkoj i antikomunističkoj kampanji,koja traje već petnaest godina,ideja socijalizma postaje sve popularnija.

Iako to nije zasluga današnjih komunista,ali ne zbog njihove neaktivnosti, već prepreka koje im se postavljaju u političkom radu,ipak objektivna situacija tjera ljude da pozitivno govore o socijalizmu.

Praksa je bolji agitator od bilo kog političara.

Ona ubjeđuje bolje od bilo kakve propagandne mašine

Stotine miliona su bačene da bi socijalizam bio pokopan,pa ipak se nije uspjelo.

U Bosni i Hercegovini je ovih dana senzaciju izazvalo istraživanje jedne bečke istraživačke organizacije,po kome 45% stanovnika Federacije BiH i 36% stanovnika Republike Srpske priželjkuje povratak socijalizma.

Možemo sumnjati u tačnost ovih brojeva,vjerovatnije su postoci još veći.

No,i ovo je izazvalo više reakcija.

Tako je socijalist Volfgang Petrič,bivši Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini,dobar poznavalac naših prilika,izjavio da je ovakvo raspoloženje rezultat sjećanja naroda na izuzetnu Titovu ulogu u prošlosti.

Ovaj socijalist je izrazio zabrinutost zbog ovakvih rezultata istraživanja.

Nakon ovog istraživanja,koje su izvršili ozbiljni ljudi koji nemaju nikakvih simpatija prema komunizmu,BH Televizija je sprovela anketu u kojoj je učestvovalo skoro 2.500 gledalaca.

Ispitanici su se skoro plebiscitarno izjasnili za socijalizam (oko 2.200 za i 140 protiv socijalizma).

Vrući jun je donio dvije senzacije,jednu za drugom i jednu u skladu sa drugom.

Rezultat je to katastrofalnih rezultata u sprovođenju kapitalističke restauracije.

Titova ličnost u svemu vjerovatno ima određenog udjela,ukoliko je on stajao na čelu našeg socijalističkog projekta,ali ne treba,poput socijaliste Petriča,misliti da je opredjeljenje za socijalizam izazvano kultom ličnosti, a ne teškim životom i željom da se obnovi sistem u kome je bilo socijalne pravde, slobode i mira."

GORAN MARKOVIĆ

Slaven · Patriota Član od: 29 Feb 2008 Komentari: 379 Mjesto: Izvan sustava

"JUGONOSTALGIJA - ZA ČIME?"

"Poznata je pojava optimizma memorije,tj.činjenica da ljudi prošlost,posebno onu osobnu,obično uljepšavaju,vide ju "kroz ružičaste naočale".

To je posebno slučaj kada u toj prošlosti nisu bili samo mlađi i snažniji, već i uspješniji,barem utoliko što su sudjelovali u projektima koje su smatrali smislenim,ali koji su kasnije propali.

Taj optimizam memorije je razlog sve učestalijih javnih razmišljanja o "jugonostalgiji",pa tako i teksta:

"Jugonostalgija:mit ili stvarnost"

Vladimira Kapuralina,objavljenog u "Hrvatskoj ljevici" br.6/2003.

http://www.geocities.com/ljevica13/index.htm

Razumljivo,nostalgija za Jugoslavijom je stvarnost,
ali odatle ne slijedi da je ona zauvijek opravdana što sugerira Kapuralin.

On u svom tekstu konstruira slijedeću alternativu:

s jedne strane stoji socijalistička Jugoslavija kao suverena država s prilično visokim nivoom socijalne sigurnosti stanovništva i,negdje do 1980,koliko-toliko uspješnom privredom,a s druge strane jadne "nacionalne" državice,nastale raspadom Jugoslavije,koje su uglavnom pod stranom ekonomskom i vojnom kontrolom,zadnjih se godina nastoje izvući iz svojih zagušljivih nacionalističkih kaveza i zbog toga marljivo i krajnje nesolidarno rivaliziraju oko toga koja će se od njih brže približiti Evropskoj uniji.

Ovoj dihotomiji suprotstavljam nešto drugačiju,diferenciraniju sliku predmeta "jugonostalgije".

Socijalistička Jugoslavija je bila država utemeljena na modificiranoj ideologiji marksizma-lenjinizma,prema kojoj se "prevladanom" kapitalizmu suprotstavlja "diktatura proletarijata",s tim da "proleterijat" - kojega nakon Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji jedva da je i bilo - vodi i supstituira Komunistička partija,kasnije Savez komunista Jugoslavije (SKJ),koji je pak Josipa Broza Tita do njegove smrti priznavao kao neupitnog vođu i krajnjeg arbitra.

Mnogi ovakve poretke - koji su uspostavljeni gotovo isključivo u predindustrijskim društvima - s pravom nazivaju "modernizacijskim diktaturama",dakle diktaturama - a ne demokracijama - čija je "objektivna" povijesna funkcija bila industrijalizacija privrede i modernizacija društva - a ne "izgradnja socijalizma".

Primjer Jugoslavije ovo potvrđuje:

ubrzana industrijalizacija,obrazovanje i podizanje materijalnog bogatstva stanovništva su obavljeni,a sve je to bilo praćeno relativno visokim stupnjem socijalne sigurnosti,nadasve važnom za ljude koji nisu samo siromašni,već su u toku ubrzane industrijalizacije i urbanizacije bili naglo izbačeni iz svojih tradicionalnih socijalnih okruženja.

Za te nove "proletere" - "proletere" ne u smislu Marxovih nosilaca povijesnog uma,instrumenata neumitnog povijesnog razvoja,već u smislu ugroženih i dezorijentiranih "polutana" i nove gradske sirotinje - novi je poredak zaista nudio prednosti u odnosu na moguću alternativu,tj. brutalne ranokapitalističke odnose.

Ne treba,međutim,ispustiti iz vida naličje ove medalje:

postojanje SKJ kao neupitne,iako nikada demokratski izabrane stranke na vlasti,njegov položaj kao vladara iznad zakona,pa čak i iznad demokratski izabrane stranke na vlasti,pa čak i iznad samoupravljanja,totalno nepoštivanje vlasništva(zakonom definiranog pojedinačnog ili grupnog prava na raspolaganje određenim predmetima,novcem,pa i vlastitim sposobnostima i radnom snagom),svjesno nastojanje da pod naslovom "društvenog vlasništva" vlasnički odnosi ostanu nedefinirani,budući da bi u protivnom SKJ ostao bez onog dijela svoje moći,koji je proizlazio iz mogućnosti upravljanja privredom u okviru različitih izvanlegalnih "struktura",širenje korupcije,na koju je Milovan Đilas upozorio već početkom 50-tih godina,te sve slabiju sposobnost održavanja koraka s dinamičnim industrijama zapadnih zemalja.

Nakon što su uspješno okončane rane faze modernizacije,jednopartijska vladavina,neodređeni vlasnički odnosi,sputanost pojedinačnih inicijativa i tržišta i stalno uplitanje vladajuće partije u sva područja društvenog života pokazali su se kočnicom daljnjeg razvoja.

Vladimir Kapuralin tvrdi "da je nacionalno pitanje u višenacionalnoj zajednici ipak bilo riješeno na zadovoljavajući način".

Koliko je bilo riješeno,pokazalo se 90-tih godina:

dok god je solidarnost ili barem integritet jugoslavenskog društva održavala karizma Josipa Broza Tita i diktatura SKJ,nacionalizam je bio pod kontrolom.

Raspadom SKJ i ukidanjem njegove diktature,ljudi su se,međutim, okrenuli upravo nacionalizmu kao novom temelju solidarnosti.

Jedva se tko pokazao sposobnim da vidi razliku između države,koju je valjalo sačuvati,i njezinog poretka,koji je bio osuđen na propast.

Ta nesposobnost diferencijacije bila je posebno izražena kod Srba:

oni su Jugoslaviju vidjeli kao državu koja je ne samo nedjeljiva od komunizma,već je istovremeno i njihova "nacionalna država",uslijed čega su bili uvjereni da se za Jugoslaviju bore ekskomunikacijom Slovenije,pa i razaranjem i podijelom Bosne i Hercegovine i Hrvatske - da bi na kraju ostali na "užoj Srbiji",u zajednici s nemirnom Vojvodinom.

Čak je i Jugoslavenska armija,čiji je temeljni zadatak bio da brani integritet države,propala na ovom ispitu:

pokušala je braniti Jugoslaviju i kao zajedničku državu različitih "naroda i narodnosti",i kao komunističku državu,i kao "državu svih Srba" - s pravom izgubila svo troje.

Na žalost,"jugonostalgičari" čine istu grešku:

nije jasno čeznu li za kulturno pluralnom državom na teritoriju bivše Jugoslavije,za socijalnom sigurnošću koju im nacionalizmi u spoju s anarhičnim i mafijaškim kapitalizmom nisu mogli osigurati,za jednopartijskom vladavinom i Titovom karizmom,ili čak za bezbrižnošću i neodgovornošću poslušnih podanika "diktature proletarijata".

Uostalom,sama Marxova dijalektika povijesnog društva kaže da društveni odnosi i poretci,koji su jednoj situaciji "progresivni",tj.idu na ruku razvoju društva i proizvodnih snaga,nakon nekog vremena,u drugačijoj situaciji,to prestaju biti,te ih treba zamijeniti novim.

U 80-tim godinama prošlog stoljeća su komunistički poretci nisu se našli slučajno u teškoj krizi.

U Sovjetskom Savezu je Gorbačov krizu pokušao prevladati reformama koje su se pokazale nespojivim s poretkom,te su propali kako jednopartijska vladavina,tako i sam Sovjetski Savez.

Jugoslavenima su u toj krizi pali na pamet samo njihovi nacionalizmi,što je dovelo do fatalnog etničkog krvoprlolića.

Gledano kroz ciničnu hegelijansku prizmu:

"lukavstvo uma" je Jugoslavene navelo da najprije,uz pomoć etničkog šovinizma i golog divljaštva,unište ne samo komunizam,već i većinu njegovih tragova - od spomenika NOB-i, preko teške industrije,do same države koju je on održavao na životu 45 godina -,da bi zadnjih godina napokon uvidjeli destruktivnost samog nacionalizma i uputili se prema novim društvenim odnosima.

Ironija je samo u tome što se kod ovih ne radi o komunističkoj utopiji,već o stvarnosti modernih evropskih društava ujedinjenih u Evropskoj uniji."

MOJMIR KRIŽAN-GOTTINGEN

Slaven · Upisano: 01 Mar 2008 12:51 Naslov komentara: "Crvene suze"

"CRVENE SUZE"

"Eto jučer smo isprid fotokluba stali Feđa Klarić(dugogodišnji snimatelj "Slobodne Dalmacije,op.a. Wink

),Stipe Božić(splitski alpinista,prvi Hrvat i Jugoslaven koji se popeo na vrh svijeta Mount Everest 1979.,op.a. Wink

)i ja(Đermano Senjanović-Ćićo,dugogodišnji novinar "Slobodne Dalmacije",op.a. Wink

)ništo(nešto) ćakulali(pričal ),kad dolazi jedan i govori Božiću:

"Kako ti,ka pravi Hrvat,možeš stat s tim Jugoslavenčinama?"

Niko mu nije ništa odgovoria,on je produžija niz Marmontovu(ulica u središtu grada,koja opasaje znamenitu Dioklecijanovu palaču,op.a. Wink

),a meni je došlo da pođen za njin,da ga zagrlim i rečen:

"Kume,a šta ti imaš kontra Jugoslavije?

Dati samo znaš koja je to lipa zemlja bila.

Nigdi takvog Triglava,nigdi Vardara ni Đevđelije,nigdi Sljemena ni Kopačkog rita,nigdi Vojvodine,Balaševića ni Bihaća,kao u zemlji moga ditinjstva.

Nigdi takvih sletova,dolina i Bregovića,nigdi toliko štafeta ni ubijenih medvidi,nigdi praznika,željeznic,tuneli i Une,nigdi kajmaka,Vrnjačke Banje i čokolina,i nigdi više takvog samoupravnog socijalizma i naših nesvrstanih prijatelja ka šta su bili Nehru,Sukarno i Naser...

Pitaš me za onu krv,za one ubijene i raseljene,one bombe i granate po Vukovaru,Dubrovniku i Sarajevu?

Viruj mi da to pravi Jugoslaven činija.

To su činili neljudi,zviri(zvijeri)!

Jer oni ko je stvarno volia onu zemlju nikad joj ne bi ima snage onako nešto učinit"

ĐERMANO SENJANOVIĆ

Slaven · Upisano: 01 Mar 2008 12:52 Naslov komentara: "Zvizda"

"ZVIZDA"

"I zato sam jutros bloka.

Otvaran Slobodnu,čitan osmrtnice,i kad san vidija
zvizdu petokraku poviše imena Ive Ninića Đunđuleta,cili san protrnija.

Bilo mi je žaj šta je umra,a opet me ona zvizda ciloga ispunila,ciloga,me razgalila.

Bilo mi je drago da se posli 10 godin vratila u Slobodnu.

A bili su je prognali,učinili su je nakazom,i učinili su je da se je moramo sramit.

Ja se zvizde ne sramim,ja sa na nju ponosan!

Odma(odmah) da se razumijemo!

Sva zla,sve šporkarije(prljavštine),svi zločini koji su činjeni pod njezinim znakom,sve je to vanka(vani)pameti,vanka zakona i vanka demokratskih načela.

I to triba sankcionirat.

Svakoga ko se išporka(uprlja )vaja(valja )sudit.
Zato,zločince prid sud!

I kad se svi zločini sankcioniraju,ostat će ideja,ostat će čistoća i utopija one generacije koja je sa zvizdom na čelu išla oslobađat zemlju,virujući u jedan lipši,pravedniji svit.

Ostat će mi otac i mater,ostat će njihova generacija koja je bila čista,slobodarska i iskrena,ostat će oni pošteni partizani i skojevci.

Ostat će i Ivo Ninić Đunđuleto,čovik koji je pod zvizdom stasa i koji je pod zvizdom umra.¸

I di takvome čoviku nećeš poć na sprovod.

A tamo-cila Dalmacija!

Cili Šibenik.

Došli su judi(ljudi)iz Klisa,Brača,Trogira,Makarske,iz Zagreba,a bilo nas je i iz Splita.

Svih nas je povukla ona zvizda iz šonete(sonet ).

Zvizda koja je napokon izašla iz ilegale.

Zahvaljujući Đunđuletovom sinu Ivanu.

Doša je u Slobodnu reka:"Reka mi je otac,da oće(hoće)zvizdu".

Službenik mu govori da nema zvizdu,a Ivan vadi očevu iskaznicu Saveza biraca,riže zvizdu i govori:

"Evo van ova,pa je umontirajte!"

A i oni na groblje su rekli da nemaju zvizdu.

Ivan ih je zamolija da mu posude onu piramidu.

Odnija je u prijatelja maranguna(drvodjelac),pitura(oboja) je u crveno i zalipija na podlogu.

I tako je Ivan Ninić Đunđuleto,nosilac partizanske spomenice 1941.iz Lenjinov marš i pod zvizdom petokrakom sahranjen u svome i našemu Šibeniku.

Slava mu"

ĐERMANO SENJANOVIĆ

Slaven · Upisano: 01 Mar 2008 12:52 Naslov komentara:

Slaven · Patriota Član od: 29 Feb 2008 Komentari: 379 Mjesto: Izvan sustava

"KOMUNIZMU NIMA NAPRID!?"(DIO ČLANKA!)

"A šta bi to falilo(nedostajalo) ljudima u onome pravome komunizmu?

U onome komunizmu iz neke daleke budućnosti,u onome koji je na granici utopije.

Ne mislin ja na ono šta su Rusi zvali komunizam.

Na Sibir,logore,KGB,i nestašice.

Ne mislin ni na ono iz istočne Evrope,di(gdje) se nije moglo disat,a ne mislin ni na oni naš prosvjećeni apsolutizam.

Ja mislin na ono društvo di će vridit parola:

"Svak prema mogućnostima,svakome prema
potrebama!"

Tako će oni ko bude imao veliku potrebu,dobit puno,a ko bude ima malu potribu,on će dobit malo.

Sad ćete vi na osnovi ove prethodne rečenice mislit da se ja zajebajen.

Nije,samo je mrvu(komadić kruha) dvosmisleno ispalo.

Naime,lako je ovima koji viruju.

Njihovo je carstvo nebesko.

Ali mi,koji nemamo tu duhovnu snagu da ćutimo ono vanzemaljsko,ono transcendentalno,i mi imamo potribu da virujemo u ništo.

Ništo na zemlji.

Eto,za nas je izmišljen ti komunizam.

Besklasno društvo,društvo dobrih,pravednih ljudi,koji će živit u bratstvu i ljubavi,i koji će brinit jedni o drugima.

Di neće bit ratova,ni otimačine,ni želje za vladanje nad drugima.

Di će se ljudi potvrđivat kroz sport,kroz kulturu,kroz umjetnost.

Di će ljubav biti pokretač svega.

I di neće bit problem doć do piške(pičke).

Je,časna rič(riječ),čita san ja Marxa.

U pravon će komunizmu ženska sam doć da je opališ.

A zakonom će bit zabranjeno odbit je"

ĐERMANO SENJANOVIĆ

Slaven · Patriota Član od: 29 Feb 2008 Komentari: 379 Mjesto: Izvan sustava

"ZAŠTO TITU NAJVIŠE?"

"Iako anketa o najznačajnijoj ličnosti u hrvatskoj povijesti čije je rezultate ovoga tjedna objavio jedan hrvatski tjednik("Nacional",op.a. Wink

)nije reprezentativna,ona ipak pokazuje priličnu popularnost Josipa Broza Tita,nekadašnjeg jugoslavenskog predsjednika"

"Tito kao povijesna osoba postaje popularnija nego ikad od svoje smrti prije gotovo četvrt stoljeća."

"Kako to objasniti?"

"Jedan od mogućih razloga je upravo to što se više ne radi o nekom aktualnom političkom projektu,nego o neostvarenoj(ali ne manje privlačnoj)utopiji,koja mnoge podsjeća na davno djetinstvo.

Što smo stariji,to postajemo nostalgičniji prema "starim dobrim vremenima" iz kojih pamtimo,kako bi se reklo u pjesmi Gabi Novak,samo sretne dane.

Za sve nas rođene šesdeset i neke(a posebno one starije)-tog djetinjstva nema bez Tita.

U tom smislu se Tito preselio iz politike u uspomenu na nas same u nekom drugom vremenu.

Za one pak starije(rođene prije 2.sv.rata)Titovo razdoblje jedan relativno dug međuperiod između dva rata."

"Prije Tita i nakon Tita je bio rat."

"Za one mlađe(koji ga možda i ne pamte)Tito simbolizira neku mitsku i pomalo mističnu ideološko-političku alternativu poretku u kojem danas živimo.

Ideja socijalističkog samoupravljanja,koliko god se na kraju pokazala utopističnom,ipak je bila alternativa kapitalističkom sustavu u kome danas živimo.

Usporedbe između ta dva sustava ne idu uvijek u prilog novom sustavu,nego počesto starom.

To se,primjerice,odnosi na daleko veću zaposlenost u Titovo doba nego danas,te na specifičan oblik socijalne pravde koja se "izgubila" u kasnijim "tranzicijama".

Uza sve to,treba istaknuti i nacionalnu dimenziju Titova politička programa.

On je,naime,najzaslužniji za ostvarenje ona dva ideala koje su hrvatski birači zagovarali u cijelom međunarodnom razdoblju(pod Stjepanom Radićem i Vladkom Mačekom),ali se nisu uspjeli izboriti na izborima:za federaciju i republikanizam!

Tito je nadalje vjerovao da je interes hrvatskog(i drugih južnoslavenskih)naroda bolje zaštićen u većoj državi nego manjoj(i nije se prevario) i bio je Hrvat,ali prije svega Jugoslaven!"

"Titova politika je jamčila da nijedan narod u Jugoslaviji ne dominira,nego da se sve tretiraju jednako kao ravnopravni bez obzira na: gospodarski,demografski ili vojno-politički potencijal.

U nekim razdobljima mu je to uspijevalo bolje,u drugim lošije-ali nema dvojbe da je smisao samoupravnog socijalizma bio u upravo u sprječavanju dominacije moćnih nad nemoćnim,većim nad manjim i onih potencijalno opasnijih nad onima koji se sami ne bi mogli obraniti.

Konačno,u svijetu je Tito ostao najpoznatiji Hrvat prošlog stoljeća-iako je malo onih koji znaju da je bio Hrvat.

Paradoksalno je,naravno,da je za najvećega Hrvata u povijesti izabran netko tko za svojega života ni na jednu političku poziciju nije bio biran na neposrednim narodnim izborima.

Ipak je on,izgleda popularniji od onih koji su na vlast dolazili na izborima".

DEJAN JOVIĆ

Slaven · Patriota Član od: 29 Feb 2008 Komentari: 379 Mjesto: Izvan sustava

"NOSTALGIJA ZA TITOVIM IZGUBLJENIM SVETOM"

"Društvena i ekonomska nestabilnost navodi mnoge građane na Balkanu da se s nostalgijom prisećaju Titovog doba.

Pišu:

Markus Taner,Muhamet Hajrulahu iz Prištine,Drago Hedl iz Osijeka,Dino Bajramović iz Sarajeva,Mitko Jovanov iz Skoplja,Vladimir Sudar iz Beograda i Tanja Matić iz Subotice (BCR Br 500, 28-maj-04)

Kaćuša Jašari,predsednica Socijaldemokratske partije Kosova,ima lepe uspomene na dane kada je nosila štafetu za pokojnog jugoslovenskog predsednika Josipa Broza Tita.

Kao istaknuti albanski političar u komunističkom režimu,ona je imala tu čast da nosi štafetu sa porukom omladine bivše Jugoslavije za predsednika koja je prošla kroz čitavu zemlju – od Slovenije na severu do Kosova i Makedonije na jugu.

Vrhunac je bilo uručivanje štafete predsedniku na prepunom stadionu Jugoslovenske narodne armije,JNA,u Beogradu na njegov rođendan 25. maja.

"Proslava Titovog rođendana se savršeno slagala sa obrazovanjem koje smo sticali u to vreme",priseća se Jašarijeva.

"Bila je to proslava za sve – praznik mladosti."

Stavovi Jašarijeve o Danu mladosti nisu toliko neobični kako bi to mnogi pomislili.

Mada su četiri od šest bivših jugoslovenskih republika postale nezavisne države,a Kosovo – koje je još uvek deo Srbije – očajnički želi da stekne nezavisnost,mnogi stanovnici bivše federacije,pogotovo oni stariji i sa siromašnijeg juga,prisećaju se Jugoslavije sa nostalgijom.

Za njih je to bilo vreme kada je hrane i posla bilo u izobilju,kada je stopa kriminaliteta bila niska,kada etničke razlike nisu bile bitne,a teške političke odluke su prepuštane maršalu Titu,čiji je ozbiljan lik posmatrao svet sa hiljada portreta okačenih u kancelarijama,železničkim stanicama, prodavnicama i privatnim kućama.

"U Titovo vreme sam bio bogat.

Bilo je fabrika i zanatskih radnji – imali smo posla, imali smo sve", priseća se 84-godišnji Mehdi Šabani iz Prištine.

"Životni standard je bio znatno bolji",dodaje Osman Krasnići, star 62 godine,takođe stanovnik glavnog grada Kosova.

"Sa tadašnjom malom platom ste mogli da izgradite sebi kuću – danas to ne možete da uradite."

Kosovo je bilo najmanje jugoslovensko iz prostog razloga što je bilo najmanje slovensko.

"Albanci su bili manje vezani za Jugoslaviju u odnosu na druge narode jer jedini nisu bili Sloveni.

Sve što nam je bilo zajedničko bila je komunistička ideologija,koja je bila manje lična nego što bi to bio zajednički jezik,kultura i vera", kaže Jašarijeva.

Među susednim Slovenima u Makedoniji,gde su stanovnici dobili ne samo radna mesta i hranu već i svoju republiku,naklonost prema Titu je znatno jača.

Mada je sveprisutno Titovo ime uklonjeno sa većine ulice i trgova u bivšoj Jugoslaviji,u makedonskoj prestonici,u Skoplju,najveća i najelitnija škola još uvek nosi naziv "Josip Broz Tito",a svakoga 25. maja mu odaje poštu folklornim plesom i buketima cveća.

Za mnoge Makedonce se nezavisnost opterećena siromaštvom pokazala kao lošom zamenom za lagodniji život u velikoj slovenskoj federaciji.

"Nije bilo podele na bogate i siromašne,svako je mogao priuštiti sebi da ide u školu,da ima sopstveni dom i posao",tvrdi Makedonka Jančevska, stara 62 godine,učiteljica makedonskog jezika u penziji.

"Patriotizam se podsticao na jednoj široj osnovi to je tada značilo poštovanje specifičnosti svih nacionalnosti koje su činile Jugoslaviju."

"Životni standard koji smo imali pružao nam je ekonomsku sigurnost i mnoge socijalne beneficije" priseća se Petar Mojsov,star 46 godina, računovođa iz Makedonije.

"Svako je mogao da priušti sebi stan i kola.

Putovao sam u Italiju u kupovinu.

Išao sam u Grčku kad god bih to poželeo."

Toše Načkov,električar,seća se kada bi čitavo stanovništvo gradova u Makedoniji izašlo na ulice da pozdravi rođendansku štafetu koje su omladinci poput Kaćuše Jašari sa Kosova nekada ponosno nosili.

"Nestrpljivo smo iščekivali dan kada bi štafeta trebalo da stigne u naš grad", kaže Načkov.

"To je bilo poput praznika,a svi mi bi se okupili na trgu da je dočekamo i ispratimo na put u susedni grad."

Uspomene na Tita su tako jake u Makedonije da je prošle godine Slobodan Ugrinovski osnovao novo udruženje za proslavljanje i čuvanje uspomene na njegov život.

Oko 6.180 članova ovog udruženja odlazi na putovanja radi posete (nekolicini) institucija koje još uvek nose Titovo ime,te da bi obišli najvažnija mesta – Titov grob u beogradskoj Kući cveća i njegovo rodno selo Kumrovec u Hrvatskoj.

Kao i Makedonci,nesrećni stanovnici ratom opustošene,ekonomski ruinirane Bosne i Hercegovine ne mogu odoleti,a da ne uporede život pod Titom sa onim što imaju sada.

Titovo ime,po pravilu,Bosance asocira na "dobra stara vremena".

Kult Josipa Broza Tita ne bledi.

Štaviše,sve je snažniji.

Kada su vlasti nedavno pokušale da preimenuju glavnu ulicu u Sarajevu u Ulicu Alije Izetbegovića,prvog bosanskog predsednika u nezavisnoj državi,Sarajlije su krenule u akciju,postavljajući bilbord nasred bulevara sa Titovom slikom i sloganom

"Ovo je Ulica Maršala Tita".

Više meseci nakon što je inicijativa propala,ovaj bilbord je još uvek na istom mestu.

"Mladi se okreću Titu jer on personifikuje prosperitet",kaze Adnan Korić, član bosanskog udruženja posvećenog uspomeni na Josipa Broza Tita. "

Oni znaju da smo samo u Titovo vreme neprestano napredovali čitavih 45 godina u svakoj oblasti društvenog i ekonomskog života."

Korić veruje da Bosanci žude za vremenom kada im nisu bile potrebne različite valute i vize da bi se kretali područjem koje je nekada bilo jedinstvena teritorija.

"Sada ne možete da potrošite pun rezervoar benzina vozeći u jednom smeru,a da prethodno ne pribavite šest viza",šali se Korić.

U Sarajevu se Titov lik vratio iz podruma i prodavnica polovne robe u popularne barove i restorane.

U baru koji se zove "Tito",popularnom studentskom sastajalištu,zidovi su prekriveni predmetima i fotografijama iz Titovog vremena dok konobari nose uniforme sa još uvek prepoznatljivim Titovim potpisom.

"Dolazim ovde da razmišljam i živim u prošlosti",kaže 26-godišnji Amel.
"Ma šta neki govorili, naša prošlost je bila svetlija od naše budućnosti."

Dok su Bosna i Makedonija izgubile puno,a stekle malo od raspada Titove Jugoslavije,uspomene su nešto manje ružičaste u susednoj Srbiji i Hrvatskoj.

Za vreme vladavine Slobodana Miloševića,duže od jedne decenije, ito je u Srbiji demonizovan kao hrvatski neprijatelj koji je doprineo srpskom slomu u bivšoj Jugoslaviji.

Međutim,čak i u Srbiji,razočarenja iz prošle decenije,uključujući izgubljene ratove i sunovrat životnog standarda,navelo je mnoge da promene mišljenje.

Miša Đurković iz beogradskog Instituta za evropske studije kaže da sve snažnija nostalgija za Titovim vremenom ne proističe samo iz žala za dobrim životnim standardom.

"Čežnja za starom Jugoslavijom je takođe žudnja za redom i dostojanstvom",kaže on.

"Naša 'mekana' komunistička diktatura je,ipak,predstavljala dobro utemeljen sistem u kome nije bilo pljački,haosa i anarhije koji su sada uobičajeni,što je žalosno."

Đurković veruje da se ova vrsta nostalgije proširila i na mlađe generacije.

"Mladi danas u jugonostalgiji vide instrument protesta protiv trulog zaveštanja devedesetih koje su nasledili."

Svakako,ne postoje naznake da će Kuća cveća zatvoriti svoja vrata hodočasnicima,mada se ovom mestu posvećuje manje pažnje i brige nego što je to bio slučaj u osamdesetim,kada su inostrane diplomate i šefovi država redovno dolazili na Titov grob da odaju poštu.

Iako krunisane glave i predsednici država više ne prolaze pored Titovog mauzoleja,ratni veterani,članovi komunističkih partija i nevladinih organizacija se iznova uvek vraćaju na rođendan pokojnog predsednika.

Svetlana Ognjanović, portparol Kuće cveća,rekla je da očekuje do 2.000 ljudi za ovogodišnju komemoraciju,uključujući veliku grupu slovenačkih "Anđela pakla"(slovenački motociklisti redovno posećuju Titov grob svake godine još od 2000.).

Predsednik nevladine organizacije "Centar Tito",penzionisani armijski general Stevan Mirković takođe obeležava Dan mladosti večerom na kojoj se služi vojnički pasulj,a najstarijem članu,samom Mirkoviću,će jedan omladinac i jedna omladinka uručiti štafetu mladosti.

A na krajnjem severu Srbije,Blaško Gabrić,je otišao najdalje,koliko se god moglo,u svojoj kampanji da obnovi uspomenu na Tita,otvarajući tematski park pod imenom "Jugolend" ("Yugoland") u blizini pograničnog grada,Subotice.

Mini-Jugoslavija ima nekoliko geografskih atributa bivše Jugoslavije, uključujući brdo nazvano po najvišem planinskom vrhu Triglavu u Sloveniji.

Stare zastave sa crvenom zvezdom se vijore pored ulaza,a Titove slike se nalaze na svakom zidu prikazujući ga kako lovi,svira klavir,čita,pleše i u poseti stranim državama.

Blaško čak izdaje dokumenta o državljanstvu za Jugolend,i do sada ih ima 2.500.

Moguće je da je tu i financijski Twisted Evil

,a ne samo emotivni aspekt prisutan Rolling Eyes

Blaško kaže da je ukidanje imena "Jugoslavija" – zločin.

"Vlada Srbije i Crne Gore je ubila ime najbolje zemlje – Jugoslavije,što je poslednja stvar koja nas je podsećala na bivšu Jugoslaviju,ne pitajući ljude za njihov pristanak",kaže on.

"Ja sam morao da ga sačuvam za sve jugonostalgičare koji mogu da dođu ovde i uživaju u uspomenama na Titovo vreme."

Mada Gabrić tvrdi da su posetioci svih starosnih uzrasta,fotografije sa proslava održanih u Jugolendu ukazuju da je jugonostalgija fenomen koji se pretežno odnosi na sredovečne i starije ljude.

Među mladim ljudima iz svih republika,interes za Tita je mali ili je ograničen na ironični kult poput bivših istočnih Nemaca koji s ironijom proslavljaju svoju komunističku prošlost vozeći trabante i noseći bedževe sa komunističkim sloganima.

Aca Bogdanović,star 32 godine,iz Beograda, je rekao da Tita poštuje "jer je bio najveći hedonista dvadesetog veka" – što teško da je vrsta komplimenta koji bi pravi privrženici cenili.

Ova vrsta ironične ocene je jednako upadljiva u Titovoj matičnoj republici – Hrvatskoj,gde je ostalo malo onih koji su verni njegovim političkim idejama,dok znatno brojniji mlađi ljudi uživaju eksperimentišući sa titoističkim motivima.

"Uglavnom mladi kupuju ove majice – oni koji nisu čak ni bili rođeni kada je Tito umro!" primećuje prodavac iz Osijeka,na severoistoku Hrvatske, pokazujući na gomilu majica sa Titovim likom.

Mada se uglavnom neki stariji ljudi mogu uistinu opisati kao pravi jugonostalgičari,smatra zagrebački sociolog Dražen Lalić,sve veći interes za Tita lično i za zemlju kojom je nekada vladao proističe iz činjenice da Hrvatska sada ima opušteniji odnos prema svojoj državnosti nego što je to bio slučaj pre deset godina.

"Nakon što smo godinama slušali da mi isključivo pripadamo mediteranskoj i centralnoevropskoj kulturi,sada se suočavamo sa činjenicom da Hrvatska takođe pripada balkanskom kulturnom krugu", kaže Lalić.

"Jugonostalgija postoji,ali ljudi ne žale za Jugoslavijom kao svojom bivšom državom",kaže Milanka Opačić iz Socijaldemokratske partije.

"Oni žale za kvalitetom života koji su tada imali.

Smatraju da im je bilo znatno bolje,da su bili bezbedniji,da su imali bolji životni standard i bolju zdravstvenu zaštitu nego što je to sada slučaj."

Prosta je činjenica da jugonostalgija više ne izaziva antagonizam jer niko ozbiljno ne veruje da će Jugoslavija ponovo biti uspostavljena.

U Hrvatskoj,dok zemlja grabi ka Evropskoj uniji,Jugoslavija se smatra delom prošlosti – neuspešnim projektom koji se ne može i neće restaurirati.

Usled toga,jugonostalgičari se u Hrvatskoj sada pre smatraju romantičarima nego neprijateljima države,kako su nekad nazivani za vreme vladavine hrvatskog nacionalističkog lidera Franje Tuđmana."

(This article originally appeared in Balkan Crisis Report, produced by the Institute for War and Peace Reporting)

www.iwpr.net

Slaven · Patriota Član od: 29 Feb 2008 Komentari: 379 Mjesto: Izvan sustava

"NIŠTA KONTRA TITA!"

"Navršila se evo,i dvadeset prva godina otkako je u Ljubljani umronajveći sin naših naroda i narodnosti,trostruki Narodni heroj,maršal Tito.

Za ove dvije decenije raspala se Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija,njegovo životno djelo.

No,isto tako tek je postalo jasno koliko je to djelo bilo zapravo veliko.

Malo je vladara sastavilo pola stoljeća mira od Vardara pa do Triglava,a samo je Tito učinio da se čini kako će mir trajati beskonačno.

Valjda i zbog te dekirikovske nostalgije za beskonačnim,danas je Tito pop ikona.

Dobrim dijelom i za one što ga nisu ni upamtili

Josip Broz rođen je u znaku Bika,sedmog maja 1892. godine,u Kumrovcu u Hrvatskom zagorju.

Izgleda da su njegovi preci došli u Zagorje bježeći pred Turcima odnekud s bosansko-dalmatinske granice.

Otac mu se zvao Franjo,a mati Marija (djevojački Javeršek).

Bio je sedmo od petnaestero djece.

Najveći dio djetinjstva dječak Josip proveo je kod djeda Martina Javeršeka u mjestu Podsreda u Sloveniji.

Po povratku u Kumrovec,kad je trebao poći u školu,otkrio je da je govoreći slovenački gotovo zaboravio maternji jezik.

Zato je na početku školovanja imao problema - ponavljao je prvi razred.

Međutim,već od drugog razreda postaje jedan od boljih đaka.

U petnaestoj godini napustit će Kumrovec i krenuti u Sisak na zanat.

itd. itd.

Titovim stazama revolucije-Podaci iz gornjih redova poznati su valjda svakom punoljetnom čitatelju "Dana".

Preuzeti su iz prvog poglavlja "Priloga za biografiju Josipa Broza Tita" Vladimira Dedijera.

Ova je knjiga inače prevedena na tridesetak jezika.

Ipak,Dedijerovo je djelo preozbiljno za djecu.

Njegov svojevrstan digest prilagođen dječijem uzrastu objavio je France Bevk u "Knjizi o Titu",koja je bila obavezna školska lektira za učenike četvrtog razreda osnovne škole.

Iz ove knjige uglavnom potiču one svima poznate trivia pojedinosti o svinjskoj glavi,pecanju na zaleđenoj Sutli ili psu Polaku.

Isto tako,u svim razredima osnovne škole postojalo je takmičenje "Titovim stazama revolucije",u kojem se jednako ocjenjivalo poznavanje NOB-a i Titove biografije.

Potpisnik se mora pohvaliti vlastitom svojevremenom pobjedom na regionalnom nivou ovog takmičenja.

Pošto je bila 1989. godina,te se igrom slučaja zadesilo da ovo bude posljednje "prvenstvo",titula mu je ostala u trajnom vlasništvu.

Bilo je to vrijeme u kojem je Maršalova slika još uvijek krasila svaku prostoriju u svakoj javnoj ustanovi i dnevne sobe većine stanova,vrijeme u kojem je osam gradova u SFRJ (po jedan u svakoj republici i autonomnoj pokrajini) nosilo pridjev Titov/a/o,vrijeme u kojem je valjda u svakom gradu glavna ulica nosila Titovo ime.

Đorđe Balašević je pjevao kako je tri puta vidio Tita,Zdravko Čolić – "Druže Tito,mi ti se kunem" o;nedjeljom ujutro na drugom programu vrtili su se "Sutjeska","Neretva" ili "Desant na Drvar";Abdulah Sidran pisao je pjesmu Govori Broz,Velimir Milošević "Titovo buduće doba",a Mirko Marjanović prozni tekst "Korakom epohe."

"TEST MORALNOSTI"

Na nekakvom improviziranom testu moralnosti i karakternog integriteta,od svih gore pobrojanih najbolje prolazi - Zdravko Čolić.

On je,naime,nedavno izjavio da mu uopće ne bi smetalo da ponovo zapjeva “Druže Tito mi ti se kunemo” jer je - kako je rekao - Tita volio i još ga voli.

Nasuprot njemu,Balašević je,kao,duhovit i kaže da je on o Titu pjevao davno te da bi ga dosad odrobijao i da ga je ubio pa je i grijeh pjevanja o njemu zastario.

Trolist bosanskih književnika je promijenio paradigmu:

Sidran danas pjeva o ko djeci lahkovjernim Bosanskim Muslimanima,odnosno u vjeri čvršćim "Dobrim Bošnjanim",Milošević promoviše svoju novu knjigu dječije poezije "Zemlja Dobrih Bošnjana",a Marjanović uređuje časopis "Hrvatska misao".

To je sve još i dobro kad se uporedi sa revolucijom onog pjesnika i romanopisca kod kojeg je krajem osamdesetih nebo odjekivalo:

Ti t!o-Tioti to!,a desetak godina kasnije Maršala zove Kito.

Zvuči paradoksalno,ali je tako

Tita danas cijene oni koji su ga za života kritikovali,a proklinju ga nekadašnji poltroni tj.ulizice!

Predrag Matvejević mu je nekoć pisao otvorena pisma s prijedlogom da se povuče sa svih funkcija,a danas veli kako Tita nikad nije prestao cijeniti.

Mirko Kovač je u Titovo vrijeme znao zbog svojih djela biti "na ledu",kasnije je Maršala branio od nekadašnjih obožavatelja što su ga počeli zvati srbožderom.

Ipak,tokom devedesetih godina,dok su Tita uglavnom napadali oni koji su,zahvaljujući njemu,u miru i blagostanju proživjeli najbolje godine života,satisfakciju su mu dali mladi naraštaji.(Zemlja koja ima ovakvu omladinu ne mora se bojati za svoju budućnost. J. B. Tito)

Dvadeset i drugog jula 1994. godine,zahvaljujući dvojici mladih Slovenaca,Matiji Maroltu i Martinu Srebotnjaku,Josip Broz je uskrsnuo na Majci-Svih-Mreža.

Na adresi

www.titoville.com

nalazi se Tito's Home Page.

Na ovoj web-stranici mogu se pronaći mp.3 fileovi sa Titovim govorima te nekoliko desetina pjesama o Titu,kompletna filmografija (nekoliko stotina naslova) koja se bavi Titovim likom i djelom,biografija, mnoštvo fotografija i još dosta sadržaja.

Najimpresivniji dio stranice jest forum.

Stranicu je dosad posjetilo nekoliko stotina hiljada surfera,a dobar dio njih poslalo je virtualnu poruku Maršalu.

Strašno je dirljivo čitati ove glasove vapijućih u pustinji,ova pisma Djece Atlantide.

Iz svih krajeva svijeta,od Ontarija do Ognjene zemlje,javljaju se najčešće raznježeni negdašnji zemljaci,pioniri i omladinci,pa čak i oni koji se nisu rodili dovoljno rano da stave plavu kapicu s petokrakom i vežu crvenu maramu.

Ove poruke pune su nostalgije,zahvalnosti i iskrenog divljenja.

I,ako to nešto znači,po imenima se da zaključiti da je Tito bio zbilja najveći sin naših naroda i narodnosti.

Jer javljaju se svi:Miloši,Zvonimiri,Hasani,Janezi,Šćepani,Vasili,Fadilji, Ištvani…

Svima njima je ista poveznica-Tito!

Većina ih u potpisu navodi dva grada:napušteni zavičaj i novo prebivalište,gotovo uvijek hiljadama kilometara daleko.

Rjeđi potpisnici poruka na ovom forumu dijele se u dvije grupe:ili su stranci koji na (najčešće) engleskom izražavaju svoje divljenje Titu (često su to nekadašnji jugoslavenski studenti ili turisti) ili su nekakve nacionalističke budale što vrijeđaju i pičkaraju.

Za ove prve osjetiš simpatiju skoro koliko i za Djecu Atlantide,ove potonje žališ jer glupost i nacionalizam su bolesti što najčešće idu zajedno i što su uglavnom neizlječive.

"JUGOSLAVENSKI GRAFITI"

Od svih prošlostoljetnih državnika Tito je,narodski rečeno,najveća faca.

Još devetog oktobra 1944. godine njegovo je lice krasilo naslovnu stranu Timea.

Časopis Life je 1952. godine objavio veliku Titovu autobiografiju.

Na onoj famoznoj fotografiji sa njemačke potjernice “Wanted dead or alive”,kojom se za Titovu glavu propisuje nagrada od sto hiljada rajhsmaraka u zlatu,Tito liči na filmsku zvijezdu.

Dobro su poznati izvrsni Krležini eseji o Titu,ali je manje poznato da je istaknuti francuski filozof Jean-Paul Sartre rekao:

"Titova Jugoslavija je realizacija moje životne utopijske i idealističke filozofije."

Među Titovim poštovaocima su i Ernesto Che Guevara,Martin Luther King,Margaret Thatcher,Jaser Arafat,Gerald Ford,Felipe Gonsales,Bill Clinton i toliki drugi.

Titova sahrana bila je zvanično najposjećeniji pogreb nekog državnika u prošlom stoljeću.

Nacionalistički političari,književnici i fariseji,licemjerni novinari,korumpirani univerzitetski profesori,lopovi,profiteri i sličan šljam sa cijelog ex-SFRJ prostora danas kidišu na Titovu uspomenu.

Uzalud.

Nije Tito bio anđeo,nisu ljudi anđeli,no ako je politika umijeće mogućeg,Tito je činio i nemoguće.

Nikad ovaj prostor u globalnim okvirima nije bio značajniji kao za Titovog života,nikad se veći a brži opće civilizacijski napredak na balkanskim prostorima nije desio.

Prepoznaju to obični ljudi,common people:od onih posjetilaca Tito's Home Pagea preko ljudi koji u brojnim ex-jugoslavenskim novinama i ove godine četvrtog maja plaćaju Marša ljubav

smrtovnice,do ogromne većine građana koji u Titu vide pozitivnu historijsku ličnost.

Danas Veljko Bulajić ne snima filmove o Titu,no tu su Želimir Žilnik (Tito drugi put među Srbima),Goran Marković (Tito i ja) ili Vinko Brešan (Maršal).

Dok su nacionalni bardovi pjevali hvalospjeve i pisali predgovore Tuđmanu ili Izetbegoviću,o Titu su pisali mladi alternativci poput mostarskog pjesnika Mehmeda Begića (pjesma "Ja sam Titov Tito je moj").

Titove slike danas je moguće zateći u redakcijama nezavisnih slobodoumnih medija,u malim brijačnicama i zlatarskim radnjama,u starinskim bosanskim kafanicama,na sindikalnim protestima,na oronulim zidovima penzionerskih stanova,u prostorijama alternativnih omladinskih nevladinih organizacija i sličnim "marginalnim" mjestima.

No,takva su mjesta ustvari mjesta pravog života.

Nema života u službeničkim registraturama ni u zgradama uprave.

Iz njih bije memla smrti i raspadanja.

A Tito je danas življi i omiljeniji nego ijedan suvremeni političar.

Kazuje to urbana narodna poezija:

grafiti,i to širom SFRJ.

Od onog poznatog "Josip Broz - Dobar skroz" preko varijacija na Dinu Dvornika:"Ništa kontra Tita",do posljednjeg zagrebačkog primjera - naime, nekakva budala je na jednom zagrebačkom zidu napisala onu znanu glupariju:

"Sveti Ante,ako si u stanju/ Uzmi Stipu, a vrati nam Franju".

Nekoliko dana kasnije,duhoviti nepoznat netko je dopisao:

"Sveti Ante,da se mene pita/ Uzmi oba,a vrati nam Tita".

milan · Nezamjenjiv clan Član od: 07 Feb 2008 Komentari: 1710 Mjesto: Beograd

emigrante, ljude koji su iz bilo koga razloga otisli iz drzave u kojoj su rodjeni i u kojoj su proveli deo svog zivota, i ona upravo dokazuje da RADNIK IMA SVOJU DRZAVU I OTADZBINU...Znaci nije u pitanju nostalgija, u pitanju je pravo gradjana, nad kojima je izvrseno pravno nasilje, ratno nasilje...da povrate svoje pravo, svoju imovinu, svoju konstituitivnost, suverenitet...od otimaca, kriminalaca, fasista i plackasa...OTETO PROKLETO...samo snazna, kompaktna levica sacinjena od komunista i socijalista (ne preletaca i karijerista)..daje nadu u uspeh i mogucnost sprovodjenja revolucionarnog prava i pravde !!!

Walter · Omladinac Član od: 28 Jan 2008 Komentari: 52

U ovom trenutku se medjutim dobija utisak da takvih ljudi na nasem prostoru nema dovoljno.
Gradjani su tako izigrani od strane politicara u zemlji da im je jedina nada da ce neko " treci" da uvede red u njihovu drzavu. To se nazalost nece desiti. Taj treci ce doci i uz pomoc domacih izdajnika izcrpeti sve sto se moze i otici dalje.

Narod, gradjani i radnicka klasa moraju da shvate da svoju sudbinu moraju da uzmu sami u ruke.

Valter
_________________
www.sfrj4ever.ch

milan · Nezamjenjiv clan Član od: 07 Feb 2008 Komentari: 1710 Mjesto: Beograd

Da neko treba da dodje i zvede red u *drzavi*..*gradjani*...bi da ih se ne tice i ne dodiruje..da im bezbolno dodje na noge...a onih 1.700.000 izginulih u Drugom svetskom ratu..ni to ih se ne tice...PUCINA !!! .*neko drugi*...godinama se culo..*drugovi i drugarice mi treba...mi treba..*..danas cujemo..*dame i gospodo..dame i gospodo mi treba...* Ali kako stvari stoje, vrlo tesko..gradjani imaju svoj stav na izborima, a kada ih neki reporter zaustavi na ilici pljuju.

*Druze Tito mi ti se kunemo, za budale vise ne ginemo...!*

milan · Nezamjenjiv clan Član od: 07 Feb 2008 Komentari: 1710 Mjesto: Beograd

..insert iz 2 dela danasnji...*Jugonostalgija je jedna ruzna stvar, jer ne racuna na obnovu jugoslavije. A mi Jugosloveni uvek racunamo na obnovu, mi smo prosto Jugosloveni. Jugonostalgicari su oni koji su prestali da budu Jugosloveni. Jedino ko nije prihvatljiv, u novim drzavama, ko nije pogodan za saradnju i sa kim nije politicki korektno saradjivati jesu upravo Jugosloveni. A to je zato sto su glavni sampioni i promteri te jucerasnji nacionalisti. Srpski, Hrvatski i ostali nacionalisti, koji se sada lazno predstavljaju kao mondijalisti, mogu medju sobom da saradjuju, njihovo medjusobno razumevanje i uvazavanje licemermo je i profitabilno. saradnja sa Albancima dozivljava se danas kao egzotika.

Walter · Omladinac Član od: 28 Jan 2008 Komentari: 52

Nakon toliko godina i nakon toliko neinteligencije medju nasih narodima se pitam dali je mozda i najbolje ih pustiti da idu u " More" pa da se sami uvere koliko je duboko.
To ce se i desiti, dali se to meni svidelo ili ne. Kako stvari stoje su " Ovce" spremne na to.

Mi ( jugosloveni) smo napravili gresku sto smo stalno pokusavali da trazimo krivce i napadali jedni druge umesto da smo se ujedinili i borili svi zajedno na istoj strani. Gubili smo dragoceno vreme boreci se na vise frontova istovremeno ( po raznim diskusionim forumima ) umesto da smo svi gledali da nadjemo svoj i na njemu da jacamo svoje snage sve do dana kada treba izaci pred narod. To ce nas sve jako puno kostati.

Postepeno se oseca i nestajanje snage u nasim redovima, kao i jacanje snage nasih protivnika.
Situacija je sve teza i teza, a narod? Neki neznaju kud,neki neznaju sa kim a mladima je najvaznije da je njima dobro ( elektronika, tehnika ) matreijalisti svi redom.

Valter
_________________
www.sfrj4ever.ch

Domene | Spletno gostovanje | Reseller gostovanje | EMAIL gostovanje SSL certifikati | Spletne aplikacije na klik | Brezplačna spletna stran (Website Builder) | WordPress gostovanje Spletne strani, brezplačna izdelava in namestitev | Poceni letalske karte | Letalske karte | Poceni hoteli

Domene | Spletno gostovanje | Reseller gostovanje | EMAIL gostovanje
SSL certifikati | Spletne aplikacije na klik | Brezplačna spletna stran (Website Builder) | WordPress gostovanje
Spletne strani, brezplačna izdelava in namestitev | Poceni letalske karte | Letalske karte | Poceni hoteli